BOLEST KOJA PONOVO PRIJETI
Uz nedjelju borbe protiv TBC (od 14. do 21. septembra)
AIM, SARAJEVO, 15.09.98. Obolijevanje od tuberkuloze u svijetu ponovo se javlja u epidemijskom obliku. Povecenje broja oboljelih se biljezi od
- godine. Ali tek od 1990. godine obolijevanje dobija dimenzije epidemije. Posebno u dvije prethodne godine, kad se broj novootkrivenih bolesnika povecava za 50 procenata u odnosu na svaku prethodnu godinu. Istina situacija nije podjednako teska u svim zemljama. U SAD i razvijenim zemljama Zapadne Evrope, bolest je pod kontrolom. Najveci zdravstveni problem TB predstavlja u istocnoj i juznoj Evropi, te zemljama bivseg SSSR-a. Prema tvrdnjama medicinskih strucnjaka, deset puta je vise oboljelih od tuberkuloze, nego zarazenih HIV virusom, iako i to predstavlja veoma znacajan epidemioloski problem.
O tome koji su sve razlozi ponovnog sirenja bolesti govori dr Tunde-Agnes Madaras, koordinator za TB za Evropsku regiju pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji.
- Osnovni razlog povecanja broja oboljelih u epidemijskim razmjerama je pad zivotnog standarda u mnogim zemljama Evrope, govori dr Madaras. - Vlade nemaju dovoljno novaca da zadovolje potrebe za suzbijanje sirenja bolesti, odnosno da uspostave kontrolu nad bolescu. U pojedinim zemljama nema dovoljno novaca ni za lijecenje, pa kod nemalog broja oboljelih lijecenje biva prekinuto prije izlijecenja. Ono sto je, takodje, vrlo bitno je da nije postojao unificirani sistem izvjestavanja o obolijevanju za citavu Evropu. Zbog svega se moze pretpostaviti da ni sada nemamo potpuno preciznu sliku, odnosno da je broj oboljelih i veci od registrovanog. Ipak, ono sto posebno zabrinjava je da se bolest javlja medju mladima, cak i medju djecom, te da se zbog tezine bolesti veliki broj najmladjih nalazi na bolnickom lijecenju od tuberkuloze.
Ono sto posebno istice dr Madaras je potreba unificiranog nacina prijavljivanja oboljelih, ali i lijecenja u svijetu poznata kao DOTS strategija koja podrazumijeva pet elemenata politike kontrole TBC.
Najbitnije u svemu je da svaka vlada prihvati jedinstvenu strategiju kontrole TB, govori dalje dr Madaras.- Borba protiv TB se ne smije ograniciti samo na zdravstvenu sluzbu, te je uloga, odnosno podrska svake vlade izuzetno bitna.
Potom slijedi jedinstven nacin otkrivanja oboljelih i to putem pasivnog pronalazenja oboljelih i zarazenih. Sistem je baziran na direktnoj mikroskopiji sputuma (ispljuvka). To se naravno radi kod pacijenata koji se jave ljekaru radi odredjenih prepoznatljivih simptoma bolesti. Ne smije se ograniciti samo na oboljele, nego i one s kojima je oboljeli dolazio u dodir, koje je mogao zaraziti.
Nakon otkrivanja novih slucajeva slijedi unificirani nacin lijecenja koje traje sest mjeseci. Treba reci da se ranije TBC lijecila dvije godine, sto znaci da je vrijeme smanjeno za tri puta. Medjutim, da bi lijecenje bilo adekvatno neophodno je obezbijediti potrebne lijekove. U svijetu se koriste cetiri vrste lijekova: IZONIJACID, ETAMBUTOL, RIFANICIN i PIRAZINAMID.
Napokon, posljednje je, sistem registrovanja, neophodan i radi obezbjedjenja potrebnih kolicina lijekova. Ova jedinstvena DOTS strategija TB vec se primjenjuje u 23 evropske zemlje. Taj se sistem tretira kao najefikasniji, a sto je vrlo vazno i najjeftiniji nacin suzbijanja TB.
