NASTAVLJA LI SE VRIJEDjANJE NARODA

Kakvi se udzbenici koriste u BiH?

AIM, SARAJEVO, 21.09.98. Sarajevska deklaracija (predvidja povratak dvadeset hiljada prijeratnih stanovnika grada Sarajeva nebosnjacke nacionalnosti) sadrzi i stavke koje se izravno ticu obrazovnog sustava. U prvom redu to je preispitivanje sadrzaja udzbenika koji se koriste na podrucju Sarajevskog kantona i uklanjanje iz njih gradivne materijale, pasusa, recenica koje bi mogle izazivati netoleranciju i mrznju spram pripadnika druga dva naroda ili to vec izazivaju. Tacnije: "Obrazovne vlasti Sarajeva ce, pod supervizijom Radne grupe za obrazovanje, napraviti spisak i pregledati sve udzbenike koji se trenutno koriste ili koji treba da se pocnu koristiti, i to od 30. juna 1998. godine. Obrazovne vlasti Sarajeva ce obezbijediti da se oni tekstovi koji doprinose etnickoj mrznji i netolerantnosti povuku iz svih skola sto prije i svakako ne kasnije od 1. septembra 1998.".

Stavci iz Deklaracije potakli su i formiranje komisija na drzavnoj razini koje ce pregledavati (proces je u tijeku) udzbenike koji se koriste na podrucju cijele BiH. Danas je situacija u BiH takva da funkcioniraju tri obrazovna sustava i koriste se tri vrste udzbenika: udzbenici BiH (izdanje RBiH iz

1. i Federalnog ministarstva za obrazovanje, izdanja iz 1996., Republike Hrvatske i Jugoslavije - Srbije). Postoje i dvije razine pregledanja sadrzaja udzbenika: Sarajevsku radnu grupu sa podgrupom za pregledanje udzbenika i federalnu komisiju (dijeli se na dvije komisije: hrvatsku i bosnjacku) i komisiju RS.

Sve sto se radi pojasnjava i sama Deklaracija gdje se kaze da obrazovni sustav BiH, Federacije i "narocito u Sarajevu, mora obezbijediti da sva djeca budu obrazovana na nacin koji promovise toleranciju i stabilnost medju ljudima raznih etnickih grupa i mora poticati razumijevanje i pomirenje. Mora biti u skladu sa Europskom konvencijom o ljudskim i drugim medjunarodnim i europskim standardima. Obrazovanje u Sarajevu ce posluziti kao model za obrazovanje sirom BiH".

Sarajevska radna grupa sa podgrupom za pregledavanje udzbenika imala je zadatak da pregleda udzbenike iz historije, maternjeg jezika i knjizevnosti, geografije, likovne i muzicke kulture. Dakle, tzv. nacionalnu grupu predmeta. Opcenito, analiza udzbenika je pokazala da u njima ima "dosta nepotrebno mracnog". To "mracno" odnosi se na izravni govor o ljudskim patnjama, uzasima rata i dogadjajima koji su se u njemu desili sto samo moze jos vise pojacati psiholoske probleme djece koja su rat i uzase prezivjela. Druga generalna konstatacija je da su nastavni planovi i programi preoptereceni. Udzbenici su prepuni i predugackih recenica, terminologije nerazumljive i neprilagodjene uzrastu ucenika, vidljiv je nedostatak prirucnika za nastavnike, a najveci je problem sto ima mnogo udzbenika koje su napisali ljudi koji nemaju ili imaju nedovoljno nastavnickog iskustva u ucionici.

Da bi Sarajevo posluzilo kao model obrazovanja sirom BiH neki od navedenih primjera udzbenickog sadrzaja (i drugi primjeri koje nismo u mogucnosti prezentirati zbog prostora) morat ce biti uklonjeni iz udzbenika ili ce se morati pojasnjavati djeci. "Treba naglasiti, da bismo bili fer u potpunosti, da je veliki broj pregledanih udzbenika, a koji su danas u upotrebi, stampan

1. godine, dok je rat jos bio u toku, pa i interpretacija i mracna atmosfera, dijelom proistjecu i iz toga. Situacija se drasticno promijenila i to treba imati na umu u pogledu postojecih knjiga". Ovo obrazlozenje Radne grupe moze se naci na vise mjesta.

