STRAH OD DEMOKRATIZACIJE

Srbija i izbori u BiH

Malo je onih medju izbeglim ljudima koji vjeruju da ce naredni izbori bitnije promijeniti odnos politickih snaga, ali ipak nesto se dogadja...

AIM, BEOGRAD, 10. 9. 1998.

"Mi smo se iskljucivo angazovali da se sto veci broj ljudi prijavi i iskoristi svoje glasacko pravo. Nismo se upustali u to za koga ce glasati niti smo se opredjeljivali ni za jednu od stranaka, koje ce ucestvovati na izborima u BiH. Medju izbjeglicama ima nekoliko pojedinaca koji su se cak i kandidovali, ali to je njihovo pravo" - kaze za AIM, Radmilo Andric, podpredjesnik Udruzenja izbjeglica i prognanih lica u SRJ, inace, nekadasnji gradonacelnik Mostara. On dodaje da licno navija za stranke koje su za promjene "jer ocito je da sadasnja aktuelna vlast jos uvijek ne zeli da zazivi proces povratka izbjeglica" i da je vise nego potrebno da se "na izborima nadvlada politicko jednoumlje" i da se bar stvori politicka klima u kojoj bi se izbjeglickom problemu prislo konkretnije i realisticnije.

Iz razgovora sa nekoliko izbjeglica, koji zele da ostanu anonimni "dok se ne vidi da li su nacionalne stranke jos uvijek jake kako govore njihovi celnici", saznali smo da nekih velikih ocekivanja nema. Ipak, vecina tvrdi da su svaki izbori poslije rata predstavljali kakav - takav korak naprijed bar kad je rijec o saznanjima kakav je odnos politickih snaga u oba entiteta. Isto tako, vecina je misljenja da se u neke krajeve nece moci vratiti u skorijoj buducnosti i da glasanje za visenacionalne stranke malo sta moze na terenu promijeniti "zbog lokalnih mocnih nacionalista".

Uopsteno se moze reci da najveci broj izbjeglica iz BiH, koji su nasli utociste u sadasnjoj Jugoslaviji, razmislja kako da dobije pasos ove drzave ili da ode u trece zemlje. Mozda je to jedan od razloga za predvidjanje da ce odziv biti manji nego na prethodnim vanrednim parlamentarnim izborima. To je jedna strana medalje kad je rijec gledanju na o izborima u BiH iz Beograda.

Jedna od aktuelnijih tema, ali samo za pojedine ovdasnje stranake, je koliko ce njihovi kandidati dobiti glasova u Republici Srpskoj. Kao najzesci rivali pokazali su se predsjednici Srpskog pokreta obnove i Srpske radikalne stranke, Vuk Draskovic i Vojislav Seselj.

Draskoviceva stranka ucestvovace na izborima u srpskom entitetu prvi put poslije devet godina, a po izjavama ljudi iz njenog rukovodstva osnovni joj je cilj da "miri zavadjene", odnosno da premosti ozbiljan politicki jaz izmedju Pala i Banjaluke. Ovaj slogan je ponavljan kako u izjavama za srbijanske medije tako i na predizbornim skupovima u vise gradova. Da li je Draskovic u stanju da pomiri B.Plavsic i M.Krajisnika veliko je pitanje.

Medju beogradskim analiticarima preovladava misljenje da je to cista iluzija, kao i to da SPO ima vece sanse na bosanskim izborima. Draskovic je u vise navrata izjavljivao da njegov rival, Vojislav Seselj, napusta radno mjestu kao potpredsjednik vlade Srbije i odlazi u Republiku Srpsku kako bi tamo izazvao jos vece politicke sukobe i "bratoubijanje".

Koliko ce SPO ici na ruku cinjenica da je "crveni vojvoda" po odluci predsjedavajuceg Izborne komisije u BiH, Robereta Berija, iskjucen iz "izbornog procesa" zbog neodmjerenog napadanja drugih stranackih lidera tesko je procijeniti, ali najvjerovatnije nece isuvise usicariti. Seselj je ucinio sve kako bi dokazao da Koalicija "Sloga" Biljane Plavsic ima malo sansi za pobjedu i po njegovoj prognozi radikali ce dobiti vise glasova nego na vanrednim parlamentarnim izborima. Sto se tice Socijalisticke partije Srbije, koja u RS ima svoju filijalu samo sa oznakom da je iz Republike Srpske, ljudi iz njenog rukovodstva nisu odlazili na drugi stranu Drine i drzali mitinge, ali po onome koliko je dato prostora u kontrolisanim medijima ovoj stranci nije tesko zakljuciti kakvu i koliku podrsku ima medju socijalistima u Srbiji.

Uocljivo je da niko nije objasnjavao javnosti, sa pravne strane, da li stranke iz Srbije imaju pravo da ucestvuju na izborima u BiH. Rijetko se u Srbiji mogu sresti politicari koji smatraju da na izborima treba da se "takmice" samo autenticne bosansko - hercegovacke stranke u oba entiteta i da je to "druga drzava". Medju boljim poznavaocima ovdasnjih i bosanskih prilika, medjutim, mogu se cuti misljenja da se "treba pomiriti sa realnoscu i Bosancima i Hercegovcima prepustiti da sami odlucuju o svojoj sudbini".

Izbori u BiH, inace, dobili su medijski, moglo bi se reci, uobicajeni prostor - u nezavisnim i drzavnim sa dosta izrazenim navijackim strastima u potonjim.

Ono sto, mozda najvise zabrinjava vladajuce krugove u Beogradu je mogucnost da visenacionalne i gradjanski orjentisane stranke dobiju znatno vise glasova nego ranije. Jer, demokratizacija BiH, u najsirem smislu znacenja te rijeci, uzdrmala bi srbijansku vladajucu garnituru, dok je Crna Gora u ovom trenutku nesto drugo.

Ejub Stitkovac(AIM)