POMAZU LI AMERIKANCI SVOJIM PRITISCIMA TUDjMANU

AIM, ZAGREB, 6.9.1998. Sada vise nema ni trunke sumnje da su bosanski Hrvati preuzeli stafetnu palicu od bosanskih Srba i postali glavni trouble maker u Bosni i Hercegovini. Oni su glavna tema zabrinutih saopcenja medjunarodnih predstavnika, od njih se trazi da najvise mijenjaju ponasanje u ovo predizborno vrijeme, protiv njih se pokrecu najdrasticnije disciplinske mjere. U isto vrijeme, oni su postali i mjerilo, ponder uspjesnosti medjunarodne politike u BiH, ponajprije one americke, cija je dobro poznata skola jurisanja na probleme, toliko razlicita od evropske, predodredjena za velike uspjehe, ali i takodjer i za padove i promasaje.

Vjerojatno se to najbolje vidi bas danas kada je medjunarodna zajednica najzad docekala da se zameci politickog pluralizma pojave i medju arhaicno jednoumnim bh-Hrvatima, da bi zatim nepotrebno cerupanje Madeleine Albright s Tudjmanom u Zagrebu obnovilo njihovu vec nacetu homogenizaciju i primaklo HDZ BiH izbornoj pobjedi lakse i brze nego sto sadasnje stanje u ovoj stranci omogucava. No, Amerikanci i kada posrcu unaprijed, tako da ih suvisna dernjava u Zagrebu, zbog koje su samo nepotrebno izgubili ritam i dah, nisu omeli da nastave na svoj tipican nacin, spektakularnim kolutovima unaprijed.

Vec u Zagrebu na tapetu se nasao general Stanko Sopta, sto je Tudjman otklonio zajedno s cijelim paketom drugih prigovora koje mu je predocila americka delegacija. No, samo dan-dva ksnije Sopta ce ispuniti stranice novina nakon sto ga je Kresimir Zubak suspendirao s duznosti zbog neovlastenog prebacivanja jedinica HVO-a preko drzavne granice te zbog aktivnog kortesiranja u predizbornoj kampanji HDZ-a BiH. Odmah zatim smijenjen je nacelnik Orasja Marko Benkovic zbog ometanja povratka srpskih izbjeglica i prijetnji pristasama nove Zubakove stranke, da bi kao kruna svega dosla vijest u kojoj se jos jednom spominje Benkovicevo ime.

Odlukom Prizivnog izbornog povjerenstva OESS-a, Benkovic i jos 14 kandidata HDZ-a skinuto je s izbornih lista ove stranke, medju kojima su i neki od najvisih sadasnjih i bivsih funkcionara, Ivan Bender, Stjepan Mikic, Mijo Tokic, Anto Marincic. Da za glavnu stranku bh-Hrvata stvar bude gora, postoji i najava da ce se krug diskvalificiranih mozda siriti, jer je OESS najavio da ce svakih 24 sata skidati jos po jednog kandidata ako Hrvatska televizija nastavi s pristranim pracenjem izborne kampanje. Ipak, najteza prijetnja HDZ-u BiH sadrzana je u pismu zapovjednika SFOR-a Erica Shinsekija predsjedniku ove stranke Anti Jelavicu.

U njemu ovaj americki general izrazava krajnje nezadovoljstvo Jelavicevim javnim priznanjem kako je on zapovjedio pokret trupa zbog kojeg je suspendiran general Sopta. "Ako je to tocno, pise Shinseki Jelavicu, onda je to veoma ozbiljno priznanje krivnje. Nisam siguran kakve bi mogle biti politicke posljedice kada je rijec o izborima, no obavezan sam o tome zatraziti sud voditeljstva OESS-a". Iz ovih redaka, u dijelu hrvatskog novinstva vec se izvlaci zakljucak o mogucem skidanju s izbornih lista i samog Ante Jelavica, kandidata za Predsjednistvo BiH, sto se tumaci kao izravna pomoc Kresimiru Zubaku, jedinom ozbiljnijem Jelavicevom protukandidatu za hrvatskoh clana u ovom tijelu.