Kad je rijec o udzbenicima iz historije, generalno, oni iznose multikulturnu povijest zemlje od najranijih vremena i povijest danas tri konstitutivna naroda (prema Daytonskom sporazumu), spominju se i Jevreji (nakratko) ali ne i drugi narodi koji zive na tlu BiH (Romi) kao ni oni narodi koji su nestali a ostavili su traga. No, "postoji istinski problem vaznosti dodijeljene svakom od tri razlicita naroda: na Srbe i Hrvate se gleda kao na nesto sto bi se moglo nazvati perifernim narodima, glavno mjesto se daje Bosnjacima. Ako se narodi ponekad pomenu, pomenu se takodjer i indirektno i podmuklije (Hrvati preko ustasa, Srbi preko cetnika)".

Diskutabilno je i pitanje tumacenja dolaska slavenskih plemena na Balkansko poluostrvo (VI razred OS, str. 9) gdje se nalaze i "Bosnjaci" i pored njih "dobri Bosnjani" bez objasnjenja. "Bosnjak se u svim udzbenicima koristi samo za Muslimane a slavenska plemena koja su dosla na Balkan nisu bila ni krscanska ni muslimanska vec paganska. "Dobri Bosnjani" je srednjovjekovna referenca za populaciju na tom podrucju, ali njeno stavljanje pred Bosnjaka je u najboljem slucaju dvosmisleno, a neprihvatljivo je jer implicira da su dobri Bosanci Bosnjaci a ne Hrvati ili Srbi". Preporuka: samo treba spomenuti nadiruce Turke.

Tretiranje Sandzaka kao visestoljetnog dijela srednjovjekovne bosanske drzave neprihvatljivo je (odredjene recenice u udzbeniku za VI raz. OS i II raz. gimnazije, str. 74 i str. 100) potrebno je ukloniti.

Dopunska objasnjenja potrebna su za pitanje prelaska na islam i statusa krscana nakon turskih osvajanja. Naime, u udzbenicima se masovni prelazak krscana na islam prezentira kao licni izbor, ponekad diktiran interesom. Poseban problem se javlja kod prezentacije devsirme. Ona je ukljucivala prisilan prelaz sto je u kontradikciji sa onim sto je u udzbenicima (VI raz. OS str. 98, II raz. gimnazije str. 128 i VI raz. str. 126 i II raz. gimn. str. 166).

"U udzbenicima je naglasena tolerancija Osmanlija i islama, a i mnogi se istoricari slazu da su Osmanlije pokazale daleko vecu tolerantnost nego Habzburgovci. Ipak, ova je tolerancija bila relativna. Nigdje u udzbenicima ne pominju se zakonske odredbe (kanum i raja) koje su ogranicavale prava krscana. Ali ne cini se prihvatljivim ni uljepsavati legalni status krscanske populacije, smatrati da je to pravilo bilo vjerska tolerancija "sto ne objasnjava kako je broj franjevackih samostana u Bosni spao sa 35 prije osmanskih osvajanja na 10 u 1580-tim godinama (Malcolm, str. 55-56), a u isto vrijeme optuzivati susjedne krscanske vlasti za cestu surovost u njihovu ponasanju prema Muslimanima. Ovo je odlican nacin da se izazove negodovanje medju srpskom i hrvatskom djecom". Preporuka je da se da dopunska informacija ucenicima.

Spomenuti udzbenici (VI OS str. 139-140 i II gim. str. 179) na slijedeci nacin spominju ratove vodjene u 18. stoljecu: "Ovo je bio prvi od brojnih genocida nad Bosnjacima zbog njihove vjere. Smatra se da je bilo jos devet genocida nad Bosnjacima u narednim vjekovima (do danasnjih dana)".

"Postoje dva problema u ovim odlomcima: prvi je da je postojao samo jedan genocid u jednom pravcu tokom tog perioda; osmanske invazije na balkansko poluostrvo i centralnu Europu od 14. do 16. vijeka se ne tretiraju u udzbenicima kao posebni dramaticni dogadjaji u smislu patnje naroda koji su podnijeli nalet osvajanja, bjezanje krscanske populacije, a masovna depopulacija BiH (Malcolm, str. 52) se ne smatra genocidom. Drugi problem je da pominjanje deset neimenovanih genocida nad Bosnjacima - sa implikacijom da je mozda jos planirano - moze samo ubijediti bosnjacko dijete da je krscanska civilizacija historijski "tu da sredi Bosnjake" i da ce prije ili kasnije njegovi dalji ili blizi krscanski susjedi pokusati ponoviti. Mora biti jasno sta cini genocid, ako je jedan dogadjaj genocid on mora biti identificiran kao takav, bez obzira ko su bili pocinioci i genocid se mora jasno imenovati a ne nejasno nabrojati". Preporuka: treba izdati uputstvo za nastavnike o porijeklu i upotrebi termina genocid. a dodatna informacija o slicnim dogadjajima u tom periodu treba biti dostupna ucenicima.

