NEMUSTI JEZIK BANALNOSTI I PLAGIJATA

Izborni marketing

Banjaluka, 4. septembar 1998. (AIM)

Bitku za birace politicke partije prvi put vode ravnopravno na nekoliko frontova. U izbornoj komunikaciji nije se otislo dalje od klasicnih metoda. Iako su mediji, javne tribine, zborovi i slogani sa postera i letaka i dalje ostali glavno izborno oruzje, vidljiv je znacajan napredak u kvalitetu komunikacije.

Drzavni mediji su prvi put otvoreni za sve politicke subjekte i sve politicke opcije. Isti uslovi za predstavljanje politickih programa za afirmisane i anonimne politicke partije daju sansu anonimnim i bar donekle garantuju ravnopravnost kakvu sadrze preporuke Parlamentarne skupstine Savjeta Evrope za zemlje patuljaste demokratije. One koji ce 'ravnopravan i izbalansiran' tretman dovoditi u pitanje (SDS i Srpska radikalna stranka) treba podsjetiti na SRT-u od prije godinu dana, kao i na bombe, eksploziv i batine uz pomoc kojih se disciplinovalo biracko tijelo na proteklim izborima.

Po onome sto se moze vidjeti na ekranima, politicko predstavljanje lici na neuko i dosadno citanje jos dosadnijih fraza. Monotoniju mucavih monologa ne uspijevaju razbiti voditelji, kojima je, cini se, jedina svrha da predstave i pozdrave gosta, a onda pazljivo motre na vrijeme i ne dozvole da se gost zaboravi i ukrade koji minut. Nedoraslim sazetoj prici i nedovoljno uvjezbanim za citanje, vrijeme se pokazalo kao ozbiljan problem - ili su ga imali previse ili nedovoljno. U mnostvu partija i programa stekao se utisak da svi lice jedni drugima kao jaje jajetu, sto je stepen anemicnosti podiglo do kriticnog nivoa.

Daleko veci politicki efekat od silnih predstavljanja proizvodice i dalje centralni dnevnik SRT-a. Sto zbog stecene navike gledalista, sto zbog vjeste uredjivacke politike, sto zbog 'pozrtvovane aktivnosti' Vlade i predsjednika Republike - Dnevnik ostaje i dalje najmocnije medijsko oruzje u sluzbi izbornog marketinga. Pravilo da ono sto nije na Dnevniku, nije ni bilo, niti ce biti, nece dugo ukloniti nikakva pravila OSCE-a.

Javne tribine, koje bi trebale biti mjesto za argumentovano izlaganje stranacke strategije za rjesavanje nekih specificnih privrednih, drzavnih, politickih i slicnih problema, pretvorile su se u male mitinge na kojima stranacki prvaci najviseg nivoa nastupaju poslije lokalnih celnika i govore o istim stvarima. Jedina razlika izmedju tribina i mitinga jeste ta sto se prve odrzavaju u zatvorenom i zagusljivom prostoru (skole, sportske dvorane), a drugi pod vedrim nebom, na trgovima i stadionima. I u jednom i u drugom slucaju ista lica u istom izdanju slusaju isti ljudi, i to po pravilu partijski istomisljenici. Govor partijskom clanstvu (da bi utvrdilo lekciju) pomalo lici na politicki apsurd, ukoliko mu jedini cilj nije demonstracija masovnosti i moci.

Govor postera, panoa i izbornih letaka pokazuje vise ambicije, ali i malo smisla. Malo poruka predstavlja sintezu izborne strategije, malo koja je prijemcljiva uhu i oku i gotovo ni jedna nema provokativnu moc u smislu uticaja na konacno oblikovanje biracke volje. Srpska radikalna stranka je prva izbacila svoj poster sa izbornim sloganom 'Uvek uz svoj narod' i dvojicom lidera (Seselj i Poplasen) u krupnom planu. Po cemu su radikali 'uz svoj narod', a drugi nisu, nije jasno vjerovatno ni tvorcu slogana. Za svoj narod vojvoda Seselj je davno objelodanio granicu Karlobag - Karlovac - Virovitica, ali ga nije bilo na toj granici. Danas, kada mu naroda nema trista kilometara od te granice, poruka ostavlja utisak jeftinog politickog podmetanja.

SDS je pred birace izasao sa triom trecerazrednih aparatcika (Cavic, Sarovic i Banjac) i jedinstvenom porukom - 'Svim srcem za Srpsku'. Ovaj pateticni slogan u sveopstoj bijedi lijepo bi zvucao samo kao naslov nekog petparackog srceparajuceg romana ili slicne filmske price sa tuznim krajem.

