Tihi strah pred pokretanjem Zeljezare

Ekoloska situacija u Zenici

Zenica, 26.08.98. (AIM) - Potpisivanjem ugovora izmedju zenicke "Zeljezare" i kuvajtske firme "KIA" o pokretanju ovog, u bivsoj Jugoslaviji najveceg metalurskog kompleksa, osim euforije zbog moguceg smanjenja armije nezaposlenih u Zenici, prisutna je, iako veoma tiha, zebnja zbog ponovnog zagadjivanja zraka i zivotnog okolisa. Reklo bi se, prava je jeros u ovom trenutku, u bivsem "gradu metalurga i rudara" progovoriti protiv ovog ugovora jer Zeljezara vec toliko dugo ne radi, a time i vise hiljada njenih radnika koji su sada na cekanju, da je to posebno za ove radnike, ravno zlocinu ne odobriti ponovno uspostavljanje proizvodnog procesa u ovom preduzecu. No, to se ipak mora jer se ne mogu zatvarati oci pred cinjenicom da je Zenica nakon tacno sto godina (Zeljezara je osnovana 1892. godine) pocetkom rata u ovoj zemlji, imala "srecu u nesreci" da se ocisti od silnog zagadjenja koje je trovalo i ljude i prirodu. Poznata je stvar da su se stope zagadjenja uveliko krile od javnosti, a deformiteti pri radjanju djece u zenickoj bolnici brizljivo su skrivani. O kvaliteti vode, zemlje i zraka u njenom okolisu da se i ne govori.

Drugi razlog zbog cega se ne odobrava ovakav pogled na pokretanje Zeljezare skriven je u politickoj svrsi potpisivanja ovog ugovora koji upravo pred izbore (a mogao je biti potpisan davno prije) daje znacajne poene vladajucoj garnituri, naravno, po njenom misljenju. O posljedicama po zdravlje, ne samo Zenicana vec i okolnih mjesta i gradova, niko u ovom trenutku niti zeli, niti hoce da razmislja, pogotovo ne kada se radi o politickom vrhu i Zenice i FBiH. Oni misle da su to rijesili time sto su u projekat pokretanja integralne Zeljezare unijeli ekoloski dio programa koji je dobro uradjen, tvrde zenicki ekoloski i naucni strucnjaci, ali to u biti znaci samo nekoliko puta manje zagadjenje, a ne i njegovo potpuno eliminisanje. Prvi covjek ekoloskog pokreta u Zenici, prof. dr. Mustafa Omanovic, inace ucesnik u izradi ovog ekoloskog dijela programa rada Zeljezare, tvrdi da ce zagadjivanje okoline biti minimalno, pa da se on, kao ekolog, radije odlucuje za to da Zeljezara proradi i time sprijeci umiranje od gladi vise hiljada porodica, sto je manja steta od zagadjenja okolisa tih ljudi i njihovih porodica. Kompromis koji proviruje iz ovakvog stava mozda je i jedini moguc odgovor u katastrofalno losoj privrednoj i finansijskoj situaciji u kojoj se nalazi cijeli Zenicko- dobojski kanton, a Zenica, kao njegov centar (kojeg li paradoksa), ima najtezi polozaj u ekonomskoj slici Kantona.

Cini se kao da je kraj uzivanju u prirodnim ljepotama kojima okolina ovog grada zaista obiluje, kao i kupanju u rijekama Bosni, Lasvi i Babinoj rijeci. Ovo tim vise sto se neki dan desila jos jedna mala ekoloska katastrofa, kada se cisterna od 30 tona privatne firme "Kalen" iz Zenice, izlila u rijeku Lasvu i time izvrsila pomor ribe i u Lasvi i u Bosni. Zenicko Udruzenje ribolovaca je neposredno prije ove katastrofe poribilo mladju ove rijeke. I kako jedna nesreca nikad ne dolazi sama osim dva gore pomenuta primjera, postoji jos jedno strahovanje Zenicana, a ono se bazira na proslosedmicnom potpisivanju ugovora izmedju njemacke firme "Alba" i zenickog J.P. "Komrad" po kome ce Nijemci u Zenici zaradjivati na odstranjivanju i reciklazi otpada.

Vise od godinu dana trajali su pregovori o ovom, u svijetu veoma unosnom biznisu ali su dijelovi prvotno sacinjenog ugovora bili trajni za javnost. Pocele su sumnje da bi se ovdje osim spaljivanja zenickog deponovao i unistavao i neki drugi otpad, radioaktivni u prvom redu. Mi do danas nismo uspjeli saznati sta predstavljaju tajni dijelovi ovog ugovora, a sumnje, ocito je, nisu bez osnova. Da li ce Zenica u skoroj buducnosti biti ponovo "sivi grad" iz kojega ce ljudi bjezati, ostaje da se vidi, no da su dani cistog zraka i uzivanja u blagodetima prirode prosli jasno je bez ikakve dvojbe.

J. Ahmetspahic