Na sve ovo na kraju je reagiralo Predsjednistvo HDZ BiH, koje je pozvalo medjunarodne predstavnike da prestanu s ovakvim kaznjavanjem, ili ce stranka razmisliti o bojkotu izbora. "Spremni smo i dalje suradjivati s medjunarodnom zajednicom na dosljednoj provedbi mirovnog procesa, ali odlucno upozoravamo na to da cemo u slucaju neuvazavanja nasih prigovora ozbiljno razmotriti sudjelovanje na predstojecim izborima kao i sudjelovanje hrvatskih predstavnika na svim razinama vlasti u Federaciji BiH". Ovo nije prva prijetnja HDZ-a BiH bojkotom izbora. Dosad se to dogodilo dva puta, jednom na drzavnoj razini, drugi put na lokalnoj (Mostar), i oba puta se pokazalo da je rijec samo o kupovanju bolje startne pozicije za izbore, u cemu se djelomicno i uspjevalo.

Sada je, medjutim, prvi put dosla i prijetnja o povlacenju hrvatskih "predstavnika na svim razinama vlasti u federaciji BiH". Ako bi se ta prijetnja ostvarila, to bi prakticki znacilo razvrgavanje federalnog partnerstva ustanovljenog pocetkom 1994. godine, te povlacenja potpisa ispod Daytonskog sporazuma, sklopljenog dvije godine kasnije. Bura je, dakle, poprimila razmjere koji su premasili ocekivanja. Obje strane ocito su podigle ulog u ovoj diplomatskoj igri do krajnjih granica rizika, i sada je mogucnost da se sve zavrsi nekakvim diplomatskim happy endom tik prije izbora manja nego prijasnjih godina. Po svemu sudeci, tek sada dobivaju punu tezinu svojedobne prijetnje najvisih medjunarodnih predstavnika u BiH, da bi HDZ mogla zadesiti sudbina Karadzicevog SDS-a.

S druge strane, Tudjman je vec izbacen iz takta gubitkom pune kontrole nad HDZ-om BiH, sto krije opasnost da se virus pluralizacije prenese i na HDZ u samoj Hrvatskoj. Uz ovo, nedavno odbijanje celnika svih "hrvatskih" stranaka u BiH, osim HDZ-a i HSP-a, da dodju na konzultativni sastanak u Zagreb stvaraju psiholoski fon da Tudjman bespovratno gubi Bosnu. U takvoj situaciji, on se sada grcevito uhvatio "posebnih odnosa" Hrvatske i Federacije BiH, shvacajuci ih kao inacicu konfederalnog usisavanja druge u prvu, sto je navodno dogovoreno Washingtonskim sporazumom. Zato je iz Zagreba poruceno da sporazum o koristenju luke Ploce nema izgleda da bude usvojen i primjenjen dok se ne realizira slovo Daytonskog sporazma o posebnim odnosima.

Uz ovo, vec u razgovorima s Madeleine Albright u Zagrebu izmedju redaka je provucena prijetnja, koju je kasnije Predsjednistvo HDZ-a BiH i ekspliciralo, o razvrgavanju federalnog partnerstvu. Tudjman je tada izjavio da Federacija BiH nema buducnosti bez posebnih odnosa, jer su u njoj Hrvati izgubili pravo na nacionalna obiljezja, diplomatske predstavnike i sve drugo sto bosanski Srbi odavno uzivaju. Bez obzira na sasvim neprikladno mjesto gdje su izgovorene, ove rijeci ocito su bile u funkciji predstojecih izbora, tj. bile su poruka bh-Hrvatima da se ne odricu Zagreba, jer se Zagreb nikada nece odreci njih.

No, poruku su dobro razumjeli i Amerikanci i Madeleine Albright je vjerojatno najvise mislila bas na Tudjmana kada je, doputovavsi u Sarajevo, jos jednom ponovila obrednu recenicu kako se nece dozvoliti podjelu BiH. Dakako, ove rijeci uvijek dobro odjeknu. Zato ih nije lose izgovoriti ni kao paravan za trapave diplomatske poteze. A takav je po svemu sudeci ulazak u verbalni klinc s Tudjmanom bas u vrijeme kada su njegove pozicije u BiH prvi put ozbiljno poljuljane i bas na nacin koji bi taj dugo ocekivani proces mogao zaustaviti.

MARINKO CULIC