Srpski narodni savez sa svog izbornog postera porucuje: 'Za bolje sutra Srpskoj'. Ne bi zvucalo lose da nije prepisano od Mila Djukanovica sa poslednjih crnogorskih izbora (Da zivimo bolje). U svakom slucaju, mnogo je losiji od proslogodisnje poruke 'A sada mudro'. Poster je, inace, moderno uradjen, sa partijskim jezgrom i predsjednicom Republike u prvom planu. Na tragu iste ideje svoj izborni slogan su formulisali i nezavisni socijaldemokrati premijera Milorada Dodika. 'Buducnost Srpskoj' dobro funkcionise sa politickim programom ove partije i korespondira sa politikom koju forsira premijer. Od socijaldemokrata se ocekivala efektnija poruka, ali Dodik ovaj nedostatak vjesto kompenzira u neposrednom kontaktu sa biracima.

Socijalisti su lansirali dva slogana razlicite politicko-prakticne vrijednosti. 'Jedino socijalisti' je pateticna fraza koja vise iritira nego sto provocira zeljeni efekat. Rimovani slogan 'Sa socijalistima, bolje svima' proizvodi mnogo bolji efekat. U njemu je sadrzana bitna socijalna komponenta politickog programa socijalista i u tome se moze otkriti njegova najveca vrijednost.

Slogan Koalicije 'Sloga' - 'Sloga Srpsku gradi' - je vjesto smisljen i vjerovatno jedan od najboljih ovogodisnjih slogana. Medjutim, ovaj slogan je mac sa dvje ostrice, jer ce u slucaju raspada Koalicije biti ubitacno oruzje u rukama politickih protivnika.

Najmoderniji slogan ponavlja i na ovim izborima Srpska seljacka stranka lidera Gordane Vidovic. 'Selo na celo' je toliko jezgrovita i duhovita poruka da joj dugo nece biti premca. Cinjenica da vecinska seoska populacija nema sluha za ovu stranku i svoje autenticne interese govori da biracko tijelo jos uvijek nije okrenuto primarnim socijalnim interesima.

U neposrednoj komunikaciji sa 'masom' politickom scenom suvereno vlada premijer i predsjednik Stranke nezavisnih socijaldemokrata Milorad Dodik. U javnim nastupima Dodik se pokazuje kao vjest i moderan politicar. Njegov govor je jednostavan i jasan, prozet humorom, vicom i jezickim obrtima koji i govorniku i prici daju posebnu toplinu i boju. Dodik je odlicno shvatio da obicnim ljudima treba svakodnevni govor, govor koji je razumljiv i koji se pamti. Zbog toga u njegovoj retorici postoje slojevi ozbiljne politicke price i slojevi humora iza kojeg je jasna poruka. Dosjetka i vic imaju funkciju da se poruka prepricava i pamti i u tome je Dodik neponovljiv. U prici vjesto odrzava ravnotezu i nikada ne pretjera. Na lokalnom nivou u pricu uvodi lokalne 'junake' i ostavlja utisak dobro obavijestenog premijera. Dodik je nepotrebno ozbiljan pred kamerama. Jedan smjesak na licu kompletirao bi figuru Dodika kao modernog politicara.

Dragutin Ilic, potpredsjednik Socijalisticke partije RS i nosilac liste za NS, takodje je politicar sa izrazenim smislom za komunikaciju sa javnoscu. Ilic je sarmantna figura, dobar govornik, osjeca nijanse i brzo reaguje. On je boja, okus i miris socijalista. U redovima SDS-a u Narodnoj skupstini vazio je za najopasnijeg protivnika i svi su odahnuli kada ga nisu vidjeli na skupstinskoj listi na proslim izborima. Vjest u replici i dobar poznavalac svojih politickih protivnika, Ilic ima sansu da svoj potisnuti imidz popravi i usavrsi.

U marketinskom odmjeravanju snaga Radisica i Krajisnika, Krajisnikov izborni stab pokazuje dobro poznavanje psihologije mase. Njegova stranka je po drumovima RS prije desetak dana prosula letak sa likom svog kandidata i porukama 'On nece izdati' i 'On zna sa njima'. Poruke su jasno podsjecanje na Krajisnikov imidz iz predratne Skupstine BiH, u kojoj je na mjestu predsjednika pokazao fascinirajuce strpljenje i upornost. Uz smjesak, od koga ovdasnji politicari bjeze kao djavo od krsta, Krajisnik je svoj imidz vjesto gradio i na Palama cijelo ratno i poratno vrijeme.

U TV debetama ovaj put je nesto vise predstavnika politickih partija iz Federacije BiH. U medjusobnoj komunikaciji pokazan je veci stepen tolerancije i medjusobnog uvazavanja. Humor sa banalnosci efikasno koristi kao oruzje Srpska radikalna stranka. U jednimm njihovom lokalnim novinama ispod postera "Sloge" stoji: "Dodik, Zivko i Biljana - tri Alijina ljiljana".

Branko Peric (AIM)