POSTOVANJE LJUDSKIH PRAVA - IZUZETNO LOSE

Federalni ombudsmeni, neposredno pred izbore

AIM, Sarajevo, 10.09.98. Nalazi sa terena u cijeloj Federaciji BiH, kada se radi o postivanju ljudskih prava, su katastrofalni, isticu ombudsmeni F BiH. Ovih dana oni se bave postivanjem socijanih prava i nalaz je opet isti - stanje je izuzetno lose: radnici, penzioneri, invalidi, hendikepirani i druge posebno ugrozene kategorije su na margini interesovanja aktuelnih struktura vlasti, kaze za AIM ombudsmen Branka Raguz. Ona kao ilustraciju navodi primjer grupe radnika Zeljezare Zenica, njih 79, koji su stekli sva prava na mirovinu i po sili zakona im je istekao radni staz, no ne mogu ostvariti svoje mirovine jer im godinama nisu uplacivani doprinosi iz licnih dohodaka. "Radi se o krsenju socijalnog ljudskog prava", kaze Raguz i pojasnjava da se tim ombudsmena u F BiH susrece sa masovnim krsenjem ljudskih prava, te da ovakva situacija nije samo u F BiH. "Stanje je slicno u svom zemljama u tranziciji, a najveca prepreka promjenama je u glavama ljudi, mentalne barijere su najgore", kaze ona i pojasnjava sta su zapravo socijalna ljudska prava. Taj pojam je jako sirok, to je zapravo cijeli zivot. Sastavni dio Ustava F BiH je i dvadeset i jedna medjunarodna konvencija i njima se regulisu ljudska prava, razna, garantovana, univerzalna, nedjeljiva kao npr. sprjecavanje genocida, vodjenje pravicnog postupka i tako dalje, ali kada se te konvencije pretoce u zivot mnogih se gradjana nece ni ticati, no socijalna prava su zivot, ona podrazumijevaju sve

• pravo na socijalnu zastitu, na rad, prava umirovljenika, invalida, hendikepiranih, hendikepirane djece, ukratko - najugrozenijih kategorija stanovnistva koje su danas na marginama interesovanja i struktura vlasti i politickog zivota i rjesavaju se od slucaja do slucaja.

Institucija ombudsmena za Federaciju BiH ustanovljena je od strane OSCE-a, na osnovu ovlastenja Federacije i u skladu sa Ustavom Federacije, 30. 12. 1994. godine i danas je ova institucija clan evropskog instituta ombudsmena. OSCE je prve ombudsmene imenovala na mandat ne manji od tri godine. Ova institucija inace nema izvrsne vlasti, a njihov angazman ima oblik aktivnog posmatranja, analiziranja i davanja preporuka strukturama vlasti, odgovrnim za dati problem ili segment zivota.

AIM: Od rata pa do sada niko od onih koji se predstavljaju kao borci za ljudska prava ili analiticari postivanja ljudskih prava nisu se doticali kategorije ekonomskog standarda gradjana, socijalne zastite i socijalnog statusa gradjana, konkretno socijalnih prava kao segmenta ljudskih prava. Otkud uopste interesovanje za socijalni status gradjana i ugrozavanje standarda, te slicne kategorije?

