ISTRA KAO DEZURNI NEPRIJATELJ

AIM, ZAGREB,18.9.1998. Jedna ploca na zgradi Istarske zupanije u Pazinu postala je nacionalni problem. Ploca je ispisana hrvatski i talijanski i upravo je ta dvojezicnost uzbudila duhove. Tocnije, dvojezicnost je postala novi povod da se obnove teze o problematicnoj Istri, koje Tudjmanova vlast stalno drzi budnim, a povremeno ih pretvara u prave kampanje. Kao sto je svojedobno hrvatski predsjednik zaprijetio da ce u Istru naseliti trideset tisuca "pravih Hrvata", kako bi oni popravili "problematicno" hrvatstvo Istrijana, tako danas ponovo sve zvoni od optuzbi da je na djelu plan dekroatizacije podrucja s juzne strane Ucke.

Vladajuci HDZ nedavno je ustvrdio da je sporna ploca na sjedistu Istarske zupanije suprotna zakonu, pa je zatrazio njeno skidanje. Prema hrvatskom zakonu dvojezicnost je dopustena na razini opcina i gradova, ne i zupanija. Pozivajuci se na te zakonske norme nadlezno je ministarstvo naredilo da se ploca ukloni. Uobicajeno, vlasti bliski mediji dali su logisticku podrsku - Istra je ponovo bila na tapetu, sada pod sumnjom da klizi u talijanizaciju. Medjutim, Istarski demokratski sabor, stranka koja suvereno vlada Istrom, odbila je skidanje ploce, dapace, svoju je poziciju izostrila. Skupstina Istarske zupanije donijela je Deklaraciju u kojoj precizira da je ta zupanija multietnicka i visejezicna. Osim konstatiranja te poznate cinjenice, Deklaracijom je i formalno zatrazeno pravo sluzbene upotrebe talijanskog jezika i u organima zupanijske vlasti. Takodjer je zatrazeno i raspisivanje savjetodavnog referenduma o toj temi.

HDZ je IDS-ovu inicijativu proglasio politickom idiotarijom, politickim pamfletom, jeftinim politikanstvom. Govorio je o programu rashrvacivanja Istre, tvrdio da se Istra svjesno stavlja u ekscesnu situaciju spram Ustava, a "to ce reci i protiv drzave". Sporna je ploca dovela do novog, dosad najzesceg zaostravanja izmedju vjecno posvadjanih HDZ-a i IDS-a. Ali sukob nije ostao samo na te dvije stranke, sve je vise involviranih, od talijanske manjine u Hrvatskoj do IDS-ovih oporbenih partnera.

Spor ima vise dimenzija. Pravno, ravnajuci se samo po slovu zakona, na prvi se pogled cini da Istarski demokratski sabor nije u pravu. Po Ustavu, u Hrvatskoj je u sluzbenoj upotrebi hrvatski jezik i latinicno pismo, a po zakonu o pravima nacionalnih zajednica dvojezicnost se moze prakticirati samo u opcinama u kojima neka manjina cini natpolovicnu vecinu stanovnistva. Medjutim, taj je zakon donesen prije nego su u Hrvatskoj formirane zupanije, pa IDS tvrdi da se odredba o dvojezicnosti s opcina moze protegnuti i na visi, zupanijski stupanj vlasti. Uostalom, time bi se samo ozakonila postojeca praksa, jer se u Skupstini istarske zupanije talijanski dosad upotrebljavao ravnopravno s hrvatskim. Na sjednicama se govori talijanski, pozivi i materijali tiskaju se i na talijanskom jeziku, cak i sporna ploca na zgradi zupanije nije tek sada istaknuta.

Ali problem je ipak, prije svega, politicke naravi. Da nije tako

• pravni bi se spor lako, rutinski rijesio. Moguce je govoriti o tri bitna razloga zbog kojih je HDZ bas sada zatrazio skidanje dvojezicne ploce, cime je inicirao novu krizu u postojano napetim odnosima izmedju Zagreba i Pazina. Prvo, spor se tice talijanske manjine, ali zapravo cilja na Srbe. Ne boje se vladajuci dvadesetak tisuca Talijana, koliko ih u Istri zivi. Na njih su se nekako navikli. Ali se boje mogucnosti da bi koristenje manjinskog jezika na razini Istarske zupanije - svejedno da li izricitom odredbom zakona ili presutno - moglo biti presedan na koji bi se potom pozivali i drugi.

