DEMOKRATIJA SE NIJE PRIMILA

Izbori u RS

Na sta god na kraju rezultati izbora izasli, vec sad je jasno da se osnovna tekovina izbora moze svesti u jednu recenicu: Veliki medjunarodni projekat demokratizacije RS dozivio je neuspjeh

Banjaluka, 14. septembar 1998. (AIM)

Srbi su jos jednom glasali za nacionaliste, i to mahom za one koji sebe vole da nazivaju "tvrdim". Bar tako je izgledalo 24 casa od zatvaranja izbornih mjesta u RS, razdoblju koje je bilo dovoljno da se stekne opsti uvid u opredjeljenje birackog tijela, ali jos nedovoljno da se iskljuce moguci preokreti. Prvog dana poslije izbora, medjutim, sve je izgledalo kao da su u vodjstvu kandidati SDS-a i radikala Nikola Poplasen i Momcilo Krajisnik i da su poslanicke liste ove dvije stranke osvojile relativnu vecinu od oko 38 odsto, dok je za koaliciju "Sloga" glasalo oko 33 odsto biraca. Tako je u ponedeljak u vise navrata saopsteno iz Izbornog staba SRS, dok je SDS kao stariji brat koalicije, kome manje prilice takva istrcavanja, samo lakonski potvrdio radikalske nalaze.

Istina, rezultati su demantovani iz koalicije "Sloga", ali prilicno neubjedljivo. Najprije je potpredsednik Srpskog narodnog saveza Ostoja Knezevic u ponedeljak ujutro sam izasao pred novinare i izrazom lica kao da je usput gutao limun saopstio kako Biljana Plavsic i Zivko Radisic stoje bolje od protivkandidata. Potom se popodne na konferenciji za stampu te koalicije, na kojoj su bili najavljeni njeni lideri Plavsiceva, Radisic i Milorad Dodik, pojavio samo sef izbornog staba socijalista Dragoljub Trivanovic, koji je saopstene rezultate iz staba SRS ocenio kao stvar "politickog marketinga". Trivanovic je jos rekao da, prema nepotpunim rezultatima, vode Plavsiceva i Radisic, da njegova koalicija ocekuje pobedu, i to potkrepio listom od svega 12 gradova gdje su u vodjstvu. Istovremeno u izbornim stabovima "Sloge" nisu se rado odazivali na telefonske pozive, a i kada bi neko podigao slusalicu, samo bi saopstio da se jos nista ne zna. Istina, ostalo je vremena da se do kraja prebrojavanja glasova iz inostranstva njihova pozicija popravi, cak i preokrene, ali iznevjerene nade koalicije "Sloga" su zavrsena stvar.

KOHABITACIJA U RS: Naravno, sve to jos uvijek ne znaci drasticnu promenu politicke konfiguracije u RS, jer tri stvari u njoj su, izgleda, konstanta. Najprije, najveci dio srpskog birackog tijela najodaniji je nacionalistima, bez obzira da li su "tvrdi" ili "meki". Rjecju, nacionalne stranke (SDS, SRS, SNS) osvojile su vise nego ubjedljivu natpolovicnu vecinu. Osim toga, socijaldemokrate - ako se uz mnogo tolerancije slozimo da tim imenom nazovemo SPRS i SNSD - i dalje ne uspijevaju da navuku petinu mesta u parlamentu iako se njihov kapitalac Milorad Dodik kao predsjednik vlade za proteklih pola godine od svih uglednih svjetskih drzavnika nije slikao i dobio kredit jedino od Nelsona Medele. Treca konstanta je da ponovo nijedan srpski blok nece moci samostalno formirati vladu bez medjusobnog udruzivanja ili saveza sa poslanicima stranaka iz Federacije BiH, koji ce po svoj prilici ponovo osvojiti nesto manje od cetvrtine mandata.

