DA JE BILO BORACA KOLIKO KNJIZICA...
Uz najavu revizije deviznih vojnih knjizica
AIM, Sarajevo, 03.09.1998. Portparol OHR-a Simon Haselock najavio je izuzimanje deviznih vojnih knjizica iz procesa privatizacije. Medjutim, informacija, koja se kao slucajno pojavila bas pred izbore, nije pretjerano uzdrmala ni vlast, ali ni opoziciju.
Direktor Federalne agencije za privatizaciju Adnan Mujagic, otvoreno je reagovao protiv ovakve odluke, jer u pripremanju uslova da se potrazivanja na osnovu deviznih knjizica izmire u procesu privatizacije, aktivno je ucestvovala i medjunarodna zajednica. Takodje, on istice da je iznos dugovanja drzave prema borcima procijenjen na pet do sedam milijardi maraka, sto je za najmanje dvije milijarde maraka manje od OHR-ove procjene.
Iako je cifra od oko sest milijardi maraka potvrdjena u Aneksu 6 Zakljucne izjave misije Svjetske banke, koji je sacinjen u oktobru prosle godine, tacnu cifru unutrasnjeg duga Federacije ipak je tesko pouzdano utvrditi. Pogotovo ako se zna da devizne vojne knjizice jos uvijek nisu podijeljene pripadnicima HVO-a, a kojih, prema tek nedavno iznesenim podacima, ima vise od 230 hiljada. Zajedno sa oko 320 hiljada pripadnika Armije RBiH, to bi ukupno iznosilo oko 550 hiljada boraca.
- Jedinstvena organizacija boraca je jos 1995. godine procijenila da potrazivanja po osnovu deviznih vojnih knjizica iznose oko 4,5 milijarde maraka, a to je upola manje od procjene OHR-a. Medjutim, niko ne iznosi tacnu cifru, i vjerovatno ju je u ovom trenutku i tesko reci. Cetvrtina od cifre procijenjene u 1995. godini trebalo bi da ide za vojnike HVO-a, ali kako se ona dijeli i po kojoj osnovi, mi ne znamo. Brojka od oko 230 hiljada boraca HVO-a, po nasem misljenju nije realna - kazao je Abdulah Dudo Handzic, sef informativne sluzbe JOB-a.
Ipak, ono sto ovog trena najvise brine je cinjenica da pomenuta OHR-ova najava, ma sa kakvom namjerom izrecena, nije proizvela ocekivane reakcije. U Savezu ratnih vojnih invalida Haselockovu izjavu nisu zeljeli komentarisati pravdajuci to tvrdnjom da "informacije date u javnosti nisu provjerene, te da treba sacekati jos koji dan".
Nista govorljiviji nisu bili ni u Organizaciji porodica sehida i poginulih boraca. Oni smatraju da, kako oni kazu, "prijetnje medjunarodne zajednice", ne mogu biti ostvarene.
- Ocekujemo da ce zvanicna vlast odbaciti takvu mogucnost i mi cemo joj dati punu podrsku. Sto se tice reakcije vlasti, tj. njenog nereagovanja, to nas mnogo ne iznenadjuje jer se vjerovatno radi o taktiziranju pred izbore. U svakom slucaju, u ovom trenutku ni mi necemo reagovati. Intervenisacemo tek ako se utvrdi da vlast ne moze vrsiti ulogu za koju je izabrana - kaze savjetnik predsjednika Organizacije porodica sehida, Semir Sukalo.
Naviknuti da reaguju prije nego bude kasno, prvi su se oglasili predstavnici Unije veterana. Predsjednik Jedinstvene organizacije boraca, Zaim Backovic, kazao je da je "eventualno izuzimanje vlasnika deviznih knjizica iz procesa privatizacije nedopustivo", te da bi imalo za posljedicu "nemila kretanja u BiH". Mnogo konkretniji je bio sef informisanja iste organizacije Dudo Handzic, koji je mogucu reakciju na Westendorpovu nakanu uporedio sa "kolektivnim samoubistvom" ili "kolektivnom pobunom" kao realnom opcijom.