Problem tretiranja Srba i srbijanske drzave toliko su problematicni da "zahtijevaju posebnu paznju kada se ubuduce budu razvijali novi udzbenici".

Najozbiljniji problem u udzbenicima se javlja u vezi sa Drugim svjetskim ratom, a najproblematicnije jeste pitanje broja zrtava. "U udzbenicima je bosnjacka polulacija izdvojena kao glavni narod mucenik u BiH, a patnje drugih, posebno Jevreja, su blijede u poredjenju. Sredstava za odmjeravanje i poredjenje gubitaka postoje ali su ignorisana u udzbenicima. Imajuci u vidu izuzetno velike gubitke u BiH svih nacionalnih grupa, diskusija je etnicki neprihvatljiva; stovise tvrdnja je statisticki netacna. Ovdje je dinamika poticanja etnicke mrznje i netolerancije aktivna istovremeno u svim pravcima".

"Sudbina bosanskih Jevreja nije izdvojena u udzbenicima. Nadalje, ni na jednom se mjestu u udzbenicima ne govori o masovnom unistenju evropskih Jevreja kao genocidu (takodjer se ne koristi ni termin "Holokaust" iako je ukupna broj ubijenih Jevreja dat (6.000.000)".

Preporuka: Brojke i Kocovica i Zerjavica moraju biti prezentirane za BiH, a odlomak mora biti pocrnjen.

Izvjestaj o sadrzaju udzbenika za jezik i knjizevnost (tacnije citanke) koncentrirao se uglavnom na dijelove posvecene nacionalnoj knjizevnosti ali su uzeti u obzir i neki pedagoski faktori prilagodjenost tekstova za djecu kao i izbor tekstova koji stvaraju klimu patnje i tame koji mogu uticati na pojavu agresivnog ponasanja i negativnih emocija, te tako podsticati netoleranciju.

Citanka za V raz. OS str. 6 ima pjesmu Dzemaludina Latica "Ja sin sam tvoj", koja je bila himna stranke SDA. Ovo je pjesma za recitovanje, ali je djeca radije pjevaju na casu, stoga bi bila prikladnija za cas muzicke kulture. Peta strofa: "Krene li dusman ti na zide, u san starih mezarova, udarit ce na sehide, sto krv ce liti za brda ova" definitivno moze doprinijeti ogorcenju i negodovanju onog dijela hrvatske i srpske populacije, koji se mogu osjecati iskljucenim, iako su i oni branili BiH i osjecaju je svojom zemljom. Ovu pjesmu treba ukloniti.

"Razlike u strukturi citanki za gimnaziju su velike, a kvalitet, izbor knjizevnika i pristup onom sto se treba predavati je nedosljedan i uglavnom zavisi od stavova autora. Mnoge od ovih knjiga nisu dobro izbalansirane i previse prostora je posveceno bosnjackim autorima: u drugom razredu na 63 stranici predstavljena je bosnjacka knjizevna tradicija (sa primjerima), na 8 strani hrvatska (sa primjerima), a na dvije strane je predstavljena srpska tradicija (bez primjera). Predlazemo uravnotezeniji pristup (zastupljivanje kvalitetnih autora iz razlicitih nacija). I citanka za treci razred gimnazije (454 stranice) predstavlja za 36 posto obimniju gradju od prosjecne citanke, a mnogi su autori (knjizevnici) spomenuti bez citata i odlomaka iz djela. Bosnjacka knjizevnost je predstavljena na 71 strani, hrvatska na pet, bez datih primjera, a srpska na osam strana sa primjerima. I u citanci za IV razred ima dijelova koji su pod znakom pitanja.

Ako su pojedini udzbenici "prosli" samo sa zamjerkama da se neki dijelovi iz njih uklone ili nejasni da se pojasne, "najgore" je prosao udzbenik za IV razred OS o poznavanju prirode i drustva (moglo bi se reci da je on i bio uzrok preispitivanju sadrzaja svih udzbenika). Naime, prvi dio tog udzbenika nije za upotrebu, dok se drugi dio tog udzbenika bavi samo geografskim karakteristikama nacije.

Jos ostaje pitanje hoce li se, kako i na koji nacin sprovesti u djelo preporuke Radne grupe. Takodjer, hoce li se to dosljedno provoditi u ucionicama. Ovdje treba dodati da prvi (nezvanicni) rezultati drzavnih komisija koje pregledaju udzbenike koji se koriste na podrucju cijele BiH govore da i u njima ima sadrzaja koji vrijedjaju i jedan i drugi i treci narod.

Angelina SIMIC - Asaf BECIREVIC (AIM, Sarajevo)