Iako je prerano praviti prognoze, do federalnog bloka najprije ce stici koalicija "Sloga", tim prije sto u pravcu tog saveza idu i zelje uticajnih predstavnika medjunarodne zajednice u BiH. Ukoliko, na drugoj strani, Nikola Poplasen zaista pobijedi Biljanu Plavsic, bice to stanje politicke kohabitacije (stanja u kome predsjednik pripada politickom bloku koji ne formira vladu). To bi bio najkraci put do potpune paralize RS jer niko ne moze da zamisli mandatara koga bi predlozio Poplasen, a prihvatila ga koalicija "Sloga" i, posebno, poslanici iz Federacije. Kako god bila zavrsena vruca politicka jesen, koja ocekuje RS, osnovna tekovina ovih izbora moze se svesti u jednu recenicu: veliki medjunarodni projekat demokratizacije RS dozivio je neuspeh. Zasto? Podrzavajuci u proteklih godinu dana Plavsicevu i Dodika, medjunarodna zajednica, opredijelila se za jednu vrstu kombinovanog metoda pacifikacije RS. Rijec je o jednovremenom podrzavanju snaga umjerenih nacionalista (Plavsiceva), koji danas jedini mogu istovremeno prikupiti nesto biraca s terena i nesto strane podrske, i socijaldemokrata (Dodik), koji se u medjunarodnim krugovima smatraju politickom buducnosti RS. Tom kombinacijom gubili su i jedni i drugi. Zalaganje Plavsiceve da Srbi nece biti istjerivani iz kuca kada se vrate bosnjacke i hrvatske izbeglice, bilo je manje ubedljivo kada je za ruku drzala Dodika, nego kada je o istom govorio Krajisnik, kome je Dodik sve vrijeme radio o glavi. Istovremeno, i Dodik, koji se moze smatrati nekom vrstom centralne tragicne figure izbora, napravio je toliko gresaka da mu nije pomoglo ni to sto je otvorio RS prema svijetu i uzeo tamo neki dolar. Sa druge strane, medjunarodna zajednica najprije je povremeno morala da zmiri i skrguce zubima na neke ocigledno nedemokratske poteze vlade, morala je da trpi nove pojave korupcije u srpskoj izvrsnoj vlasti, da bi na kraju ustanovila da je dobar deo para koji je ulozen u "projekat Dodik" otisao bez zeljenih rezultata. Jer srpski premijer nije mogao da u inostranstvu lici na Vilija Branta, cije djelo mu je bilo blisko koliko je o tome mogao da procita u "Nezavisnim novinama", a u zemlji na Slobodana Milosevica, ciju tehnologiju vlasti tipa "kad ja vama penzije, tad vi meni glasove" je razumijevao koliko osrednji predsjednik opstine.

NEUSPJEH "PROJEKTA DODIK": Postoji tu i jedna perverzna istina: koliko god glavni krivac za neuspjeh "Sloge" bio neuspjeh "projekta Dodik", to jos ne znaci i kraj tog projekta. Jer, rezultat izbora na neki nacin srpskog premijera ucvrscuje na vlasti. Kako? Malo je vjerovatno da ce Biljana Plavsic, ostala predsednik ili ne, uci u savez sa radikalima i, posebno, sa Krajisnikovom SDS jer to nece trpjeti stranci, koji su joj protekle godine pruzili najkonkretniju pomoc ukljucujuci i njene koalicione partnere, pa i dio SNS. Polovicni uspeh "Sloge" (situacija u kojoj niti je ovladala igrom niti je ispala iz nje) ipak ce najprije ucvrstiti savez te koalicije sa Bosnjacima i Hrvatima, koji Dodika ostavlja u premijerskom sedlu jos dvije godine. Naravno, sve to je moguce samo ukoliko Plavsiceva u finisu pretekne Poplasena ili ukoliko ovaj bude diskvalifikovan zbog nekog intervjua koji je pustila beogradska TV Palma, poznata kao stanica koja pusta svjeze pornice i bajate politicke intervjue.

Ukoliko, opet, ne dodje do priblizavanja zakrvljenih "Sloge" i bloka SDS-radikali, a Poplasen na kraju pobijedi Plavsicevu, parlamentarna kriza u RS bice toliko duboka da ce mandatara morati ili da postavi Vestendorp ili ce u RS na biralista prije nego sto su se nadali. Demokratizacija RS, koja je proslog ljeta pocela gotovo kao zavjerenicka akcija Biljane Plavsic, odsudno podrzane iz svijeta, kako god se sve to sa izborima zavrsilo, nije uhvatila korijen u birackom tijelu i to je njen najveci poraz. Ono sto u svemu istovremeno djeluje i utjesno i zabrinjavajuce, to mozda nece biti njena poslednja sansa. Ali, ako neko nesto ovde uopste i uci, ne uci na greskama, pogotovo ne svojim. Jer, greske valja najprije priznati.

Zeljko Cvijanovic (AIM)