NAKON PRIMIRJA OBNOVLJENI SUKOBI U HDZ-U

AIM, ZAGREB, 20.9.1998. Poslije izbora u Bosni i Hercegovini, na prvi pogled izgleda da se polozaj Tudjmanovog HDZ-a - temeljito nacet u Bosni a kronicno boljezljiv i kod kuce - konacno konsolidirao i ucvrstio. Ne cudi da ovdasnji rezimski mediji sijaju od srece sto su se izjalovili pokusaji medjunarodne zajednice da na tim izborima izazove - masovnim i neogranicenim uvozom demokratske demagogije - smjenu nacionalistickih vladajucih stranaka. Manje je bilo ocekivano da ce se tim medijima ovaj put pridruziti i dio nezavisnih promatraca i analiticara. Oni zlovoljno zakljucuju da su medjunarodni posrednici, a posebno oni americki, postigli sasvim suprotno od onoga sto su tako zarko i nestrpljivo zeljeli. Svojim su pretjerano revnosnim, gotovo komesarskim uplitanjem u izbore, nanovo homogenizirali hrvatsko biracko tijelo (isto ili jos vise vrijedi i za birace ostala dva naroda), koje se vec pocelo pluralizirati.

Ali koliko god u ovome bilo istine, ne treba zuriti sa zakljuckom o nekakvom velikom i odsudnom trijumfu HDZ-a BiH, a pogotovo ne o bezgranicnom zadovoljstvu sluzbenog Zagreba ishodom izbora. Izgleda da ni Tudjman nije pretjerano ushicen visokom pobjedom Ante Jelavica i njegove stranke, koji su tek ovim izborima verificirali nedavnu smjenu u vrhu HDZ-a BiH, i tako ojacani mogu nastupiti neovisnije i o nekada apsolutno neupitnom Zagrebu. Poznato je da je Jelavic izabran na celo HDZ-a BiH nekom vrstom tribalnog udara i bez suglasnosti Tudjmana, a ovaj ga je ipak prihvatio i podrzao na izborima zacijelo samo zato da i sam ne bi produbio proces politicke pluralizacije BH-Hrvata koji je prije toga poceo.

Cini se da je siroka podrska Jelavicu time zakljucena, jer odmah nakon izbora u Zagrebu je pocela politicka akcija koja po svemu sudeci smjera na ogranicavanje njegovog politickog utjecaja. Ministar obrane Andrija Hebrang najavio je prije nekoliko dana da ce se nastaviti proljetos zapoceta akcija kadrovskog prociscavanja u ovom ministarstvu, koje se smatra glavnim uporistem hercegovackih vojnih krugova u Hrvatskoj, a drzi se da su ti krugovi izravno i doveli Jelavica na funkciju koju sada obavlja. Neposredni povod za Hebrangovu najavu bio je intervju pripadnika tzv. liberalne struje u HDZ-u Franje Gregurica "Globusu", u kojem on tereti vojne obavjestajne sluzbe da su direktno upletene u javno kompromitiranje pripadnika te struje (preko tjednika "Imperijal", koji doista izgleda dovoljno opskurno da se u to moze povjerovati).

Reagirajuci na taj intervju, Hebrng je najavio istragu u Sigurnosno informativnoj sluzbi (SIS), glavnoj vojnoj obavjestajnoj sluzbi, kojoj je na celu jedan od glavnih eksponenata hercegovackog vojnog lobija u Hrvatskoj Markica Rebic. Sasvim je sigurno da Hebrang ne krece na Rebica, kojeg je prije nekoliko mjeseci vec prakticki smjenio ali je on zatim vracen i cak unaprijedjen, na svoju ruku. Signal da nastavi zapoceto pa stornirano kadrovsko provjetravanje dobio je bez sumnje od Tudjmana, kao sto je sigurno da sef drzave stoji i iza zamrzavanja ove akcije dok ne prodju bosanski izbori. Stovise, prilicno je vjerojatno da ni Franjo Greguric, koji je prema tvrdnji novinara "Globusa" dugo i uporno odbijao intervju za taj tjednik, nije slucajno odabrao ovaj trenutak da se oglasi u javnosti.

Nacin na koji je to napravio gotovo je bez presedana (iako u Hrvatskoj presedani padaju jedan za drugim kao trule jabuke), tako da u i neki pripadnici oponentske, desne frakcije HDZ-a (Vladimir Seks) morali priznati da su "sokirani". Greguric je doslovce potvrdio da je zrtva grupe obavjestajaca SIS-a koji ga kontinuirano napadaju u "Imperijalu", te da je to dio "sukoba u vrhu HDZ-a" koji se "vise ne mogu tajiti", jer se preslo na direktno "diskreditiranje odredjenih ljudi".

