NIJE SVE U OSCE-ovim KANDIDATSKIM KARTONIMA

Zloupotreba (sarajevskih) stanova

AIM, SARAJEVO, 22.08.98. Mediji su prvo objavili imformaciju da Carlos Westendorp posjeduje tajni spisak sa 262 ili slicnim brojem imena visokih stranackih funkcionera SDA ili pojedinaca bliskih njima koji koriste tudje stanove te na taj nacin usporavaju sprovedbu Aneksa VII Daytonskog mirovnog sporazuma. Potom je uslijedilo pismo predsjednika Glavnog odbora Socijaldemokrata BiH, Sejfudina Tokica, upuceno sefu misije OSCE u BiH, a sa zahtjevom da se provjeri koji su to celni ljudi svih politickih stranaka u BiH koji ziveci u tudjem, izbjeglickom stanu usporavaju sprovedbu Aneksa VII, odnosno neku vrstu zahtjeva prema OSCE-u da se provjere manipulacije stanovima koje se prave unutar vladajucih nacionalnih politickih partija.

Po nekim izvorima, Westendorp svoj spisak nije objavio da se "ne bi zamjerao vrhu bosnjackog dijela vlasti i to pred same izbore", a po guverneru Kantona Sarajevo, Midhatu Haracicu, taj spisak je, prvi put "spisak Kantona Sarajevo koji kantonalne vlasti redovno dostavlja svim medjunarodnim organizacijama i na kom su imena ljudi koji koriste dva stana i gdje nema nikakvih spektakularnih imena, a drugi put, po istom Haracicu, "dobro je da postoji takav spisak jer on u svakom slucaju moze pomoci". Istovremeno, OSCE je imovinske kartone, koje su shodno pravilima Privremene izborne komisije, svi izborni kandidati morali ispuniti, putem Interneta, stavio na uvid gradjanstvu na "javni sud", no pitanje je da li je bas sve ili da li su bas svi zapisani u te kartone.

Cinjenica je da jedan veliki broj pojedinaca, na ovaj ili onaj nacin, bliskih strukturama vlasti (gdje se, na neki nacin ubraja i opozicija, ili neki njeni dijelovi) koriste dva stana ili su svoj prijeratni zamijenili za neki koji je tokom rata bio napusten ili su, jednostavno, tokom rata, zahvaljujuci svom namjestenju, stekli stanarsko pravo na stan na koji neko drugi vec posjeduje stanarsko pravo. Ali sada je rat zavrsen i valja da se vrate svi oni koji su otisli, naravno - samo shodno dokumentima koji su potpisali, opet, predstavnici vlasti, pa mozda cak i sami oni koji su u tudjim stanovima. Takodjer je cinjenica da su svi izborni kandidati morali, kod prijave OSCE-u, ispuniti svoje licne kartone u koje su unijeli, izmedju ostalog, svoje imovno stanje, dakle materijalno i stambeno - sta imaju, odakle im, gdje zive, kako i gdje su zivjeli prije rata i prije i kandidature, valjda, ali i datum od kada stanuju u objektu koji navode kao svoju adresu. Na ovaj nacin je ovaj segment zivota svih izbornih kandidata postao javan i dostupan svakom ko ima pristup Internetu, ili ovdasnjim medijima koji ovih dana obilato koriste podatke pohranjene kod OSCE-a.

Istovremeno, ovo o javnosti tih podataka putem Interneta je bila informacija koju smo dobili u najvecem broju ovdasnjih politickih stranaka nakon sto smo zamolili za informaciju ko od celnika stranke, dakle - iz predsjednistva, glavnog ili izvrsnog odbora, nije u svom prijeratnom stanu, odnosno ko je u tudjem, izbjeglickom stanu. Na ovakvo pitanje dobili smo pravo javnoscu podataka kod OSCE-a ali i kampanjom koja bi trebala rezultirati vecom transparentnoscu ovakvih informacijama o svim stranackim celnicima i funkcionerima, odnosno onima koji su bliski strankama na vlasti, na ovaj ili onaj nacin. Nakon sto smo pokusali da dobijemo bas stranacku informaciju, a ne onu kod OSCE-a, jer "mozda nisu svi stranacki funkcioneri na izbornim listama", najcesci odgovor je bio da je to jedan veliki posao, da je to tesko uraditi, da smo zvali "bas u nevrijeme, sada je toliko posla, haos je i ludnica" i sve se zavrsavalo uglavnom na "pokusacemo nesto, nazovite nas kasnije ili sutra, prekosutra, ostavite broj svog telefona ili faksa", no najupecatljiviji je bio Halid Genjac u SDA koji je cak poceo mucati pri obecavanju da ce pokusati zaduziti nekoga, "ali samo da zavrsim ovo na cemu upravo radim", a na pitanje kada ce to biti on veli da "mozda danas necu stici, pa za dan ili dva". Nakon sto mu napominjemo da je prije par nedjelja na stranackom pressu pomenut broj ljudi iz Predsjednistva i Glavnog odbora SDA koji su zamijenili svoje stanove ili koji su u tudjim stanovima, Genjac obecava da ce sto je moguce prije pokusati bar ta imena obezbijediti. Niti jednom rijecju se ovdje nije pomenulo gdje bi mogao da stanuje Halid Genjac, ginekolog iz Travnika koji je na poslu u Sarajevu, a isti gospodin Genjac je narednog dana bio na sastanku koji je "poceo evo upravo prije 15 minuta" i sa kog ga tajnica nije mogla nikako pozvati, a isto je bilo i narednog dana.