Situacija u Bosni i Hercegovini posljednjih godina je, naravno zbog poznate ratne i neposredne poratne situacije, prilicno teska. Bosna i Hercegovina se nalazi na neslavnom sestom mjestu u Evropi po broju oboljelih. Registruje se godisnje 61,1 novootkriveni slucaj na stotinu hiljada stanovnika. Najvise oboljelih ima Rumunija 101,9 na isti broj stanovnika, zatim Kurgistan - 71, potom slijedi Ruska federacija, pa Kazahstan, Litvanija, pa BiH, a iza nase drzave je Latvija, Portugal, Bjelorusija... Na desetom mjestu je sadasnja Jugoslavija sa 52,2 oboljela na stotinu hiljada stanovnika. Inace sve zemlje u kojima se registruje do 20 oboljelih smatraju se zemljama sa niskom incidencom (ucestaloscu), izmedju 20 i 40 je srednja, a iznad toga je visoka ucestalost.
Kad je rijec o podacima za Bosnu i Hercegovinu treba reci da se odnose na cijelu drzavu i to je jedan od rijetkih primjera jedinstvenosti unutar drzavnih granica BiH. Naime, prema rijecima prof. dr Zehre Dizdarevic, nacionalni koordinator za TB SZO, ova organizacija priznaje samo jedinstveno izvjestavanje za cijelu drzavu, ne parcijalne, entitetske izvjestaje. Isto tako preporucuje i jedinstven nacin otkrivanja i lijecenja. Jer bolest ne priznaje ni drzavne, a pogotovo ne entitetske granice.
Obzirom na tesku situaciju u BiH ocigledno je da se domaca zdravstvena sluzba ne moze sama nositi sa problemom, cak ni uz podrsku vlade.
Bosni i Hercegovini je SZO pomagala posljednje cetiri godine obzirom na ratnu situaciju, kaze dr Madaras. - Sada dolazi vrijeme kad moramo raditi na ojacavanju programa i to dugotrajno. Jos ne mozemo govoriti da se u Bosni i Hercegovini primjenjuje DOTS strategija, istice dr Madaras. - Moja posjeta stoga ima za cilj da zajedno sa nacionalnim koordinatorom nadjemo mogucnosti jacanja jedinstvenog programa. Tek za jednu i po do dvije godine mozemo ocekivati da ce BiH u cjelini biti svrstana u zemlje koje primjenjuju jedinstvenu DOTS strategiju. Za sada se to cini samo u pojedinim ustanovama, primjerice sarajevskoj klinici Podhrastovi.
Medjutim, da bi se primijenila pomenuta strategija neophodno je obezbijediti dovoljno lijekova za kontinuirano lijecenje, sto siromasno bh. zdravstvo jos ne moze. O tome svjedoce nedavno objavljeni podaci Zavoda za zdravstvenu zastitu BiH prema kojima je u BiH prosle godine za zdravstvenu zastitu izdvajano 120 US dolara po stanovniku. Posljednje predratne godine ta cifra je bila znatno veca (za 61 posto) i iznosila je 315 US dolara po stanovniku godisnje. I tada je to bilo mnogo manje nego u drugim zemljama. U Svicarskoj su, na primjer, izdaci za zdravstvenu zastitu u 1997. godini bili 2.412 dolara, Luksemburgu 2.206, Njemackoj 2.134....u novonastalim zemljama na tlu bivse Jugoslavije najvise izdvaja Slovenija - 620 US dolara, Hrvatska ima 340 dolara po stanovniku. Znaci nasa izdvajanja za zdravstvo su set puta manja nego u Sloveniji, a cak 20 puta zaostaju za najrazvijenijom Svicarskom.