BR: Socijalna prava su univerzalna, nedjeljiva ljudska prava i sva su u medjusobnoj ovisnosti. Socijalna prava pripada svim ljudima i ne mogu se dijeliti. Ustav Federacije, tacnije F BiH se obavezala garantirati najvisu razinu ljudskih prava, pa onda i socijalnih prava, i zbog jednog spleta vrlo slozenih odnosa i okolnosti manje smo se time bavili, ali kako vrijeme odmice vidjeli smo da je to vazan segment u kontekstu ljudskih prava, posebno u kontekstu sprovedbe Aneksa 7 Daytonskog mirovnog sporazuma. Stvorilo se jedno misljenje da je, kada se govori o povratku, dovoljno obezbijediti stan ili kucu i imovinu, i ovaj paket imovinskih zakona donijetih u travnju ove godine - mnogi smatraju da je to dovoljno i da se povratak treba posmatrati samo u okviru ovih zakona. Medjutim, svi potpisnici Daytonskog mirovnog sporazuma su obavezni "stvoriti na svojim teritorijama politicke, gospodarske i socijalne uvjete koji ce doprinijeti dragovoljnom povratku i skladnoj reintegraciji izbjeglica i raseljenih osoba, bez davanja prednosti nekoj posebno skupini", pise u Mirovnom sporazumu. Dakle, vec i Aneks 7 obavezuje strane na stvaranje tih socijalnih uvjeta i u tom kontekstu mi smo odlucili da i taj dio obaveza aktivnije pocnemo promatrati. Moram napomenuti da se vec u Ustavu F BiH pominje i medjunarodni paket o socijalnim, kulturnim i ekonomskim pravima koji izmedju ostalog i obavezuje F BiH, pa i drzavu BiH, da, u skaldu sa tim aktom, stvara i uvjete socijalne zastite. Upravo iz tih razloga smo se odlucili staviti socijalna prva u zizu interesovanja kako bismo postigli da niti mediji niti odgovorne institucije ne tretiraju samo jedan po jedan slucaj, nego da govorimo o sustavnom rjesavanju tih problema. Mi moramo Vladu pozvati na dijalog, kada se radi o ovome. Ova su prava nesto sto najvise kosta i vrlo su vezana za finansije, te je tu i delikatnost u nasim prilikama - kako govoriti o socijalnim pravima kada ogroman broj ljudi ne radi, kada veliki dio drustva zivi od socijalne pomoci, mnogo ih je na cekanju, ne rjesava se status radnika, penzionera... U tom kontekstu se moraju sagledati i takse, obaveze gradjana prema drustvu, prema javnim preduzecima, komunalne takse koje su gradjani obavezni platiti svakog mjeseca... Kako da umirovljenici plate 60 do 70 DM od svojih 100 ili 150 DEM penzije. Ljudi su izuzetno zainteresovani za ostvarivanje ovih prava, ali za postivanje socijalnih prava se mora drzava obvezati, ona to mora kroz zakone, kroz sistemske mehanizme rjesavati. Ne mozemo dozvoliti da, naprimjer, invalide tretiramo samo kao humanitarne probleme, pa da se skupljaju sredstava za jednu po jednu porodicu. O tome mora da brine drzava, a to je kosta i stoga se sve te obaveze izbjegavaju, te stoga nema organiziranog sustava niti jedne vrste zastite. Naprimjer, zdravstvena zastita - svaki je covjek zaainteresiran za zdravstvenu zastitu za sebe, za svoju djecu, kako izgraditi i odrzavati bolnice, a uvijek ostaje otvoreno pitanje kako se ta sredstva prikupljaju, kako se trose, gdje se prelijevaju, kako se rapodjeljuju. U nasim izvjestajima tretirali smo i pitanje prikupljanja sredstava iz doprinosa, ko ih i kako uplacuje? Veliki broj ljudi danas radi "na crno", a drzava nema mehanizme koji ce natjerati i privatnog poslodavca i drzavno preduzece da uplacuje doprinose, da se stvara izvor finansiranja ostvarivanja socijalnih prava gradjana.

AIM: Kakvi su nalazi ombudsmena kada se radi o aktivnosti vlasti na ovom i sta se moze uraditi vise?

BR: Nasa je ocjena da je stanje izuzetno lose. Ni izdaleka nema pomaka u rjesavanju gorucih stvari, naprimjer pitanje prava na rad, status ljudi koji su na cekanju, jer to nije 10 slucajeva nego desetine hiljada slucajeva i tu se radi o masovnom krsenju ljudskih prava. Za ove tri godine uspjeli smo na evropskom nivou nametnuti temu "masovnog krsenja ljudskih prava", jer rjesavajuci 10 ili 50 slucajeva mi nismo uradili nista, mora se, kada je situacija ovakva kakava jeste, raditi generalnim preporukama, vrsiti pritisak i na medjunarodne organizacije, jer i one su potpisnici DMS, kako bi se pocela realizovati i ekonomska strana ovog sporazuma i na taj nacin ostvarile pretpostavke za realizaciju i ovih socijalnih prava.

AIM: Kakve su konkretne preporuke ombudsmena za poboljsanje ovog stanja?

