UNIVERZALNI DOBOROVOLJCI

Ima li mudzahedina na Kosovu

"Psi rata" prisutni su na svim bojistima i kriznim zaristima u svijetu. Na Kosovu jos nijedan nije zarobljen tako da se njihovo prisustvo u pokrajini svodi vise na nagadjanje i skretanje paznje sa sustinskih problema

AIM, BEOGRAD, 21. 9. 1998.

Da li i koliko ima stranih placenika i "vjecnih ratnika" iz islamskih, ali i nekih drugih zemalja, u sukobima na Kosovu? Na ovo pitanje u Srbiji svako odgovara na svoj nacin, zavisno od toga da li potencira teoriju svjetske zavjere ili, ozivljavanje teze o tome kako Turska preko ove Pokrajine hoce ponovo da prodre na Balkan.

Ponovo se koristi arapska rijec "mudzahid", cije je izvorno znacenje borac (u sirem smislu za pravdu) bez vjerske odrednice. Na osnovu i povrsnije analize ovaj termin, sudeci po izjavama ovdasnjih politicara i komentarima, posebno u kontrolisanim medijima, prihvacen je kao sinonim za terorizam i teroriste.

Najgrlatiji u prozivanju uhoda iz islamskih zemalja je predsjednik Srpskog pokreta obnove, Vuk Draskovic, koji je i u najnovijoj izjavi ponovio da njegova stranka zahtjeva uvodjenje vanrednog stanja na Kosovu dok "svi mudzahedini ne budu porazeni". Nasuprot tome pojedini politicki analiticari upozoravaju da prilikom spominjanja stranih placenika "treba biti oprezan", jer se "radi o nekoliko osoba".

Zanimljivo je da se i listovi poput "Vojske" (nekadasnja "Narodna armija") u spominjanju stranih placenika u kosovoskom sukobu pozivaju, prije svega na strane izvore. Da li zbog dodatne ubjedljivosti ili ne posjedovanja dokaza. U najnovijem broju ovog nedjeljnika prenosi se tako pisanje londonskog "Tajmsa" po kome je na Kosovo "ubaceno pet mudzahedina, koji su novembra 1997. godine, u Egiptu ubili 58 stranih turista". Ujedno citira se izjava neimenovanog komandanta "OVK", u albanskom gradu Tropoji, gdje se medju hiljadu albanskih gerilaca nalaze i " jedan dobrovoljac iz Finske, trojica iz Holandije, 17 iz Egipta, Sirije i Libana, 20 iz Bosne, pet Hrvata, jedan Italijan i 13 Turaka". Po istom izvoru, na Kosovu se "najmanje 120 mudzahedina bori protiv Srba na Kosovu".

U igrama brojki i poruka poput onih uoci i za vrijeme rata u BiH, kad je "dzihad" u medijima, sa ove strane Drine, spominjan cesce nego bilo koji domaci izraz, prenosi se, na primjer, pisanje izraelskog lista "Dzerusalem posta" po kome "Kosmet postaje drugi islamski bastion" i da navodno strani diplomati povezuju "bosanski rezim koji podrzava Iran sa neredima na Kosovu" te da Teheran "aktivno pomaze kosovske pobunjenike". Nije tesko odgonetnuti da se Izrael medijski obracunava sa Iranom preko Kosova.

Po misljenju dr Dragoslava Acimovica, koji ima zvanicnu titulu strucnjaka za medjunarodni terorizam, ilegalna Oslobodilacka vojska Kosova, lici na "teroristicke organizacije iz islamskih zemalja poput 'Hamasa' i 'Dzihada". Po njegovoj procjeni ako bi se kojim slucajem ostvarila ideja "Velike Albanije", nova drzavna tvorenina "atakovala bi na teritorije zapadne Makedonije, dijelove Crne Gore i Grcke i doslo bi do vojnog, politickog i ekonomskog povezivanja sa Turskom, a to bi znacilo ponovni povratak ove drzave na Balkan sa osnovnim ciljem da se islam munjevitom brzinom siri ka centralnoj Evropi".

Tumacenja dogadjaja na Kosovu iz ovog ugla mogla su se povremeno cuti i ranije uz naglasak da se radi o njihovoj izrazenoj vjerskoj dimenziji. Takve poruke i "analize" imaju, prije svega, za cilj mobilisanje javnog mnenja i skretanje paznje sa civilnih zrtava i spaljenih kuca i citavih mjesta na Kosovu. Medjutim utisak je, da je ova vrsta propagandne price istrosena i da danas u Srbiji ima mnogo manje efekta nego u ratu u BIH

Mada se niko nije bavio dubljom analizom koliko je vjerski faktor prisutan u kosovskim sukobima, jer je sve podredjeno dnevnopolitickim potrebama, padaju u oci neke tesko shvatljive izjave. Tako patolog na beogradskoj Vojnomedicinskoj akademiji, dr Zoran Stankovic, tvrdi da "masakr u Klecki podseca na metode svojstvene ubijanju kod katolika". Upotreba ove iskljucivo vjerske odrednice zvuci isuvise degutantno i tendenciozno pogotovu sto se danas zna zna ko su zrtve, a ko pocinioci zlocina.

U Sarajevu je svojevremeno, povodom serije demontracija u Pristini i upotrebe sile od strane policije, odrzan skup pod nazivom "Vjera i sukobi na Kosovu" na kome je ucestvovalo vise teologa, sociologa, orjentalista i turkologa. Tada je Skeljzen Malici rekao da nema dokaza o vjeri kao osnovici srpsko - albanskih konflikata i da su u demonstracijama "Albanci nastupali kao nacionalna bica, a ne kao muslimani ili katolici". Cini se da takva tvrdnja stoji i danas.

Sto se, pak tice, dobrovoljaca iz arapskih - islamskih zemalja, nijedan do sada nije zarobljen, sto naravno ne znaci da ne ratuju diljem Kosova. To im je posao i ako prezive otici ce dalje. Oda takvih ratnika medjutim, najvise strahuju vlasti zemalja iz kojih poticu.

Ejub Stitkovac (AIM)