Ipak, i pored razlicitih reakcija u javnosti, predstavnici svih borackih organizacija slazu se u jednom: ukoliko se iz procesa privatizacije, na bilo koji nacin, izostavi boracka populacija, za to ce neko morati odgovarati a ko je to za sada ne zele reci. Bez obzira na sve ove poruke, u Uredu visokog predstavnika ne odustaju od svojih namjera.
- Izuzimanje deviznih vojnih knjizica iz procesa privatizacije i dalje ostaje kao krajnja mogucnost, na koju ce se odluciti Visoki predstavnik, ukoliko ovaj problem i dalje bude usporavao proces privatizacije. Medjutim, to se prije svega odnosi na privatizaciju preduzeca. Otkup stanova je poceo, pa mislim da u tom segmentu ovog procesa devizne vojne knjizice nece predstavljati veliki problem, posebno sto stanove mogu otkupiti samo oni koji imaju stanarsko pravo, kazala je portparol Ureda visokog predstavnika Alexandra Stiglmeyer.
Ambasador Westendorp jos u julu ove godine uputio je pismo direktoru federalne Agencije za privatizaciju, Adnanu Mujagicu, trazeci razrijesenje ovog problema, ali kako kaze Stiglmeyerova do sada jos nije dobio nikakav odgovor. Izgleda da se cekalo da javnost vrisne kako bi ipak doslo do susreta Westendorp - Mujagica.
Ipak stice se dojam da se OHR sa Westwndorpom najvise uplasio cifre od 9 milijardi maraka (barata se podacima da su potrazivanja pripadnika Armije BiH oko 5,4 milijardi maraka, a HVO-a oko 3,5 milijarde).
Navodno sporne su 3,5 milijarde koje bi trebao dobiti HVO jer po Stiglemeyerovoj procjeni to je precijenjen iznos. Ona smatra da je broj pripadnika HVO-a bio daleko manji, i da su oni uglavnom bili isplacivani tokom rata.
Stiglmeyerova je iznijela podatak kako je predsjedavajuci Predsjednistva Alija Izetbegovic svojevremeno predlagao da se raspodjela nadoknade izvrsi po principu trecina, odnosno da dvije trecine pripadnu Armiji BiH, a jedna HVO-u. Prema tom prijedlogu pripadnici HVO-a bi ukupno potrazivali 1,8 milijardi maraka. Cak i kada bi bio usvojen taj prijedlog, ukupna visina potrazivanja bi iznosila 7,2 milijardi maraka. S obzirom da se ukupni drzavni kapital procjenjuje na oko 15 milijardi maraka za OHR je sedam i po milijardi cifra koja bi diskriminisala ostale ucesnike u privatizaciji, koji svoja prava ostvaruju na racun stare devizne stednje i na osnovu opceg potrazivanja. Zbog toga OHR i trazi da se izvrsi revizija svih do sada izdatih deviznih vojnih knjizica, kako bi se ta "cifra" svela na razumnu mjeru. Tim prije, sto federalne vlasti nikada nisu dostavile tacne podatke o broju izdatih knjizica, niti listu vlasnika sa tacnim iznosom koliko je ko novca dobio na racun nadoknade.
Prema rijecima Stiglmeyerove, OHR smatra da demobilisanim vojnicima treba isplatiti nadoknade i ne smije im se oduzeti to pravo, ali sve gubi smisao ako vlasti daju lazna obecanja gradjanima.
Za sada se premijer federalne vlade Edhem Bicakcic slozio da potrazivanja treba svesti u realne okvire, ali, prema njegovim rijecima, devizne vojne knjizice se vec koriste u privatizaciji stanova, a ocekuje se i njihova upotreba u procesu tzv. male i velike privatizacije preduzeca.
Ako borci i ostvare ovo svoje pravo, pitanje je koliko to ide na stetu ostalih gradjana, tacnije onih gradjana koji ne posjeduju devizne vojne knjizice.
Zana ANDRIJEVIC (AIM, SARAJEVO)