BR: Nase generalne preporuke su da se Vlada vise pozabavi stanjem socijalnih prava. No neke konkretnije preporuke su da se pokusaju komunalne takse svesti u okvire realnih mogucnosti gradjana i njihove platezne moci, po ugledu na neke druge zemlje koje su u tranziciji ili koje su uspjesno zavrsile te procese. U ovom kontekstu se moraju naci i mogucnosti subvencionisanja najugrozenijih kategorija stanovnistva. Nase preporuke dalje idu u pravcu da se Vlada F BiH pozabavi i drugacijim ustrojem administracije, formiranjem tijela koja ce pratiti postivanje socijalnih ljudskih prava jer postojeci centri za socijalni rad, ostali iz proslog sistema nisu dovoljni, s obzirom da se zadrzao isti nacin razmisljanja. Nadalje, ti centri rade bez finansijske moci, sa jednim ili dva covjeka, a neke opstine ili podrucja cak ni nemaju uopste razvijene te sluzbe. Jos jedna nasa preporuka je da se apsolutno mora povecati odgovornost drzave u prikupljanju sredstava koja ce biti izvor ili koja ce omoguciti realizaciju socijalnih prava covjeka. Ne mozemo dozvoliti monopolisticke ili povlastene polozaje, povlastene osobe, ne mozemo dozvoliti da se prelazi preko neizvrsavanja obaveza prema drzavi. Moraju se aktivirati i finasijska policija i druga slicna tijela. U ovom slucaju vezanom za Zeljezaru Zenica, penziono osiguranje nije htjelo ni da cuje da izda mirovinska rjesenja. Mi smo tu intervenirali i problem je na pragu rjesenja, ali i to je opet samo jedan grupa, a ovi problemi se moraju sustavno rjesavati. S obzirom da se radi o ljudskim pravima koja najvise kostaju drzavu, mislim da su finansijska sredstva alfa i omega postivanja, odnosno nepostivanja socijalnih prava. Izgovor vlasti da nemaju sredstava ne moze umanjiti njihovu odgovornost. No, ne smijem zaboraviti naglasiti i to da se posebno mora voditi racuna i o eliminaciji diskrimanicije, po svim osnovama.

AIM: Koliko je prisutna diskriminacija i po koji osnovama?

BR: Diskrimanicija je vrlo prisutna, od zaposljavanja pa preko ostvarivanja brojnih prava, npr. humanitarna pomoc i to po svim osnovama, najcesce po nacionalnoj, ali i po politickoj, po svim kategorijama. Veliki je broj, to valja posebno istaci, slucajeva diskriminacije hendikepiranih gradjana i invalida. Naprimjer, slucaj jedne djevojke iz Tuzle koja pita da li je ona to osudjena na propast jer niko nije napravio prilaze fakultetu tako da moze doci kolicima - jesam li ja zbog toga sto sam invalid osudjena na propast, ako ne mogu da hodam ne znaci da ne mogu da radim ili da studiram.

AIM: Da li ste prateci ovaj proces, stekli utisak da aktuelne strukture vlasti uopste zele da sistemski rijese ove probleme?

BR: Nisam stekla utisak, to je moje osobno misljenje, upravo zato sto se pravdaju nedostatkom finansijskih sredstava.

AIM: Da li vi posmatrajuci i prateci te procese smatrate da zaista nema sredstava ili se mozda radi i o nedostatku dobre volje ili inetresovanja?

BR: Ne mogu direktno odgovoriti na pitanje da li zaista nedostaje sredstava jer nemam egzaktnih podataka, ali kada samo gledate sta se sve organizira i finansira mislim da novca ima jer, po mom misljenju je mnogo vaznije i drustveno daleko opravdanije raditi na rjesavanju ovih problema nego organizovati razne manifestacije, iako kultura apsolutno ne smije biti zanemarena. Trebalo bi naravno pratiti preraspodjelu novca, jer ovo pitanje nije nikada cestito postavljeno ni na jednom parlamentarnom nivou ili u drugim strukturama.

AIM: Smatrate li da za rjesavanje ovih socijalnih problema treba vise novca ili volje i zelje?

BR: Prije svega mislim da treba vise volje. Naravno, moraju se sagledati realne mogucnosti, mi nemamo mogucnosti kao razvijene zemlje Zapada, ali o tome se mora razgovarati, a mi samo nastojimo probuditi interesovanje i kod vlasti i kod gradjana i kod medija, kako bi se vise i otvorenije govorilo o tome. Rjesavanjem jednog problema ne dobiva se nista, to je opet diskriminacija.

AIM: Nakon proslog izvjestaja ombudsmena i upozoravanja na ogroman broj prijava krsenja ljudskih prava u oblasti stambene problematike desila se smjena prvog covjeka Kantonalne uprave za rjesavanje pitanja u stambenoj oblasti. Da li ste primijetili da se jos nesto desilo nakon nalaza i preporuka ombudsmena. Koliko uopste ovdasnje vlasti postuju vase preporuke?