Bivsi predsjednik hrvatske ratne Vlade (jedine koalicijske dosad) zatim kaze: "Ako u nasoj drzavi nitko ne postavlja pitanje zasto su cetvorica koja su uhicena s nekoliko kilograma heroina pustena nakon mjesec dana, i ne moze se istraziti tko donosi napisane tekstove u 'Imperijal', onda je moj komentar suvisan". Gregoric ovome dodaje da ga "sotoniziranje", kojem je podvrgnut, potpuno demotivira i da sa prestankom mandata u Saboru zavrsava i njegov aktivni politicki zivot, a nece vise davati ni intervjue za hrvatske novine. Dan-dva kasnije ipak je dao jos jednu izjavu, ovaj put rijeckom "Novom listu", u kojoj je svoje stranacke suparnike opisao kao "rodovsku, coporsku strukturu drzavne administracije, ciji je iskljucivi cilj zgrtanje kapitala, a ne opcedrustveni i nacionalni interes".

Ovo moze znaciti da je Gragurica ohrabrilo sto je odmah poslije njegovog intervjua ministar obrane Hebrang najavio istragu u vojnoj obavjestajnoj sluzbi, te nastavak kadrovskog pospremanja u svome ministarstvu. Sto je jos vaznije, receno je da je to ucinjeno nakon konzultacija u Vladi i Hebrangovog dogovora s predsjednikom Vlade Zlatkom Matesom, a to nedvoznacno sugerira da je znak za pocetak akcije dosao s najvise drzavne stepenice, jedinog mjesta na kojem se donose ovakve odluke. Doduse, Greguric se u intervjuu "Globusu" pozalio da je o problemima koje ima sa spiclovima SIS-a pismeno obavijestio i sefa drzave Tudjmana, te druge nadlezne adrese, ali da nikakvog odgovora nije dobio.

Ovim kao da se sugerira da se Greguric svojim intervjuom sasvim slucajno poklopio s jednom sirom politickom akcijom, sto se doista i ne moze sasvim iskljuciti. Ali vjerojatnije je da je Tudjmanu odgovaralo da ga se ne povezuje izravno s Greguricem, jednim od najutjecajnijih pripadnike "liberalne" frakcije HDZ-a, kako bi rasciscavanje u ministarstvu obrane i u vojnim obavjestajnim sluzbama bilo provedeno kao kati vise drzavne razine, oslobodjeno mutnih unutarstranackih konotacija. Osim toga, Greguric vise ne zauzima previse istaknuto mjesto u orbiti Tudjmanove vlasti, gdje se pozicije zauzimaju i gube upravo u ovakvim naglim zaokretima politickog kursa (vjeruje se da je u gasenju njegove zvijezde najvecu ulogu imao nesto fleksibilniji stav prema BiH, sto najvise ozlovoljuje Tudjmana i gdje je on najmanje spreman na popustanje).

No, ako to i ne zele javno priznati, prilicno je vjerojatno da se politicke putanje dvojice nekada vrlo bliskih suradnika sada ponovno, makar i privremeno, priblizavaju. Tocku dodira mogao bi ciniti ne samo pokusaj da se konacno uvede red u vojnom vrhu, a posebno u polumafijaskim financijama "Herceg-Bosne", za sto se Greguric vec dulje zalaze. Mozda je jos vaznije sto se Tudjman odnedavno, ocito u sklopu pripreme za parlamentarne izbore sljedece godine, nastoji predstaviti i kao zagovornik liberalnog modela drzave, u kojem svemocna drzava i halapljivi tajkuni nece prigrabiti citavo bogatstvo drustvo, a gradjanima ostaviti samo mrvice. Doduse, prve projekcije budzeta za narednu godinu govore da od toga nece biti nista, ili preciznije da i ne moze biti nista, jer sadasnji nacin raspodjele drustvenog bogatstva nije slucajno obiljezje, nego sustina, da ne kazemo dusa, ove vlasti. Ali, bas zato je Tudjmanu i potrebno nekoliko spektakularnih politickih lupinga. Da sakrije da u jos jedne izbore ide u istom odijelu u kojem se pojavio i na prvim.

MARINKO CULIC