U tom kontekstu nije nebitno da li ce i kako Bosni i Hercegovini pomoci Svjetska zdravstvena organizacija kad je rijec o TB.
- Fokusiracemo se na tehnicku pomoc, kaze dr Madaras. - Obezbijedicemo eksperte koji ce raditi zajedno sa domacim strucnjacima. Organizovacemo edukaciju - seminare, konferencije, zdravstveno prosvjecivanje. Veoma je bitno istaci da problem TB nije samo vezan za specijaliste u toj oblasti. U rjesavanju problematike treba da ucestvuju ljekari primarne zdravstvene zastite. Veoma je bitna uloga patronazne sluzbe. Veoma je bitan i nadzor potrosnje lijekova, kao i kontrola osjetljivosti na lijekove. To podrazumijeva osposobljavanje centralne laboratorije koja treba biti povezana sa internacionalnom. SZO ce pomagati BiH da nabavi dovoljnu kolicinu antituberkulotika.
Govoreci o prevenciji bolesti, odnosno otkrivanju novih slucajeva, dr Madaras je posebno pojasnila, kod nas mnogima jos nerazjasnjen odnos prema masovnom otkrivanju oboljelih putem fluorografisanja koje je godinama provodjeno.
- Samo su pojedine zemlje zadrzale taj nacin otkrivanja oboljelih, govori dr Madaras. - To je nacin od kojeg se odavno odustalo. - Zemlje koje su to zadrzale provode akcije medju strogo fokusiranim grupama, kao na primjer zatvorenicima, ili nekim rizicnim grupama, odnosno ljudima sa visokim stepenom rizika od obolijevanja. Ni za Bosnu i Hercegovini ne preporucujemo povratak na masovne akcije fluorografisanja, nego samo da se to cini unutar rizicnih skupina. Nije to samo zbog cijene pretraga, iako je i to veoma bitno, nego stoga sto i to snimanje nosi izvjestan rizik (zracenje).
Akcija ciljanog fluorografisanja obavljena je u Bosni i Hercegovini 1993. godine. Povod je bilo obolijevanje jednog vojnika. Bolest je bila u izuzetno teskom obliku. Buduci da je do otkrivanja bolesti boravio u blizini veceg broja drugih vojnika, te obzirom na tesku ratnu situaciju, ljekari su odlucili da obave ciljani pregled kod vise hiljada vojnika, posebno u jedinici u kojoj je bio oboljeli. Da je akcija bila opravdana pokazali su nalazi. Od stotinu vojnika koji su bili u najblizoj okolini oboljelog kod njih 63 nalaz je bio pozitivan, dakle bili su zarazeni, ali jos ne i oboljeli. Odluceno je da i oni dobiju lijekove, kako ne bi oboljeli i to ne samo antibiotike, nego lijekove za lijecenje tuberkuloze. Kasniji nalazi su bili uredni. Osim zarazavanja vise desetina vojnika, tom prilikom su otkrivene znacajne promjene na plucima kod velikog broja drugih vojnika, pa su i oni podvrgnuti lijecenju i detaljnijim ljekarskim pregledima.
Takve akcije, barem ne tolikog obima, sada nece biti potrebne, ali po objasnjenju ljekara, bice detaljno obavljene pretrage svih lica koji su bili u blizini oboljelih uvijek kad se pojavi novotkriveni bolesnik. Osim preporuka Svjetske zdravstvene organizacije to nalazu i zakljucci medjunarodnih skupova posvecenih tuberkulozi. Prema jednom od najzacajnijih (godisnja skupstina Kraljevskog udruzenja internacionalne unije za TB), a koji je odrzan ljetos u Holandiji, glavni ovogodisnji cilj u borbi protiv TB je otkriti 85 procenata oboljelih od TB i 95 posto oboljelih lijeciti, a kompletan tretman provoditi u skladu sa jedinstvenom DOTS strategijom.
Amina AHMETASEVIC (AIM, Sarajevo)