BR: Mi upravo radimo na prikupljanju podataka i oko stanova i oko nekretnina za cijelu F BiH i po onome sto smo do sada prikupili stanje na terenu je katastrofalno. Sada ne mogu dati konacnu ocjenu, ali imamo opstina u kojima do sada niti jedno rjesenje nije donijeto, ne samo da se niko nije vratio, a rokovi od 30 dana o kojima smo govorili apsolutno se ne postuju i mislim da se radi zapravo i o smjernicama politickih partija, koje apsorbiraju vlast sada, da se do izbora nista ne radi. Vrlo malo je uradjeno, tek mrvice.

AIM: Kakva je vasa ocjena, kao covjeka, pravnika, ombudsmena - da li aktuelne vlasti imaju moralno pravo ocekivati da ponovo osvoje vlast?

BR:To moraju biraci sami odluciti, ali mislim da mnogi ne bi imali pravo. Ako bi se analizirali dosadasnji rezultati, zakljucak bi bio da je najvise stvari uradjeno iskljucivo zahvaljujuci pritisku medjunarodne zajednice. Pa pogledajte - mi ni zastavu nismo mogli sami sebi iskreirati, nista. Sve je rezultat pritiska medjunarone zajednice i mandata Visokog predstvanika UN-a.

AIM: U posljednje vrijeme politicka opozicija u BiH nerijetko iznosi stavove kako strukture vlasti bas sada, u ovom predizbornom periodu, otvaraju neke objekte, neke pustaju u pogon ili najavljuju da ce nesto uskoro otvoriti, pustiti u rad i slicno. Kakvi su vasi nalazi u tom pogledu?

BR: Mi za naredni period pripremamo i novi posebni izvjestaj i generalnu preporuku za raspolaganju drustvenom imovinom. Imamo veliki broj zamjerki, posebno posljednjih mjeseci, kada su sve te aktivnosti intenzivirale, mislim da se cak radilo o trci sa vremenom pred izbore, ali i prije donosenja zakona o restituciji. Apsolutno su nepoznati nacini kako ljudi dolaze do gradjevinskih dozvola, kako dobivaju ekskluzivne i atraktivne lokacije, a samo otvaranje i izgradnja objekata je iskljucivo uz pomoc medjunarodne zajendice. Nadalje - problem eksproprijacije - ne moze niko kazati da je cijena od 2 DEM za kvadrat zemlje pravicna naknada. Pa, i kisela voda je skuplja. Radi se, zapravo, samo o jednoj od brojnih zloupotreba zakona. Slicno je sa zloupotrebama Zakona o napustenim stanovima - primjenom tog zakona najmanje napustenih stanova dobile su izbjeglice i protjerani, a u pitanju je, u stvari, primjena zakona samo u onoj mjeri u kojoj to nekom odgovara.

AIM: Koliko se u Evropi uopste postuju preporuke ombudsmena?

BR: U zavisnosti od stepena demokracije svake zemlje, ali vani postoje pojedinacni slucajevi i oni djeluju jednostavnije, kao Dom za ljudska prava kod nas. No, kod nas su sprisutna masovna krsenja ljudskih prava i to je slicna situacija u svim zemljama u tranziciji, a radi se zapravo o mentalnom sustavu ljudi. Barijere u glavama ljudi su najveca prepreka u rjesavanju svih problema.

AIM: Mozete li, za kraj, kada vec govorite o stanovima, prokomentarisati jedno nedavno izdato saopstenje za javnost po kome je samo 200 slucajeva zloupotreba stambenog prostora?

BR: Nemam tu komentara. Za koji teritorij je to bio broj? Ako je za Kanton Sarajevo, mislim da je neuporedivo veci broj, samo mi u nasim uredima imamo veci broj prijava, pa uostalom razgovarajte sa ljudima, ljudi sve znaju, ali ne mozete sada krenuti od stana do stana i pitati ljude gdje je ko ranije zivio, mislim da je taj broj mnogo veci. Uostalom, mi uporno trazimo reviziju rjesenja, samo adrese gdje je ko zivio prije rata, a gdje sada. Tesko uspijevamo i mi nesto rijesiti i nekoga vratiti, osim ako uspijemo doci do zaista egzaktnih podataka da neko ima kucu ili da je zaposjeo vise stanova, kao sto je nerijetko slucaj da se porodice dijele i da svako za sebe zauzme novu stambenu jedinicu.

Rubina CENGIC (AIM, Sarajevo)