Hrvatska se vlast zapravo boji da bi isto pravo potom trazili i Srbi te da bi ekavica i cirilica mogle osvanuti na sjedistima Vukovarsko-srijemske, a mozda i Sibensko-kninske zupanije. HDZ pokusava da u javnosti potpali neraspolozenje prema upotrebi manjinskih jezika, sto nije odvise tesko, jer hrvatska javnost nije bas senzibilizirana prema problemima manjina. Stvaranje takve, prema manjinama narogusene atmosfere uvod je u saborsku raspravu o zakonu o sluzbenoj upotrebi jezika nacionalnih manjina. Prijedlog tog zakona vec je raspravljan u parlamentu, ali sada pred zastupnike dolazi u obliku koji je znatno restriktivniji od dosadasnjeg teksta.

Drugo, podizanjem halabuke oko pazinske ploce i tvrdnjama o puzajucoj talijanizaciji Istre, HDZ takodjer ima za cilj intervenirati u odnose snaga na stranackoj sceni. Od uspostave Tudjmanove vlasti vladajuci uporno, teskim rijecima, optuzuju IDS; sumnjice ga za nedostatak hrvatskog domoljublja, talijanastvo, cak i za iredentizam. Takva teska politicka artiljerija dosad nije davala ploda. Ali uz konzumiranje jos jedne prilike za obracun s IDS-om, HDZ ovoga puta primarno cilja na razbijanje odnedavno zapocetog povezivanja oporbenih stranaka. U IDS-u tvrde da su vladajuci problem proizveli s jasnom namjerom - da posiju razdor u oporbi, koja po prvi put pokusava artikulirati ozbiljniju strategiju zajednickog izbornog nastupa.

Cini se da ta kobna zamisao daje ploda. IDS-ovi oporbeni partneri vec su se poceli distancirati. Neki su se odmakli tiho, drugi i izricito. IDS-u prigovaraju da na zadrtost HDZ-a odgovara istom mjerom, da radikalnim suceljavanjem s vladajucima onemogucava postizanje rjesenja, da zaostrava marginalne probleme. Oporbenjaci redom naglasavaju da su nacelno protiv stvaranja napetih situacija, istarskog enfant terribla poducavaju da tenzije treba izbjegavati, da se zakon o upotrebi jezika manjina moze problematizirati, ali se mora primjenjivati, jer je postivanje zakona i procedure njegove izmjene temelj svake pravne drzave. Ne praveci razliku izmedju motiva i postupaka HDZ-a i IDS-a, pokusavaju zauzeti ekvidistancu. Naglasavaju da podrzavaju multietnicnost, ali, nastavljaju, IDS je radikaliziranjem problema dvojezicnosti pokazao da nema osjecaj za ostali dio Hrvatske te na taj nacin izravno radi za HDZ, kojemu taj sukob odgovara.

U IDS-u sada gotovo s razumijevanjem tumace da ih druge "oporbene stranke u ovom slucaju nisu mogle podrzati zbog straha od gubitka glasova u drugim dijelovima Hrvatske, gdje jos postoji osjecaj nacionalne ugrozenosti, sto je i prirodno". Ali tvrde da oni sto se dvojezicnosti tice nece popustiti, a nece dozvoliti ni da njihov stav izazove raskol u oporbenim redovima. Kako ce to izvesti - ostaje da se vidi.

Trece, oseka vanjskih neprijatelja s prestankom rata rezultirala je rastakanjem nacionalnog monolita i problematiziranjem nekih, po hrvatsku vlast neugodnih tema, pa se sada pod hitno traze surogat-neprijatelji. Javnost se histerizira izmisljenom talijanizacijom Istre, sto pogoduje razvijanju osjecaja da su nacija i drzava ponovo u opasnosti. Unutarnji neprijatelj - to je nova formula za nacionalno okupljanje. Iako je Hrvatska jedna od etnicki najhomogenijih drzava, Hrvati se uvjeravaju kako se moraju drzati skupa, jer bi im onih nekoliko postotaka pripadnika nacionalnih manjina, navodno, sva postignuca mogli dovesti u pitanje. Borba protiv iredente u Istri trebala bi posluziti zbijanju redova oko vlasti. Nagrizeni legitimitet Tudjmanova rezima najlakse je obnoviti u uvjetima nacionalnih ugroza, pa makar one bile i instant pripravci. Zbog toga je moguce da ce se medjunacionalni odnosi ubuduce i namjerno zaostravati.

Britanski ambasador u Zagrebu Colin Munroe ovih je dana rekao da Evropa na Hrvatsku gleda kao na izrazito nacionalisticku zemlju. Utoliko sukob sluzbenog Zagreba i Istre neki nezavisni analiticari s pravom tumace i kao civilizacijski nesporazum. Multietnicnost, uvazavanje razlika, tolerancija, suzivot - to je Istra vec desetljecima. Sve ono sto Tudjmanova Hrvatska nije. Upravo zbog tih civilizacijskih postignuca, koje ne razumije i ne cijeni - aktualnoj je hrvatskoj vlasti Istra tako nepodnosljiva.

JELENA LOVRIC