ZELJEZARA STARTA U OKTOBRU

Proizvodnja celika u BiH

AIM, SARAJEVO, 24.08.98. Nedavno potpisivanje ugovora o zajednickim ulaganjima Kuvajtske konsalting i investicione kompanije (KCIC), te sarajevskog UNIS-holdinga i Zeljezare Zenica po svoj prilici odredilo je svjetliju buducnost jedine bh. zeljezare. Naime, nakon vise posjeta stranih (potencijalnih) investitora u Zeljezaru i razgovora o mogucnosti njihovog ulaganja kapitala u metalurske kapacitete, jedino je KCIC garantovao potpisom na ugovor da ce u Zenici uloziti 60 miliona americkih dolara (jednim dijelom u repromaterijalu, a drugim u kesu). To je zapravo polovina osnivackog uloga buduce firme "BH Steel Company" Zenica, a druga polovina je vrijednost ulozenih metalurskih kapaciteta Zeljezare Zenica: visoke peci, koksne baterije, celicane i kovacnica, sto ce - zajedno sa kapitalom UNIS-holdinga - nakon sedam godina nerada omoguciti vec pocetkom oktobra ove godine integralno pokretanje Zeljezare.

Sta pokretanjem Zeljezare dobija Zenica, a sta BiH? U najkracem receno - mnogo. Prvo, rjesava se problem zaposljavanja (za pocetak) 5.000 radnika u Zenici, a u drugim industrijskim granama (vecinom u metalopreradi) posao dobija 2.000 radnika. U lancu proizvodnje celika u BiH, to znaci obezbjedjenje posla za najmanje jos toliko radnika. Jer, u proizvodnji celika neophodno je angazovanje rudnika zeljezne rude. Znaci, ponovo se pokrece Rudnik Ljubija kod Prijedora i Rudnik krecnjaka u Doboju (oba u RS), a potom krece redovni saobracaj zeljeznice izmedju dva entiteta.

Druga veoma vazna cinjenica jeste da BiH dobija dovoljne kolicine celika iz vlastitih kapaciteta, sto je u ekonomskoj strategiji jedne drzave veoma bitno. Zapravo, razvijene i srednjerazvijene zemlje ne mogu svoj industrijski razvoj zamisliti bez vlastite proizvodnje celika, strateskog materijala postindustrijskog doba. Koliko god se mislilo da drvo, kao materijal na kome pociva industrijski razvoj svake drzave. One zemlje koje nemaju razvijenu metalurgiju, osudjene su unaprijed na skup uvoz ovog strateskog materijala, sto ih na svjetskom trzistu automatski izbacuje u trci za plasmanom vlastitih proizvoda. Uostalom, jedan od elemenata za mjerenje ukupnog razvoja svake drzave jeste i produkcija celika po stanovniku. Svjedoci to najbolje razvijenost Svedske, Njemacke i Japana.

Imajuci ovo, ali i ostale cinjenice u vidu, jasno je sto se Zenicani, a i privrednici u FBiH nisu olako odrekli proizvodnje celika, bez obzira sto se smatralo da za pokretanje Zeljezare drzava nema pozamasnog kapitala. Vjerovalo se (sto se i ostvarilo) da ce strani investitori vidjeti i svoj interes u zajednickim ulaganjima kapitala u Zenicu.

Da li ce jos neko od stranih ulagaca biti zainteresovan (osim KCIC) za doinvestiranje u novoosnovanu firmu, za sada je neizvjesno, ali je sigurno da ce celik, sem za potrebe bosanskohercegovacke privrede, svoj put naci i do strane pijace. Uostalom, metalurski kapaciteti u bivsoj Jugoslaviji (u posljednje dvije decenije - 1970-1990 - i u BiH) razvijani su tako da bude zaokruzena privredna struktura koje se efikasno moze uklopiti u svjetske ekonomske tokove. S tog aspekta gledano, Zeljezara Zenica je sada okvir za ekonomski prosperitet BiH, jer - kako se zna - ona ce svojim pokretanjem aktivirati i povezati u proizvodnom lancu i rudnike, i metalopreradjivace, i zeljezaru, i druge kapacitete.

Bit tog razvoja najbolje ilustruju brojke koje je ovih dana - povodom potpisivanja pomenutih ugovora - iznio generalni direktor Zeljezare Hamdija Kulovic. Naime, kada bi se u Zenici godisnje proizvodilo 400 tona celika po stanovniku (sto je realna procjena), BiH bi se uvrstila medju 10 evropskih zemalja po proizvodnji tog strateskog materijala. Sta bi to znacilo za nasu drzavu, ne treba posebno isticati. A da smo blizu ovih ostvarenja (naravno uz ulaganje svjezeg kapitala u Zenicu), ilustruju i projekti koje je Zenicko- dobojski kanton kandidovao pocetkom ove godine na Konferenciji medjunarodnih investitora. Pokretanjem proizvodnje pod minimalnim uslovima (sto se sada garantuje potpisivanje pomenutog ugovora sa KCIC), Zeljezara bi mogla godisnje proizvoditi oko 800.000 tona sirovog gvozdja, 870.000 tona sirovog celika i 780.000 tone raznih gotovih proizvoda. Dio ove produkcije predvidjeno je da Zenicani plasiraju i na stranom trzistu (kao sto je jugoslovenski kombinat Smederevo), sto donosi deviznu zaradu od oko 30 miliona dolara.

Mozda ovo za pesimiste zvuci i nemoguce, ali zenicki metalurzi ne misle tako. Oni su i u ovim postratnim godinama proizvodili celik, istina povremeno i u manjim kolicinama od pomenutih brojki u projektu. U ovoj godini radili su samo na Drugoj SM peci niske ekonomicnosti i produktivnosti, ali su nekoliko mjeseci radili i vise faze prerade celika, kakve su armaturne mreze. Radeci na zastarjelim postrojenjima i bez obrtnog kapitala, nisu mogli ni postici vise. Izvjesno je, medjutim, da proizvodnja od oktobra ove godine krece drugacije organizovana i sa vise obrtnog kapitala. To je garancija da ce dosadasnja Zeljezara, kao jedan od vodecih gubitasa u FBiH napustiti ovaj tron, a novoosnovana firma "BH Steel Company" krenuti sasvim drugim stazama privredjivanja. Najavljuju to i polugodisnji rezultati poslovanja Zeljezare kad je bilans privredjivanja bio uspjesan i realan. Do kraja godine krajnji efekti rada ce poboljsati bilans, jer ce ukupan obim produkcije u cijeloj 1998. godini biti oko 120.000 tone celika (40 odsto vise nego u 1997), 76.400 tone valjanih proizvoda, 40.000 tona armaturnih mreza i 7.200 tona kovanih proizvoda.

Ono sto u svemu ovome daje posebnu vrijednost jesu dvije cinjenice: nadjen je investitor za ulaganja u integralno pokretanje Zeljezare, a u Zenici je sacuvan strucni kadar i kapaciteti za proizvodnju celika. To su u ovom momentu dva glavna stuba buduce proizvodnje celika u BiH.

Samuel SKOPLJAK (AIM, Sarajevo)