Vezano za ovu stranku, samo je njen potpredsjednik Ejup Ganic, govoreci na stranackoj press konferenciji, na novinarsko pitanje sta se moze uraditi sa prekrsiocima ljudskih prava koji to rade na ovaj nacin - ziveci u tudjim stanovima, odgovorio da su problem imovinski zakoni kojih jos nema u Republici Srpskoj, zatim sasvim prazna sela u koja se ljudima onemogucava i opstruira povratak, a na pitanje sta je sa urbanom sredinom, Ganic odgovara da treba pokrenuti zakonski postupak. Nakon insistiranja ko pokrece tu proceduru, on veli: "Pa Skupstina je vec pokrenula taj proces". No, na dodatno pitanje sta uraditi sa ogromnim brojem savjetnika, cinovnika, funkcionera po osnovi stranacke pripadnosti koji su rijesili svoje stambene probleme na osnovu necijeg odlaska iz grada, tokom rata, on odgovara da ih "treba goniti... Pisite, prozivajte, uostalom ako se neko zeli vratiti, a stan mu je uzurpiran, neka podnese zahtjev za povrat u svoj stan".

Na ovu temu je bilo i kratkih razgovora. Tako su nam u Muslimansko-bosnjackoj organizaciji odmah kazali da oni nemaju niti jednog stranackog celnika ili isturenijeg aktivistu u tudjem stanu, niti u Sarajevu, niti u Tuzli. "Samo sam ja bio kratko u stanu koji nije moj iz prijeratnog vremena, ali sam se vrati na Grbavicu odmah nakon reintegracije", veli potpredsjednik stranke Mujo Kafedzic.

U Socijaldemokratima BiH, sekretar stranke Ljubisa Markovic kaze da nemaju nikoga ko nije u svom stanu, osim predsjednika Glavnog odbora Sejfudina Tokica, koji trenutno zivi kao podstanar, svi ostali stranacki funkcioneri, sto u Sarajevu, Tuzli ili nekom drugom mjestu u F BiH su u svojim prijeratnim stanovima.

Slicno smo culi u Republikanskoj stranci gdje nam je predsjednik stranke Stjepan Kljuic rekao: "Mi svi zivimo u nasim prijeratnim stanovima", te da je "samo doktor Adnan Dizdar u stanu svoje punice jer njegov ne valja" (sasvim je razvaljen tokom rata - zgrada Loris, gotovo sasvim devastirana ratnim dejstvima), te da je samo on, dakle Kljuic, mijenjao stan tokom rata. "Prvo sam svoj prijeratni stan, nakon ulaska u Predsjednistvo, mijenjao za stan koji je bio vlasnistvo Predsjednistva, a onda sam taj, uz saglasnost i proceduru Predsjednistvo - Skupstina, mijenjao za drugi stan koji je vlasnistvo Skupstine i to sam uzeo stan manji za 20 kvadrata". Na pitanje ciji je taj stan u kom je sada, Kljuic odgovara da je to sigurno stan nekog skupstinskog cinovnika koji je u okviru Skupstine rjesio stambeni problem na drugi nacin, te napominje da niko nije uskracen jer je Skupstina u zamjenu za stan u kome je on sada, dobila drugi, nesto veci.

Zanimljiv je bio razgovor sa tajnicom Liberalne stranke, inace koalicionim partnerom SDA, Zijadom Krvavac. Ona nam je kazala da oni u stranci ne posjeduju takve evidencije, da je to sasvim licna stvar, ali i da je takva jedna evidencija veliki posao kojim se niko u stranci nije bavio, te da ne vjeruje niti da bi to sada mogli napraviti na nas zahtjev. "To je privatna odluka svakog covjeka - gdje ce stanovati, uostalom mi smo liberali", veli ona. Na pitanje da li razmisljaju o tome da bi kao stranka mozda "mogli pasti" ukoliko se ustanovi da unutar sebe imaju ljude sklone manipulacijama i malverzacijama sa stambenim prostorom, ona kaze da jesu svjesni, ali da je sada u izbornom procesu ta kategorija u nadleznosti Privremene izborne komisije. "Mi necemo sada praviti neke stranacke policije koje ce to istrazivati", kaze gospodja Krvavac i ponovo nas upucuje na OSCE i PIK napominjuci da je svaki kandidat bio duzan da ispuni licni karton o imovinskom stanju, pa i svoj stambeni status. Ovdje Krvavac napominje da su oni uostalom vec ranije iznijeli svoj stranacki stav o ovakvom zahtjevu OSCE-a, a on je da se "radi o zaostacima komunisticke i boljsevicke svijesti", te dodaje da, po Liberalima, svaki pojedinac ima licnu odnosno individualnu politicku odgovornostog i da je za njih, kao stranku, tu stvar zavrsena. Na pitanje misle li mozda u Liberalima da je zivljenje u tudjem, izbjeglickom stanu i ostajanje u njemu, zapravo kocenje provedbe Aneksa VII Daytonskog mirovnog sporazuma i da bi kao stranka tu mogli gubiti znacajne poene, ona nam odgovara da to jeste i njeno licno misljenje, ali da "to ako je neko u tudjem stanu i ako je tamo usao prije naprimjer dvije godine, moze biti rezultat nekih drugih okolnosti, mozda se taj neko nije javio za povratak, mozda se radi o nekoj drugoj situaciji, ne moze se to generalizovati. PIK ima sve podatke, pa neka oni to zavrse", zavrsavamo razgovor sa Zijadom Krvavac. A samo napomena za zainteresovanog citatelja

• predsjendik stranke kojoj je gospodja Krvavac sekretar, inace aktuelni ministar za socijalnu politiku, rad, izbjeglice i raseljena lica, Rasim Kadic, po navodima nekih politickih aktera, ali i novinara The New York Times-a, Mike O Connor-a, raspolaze sa dva stana - jednosobnim, svojim prijeratnim, i petosobnim koji je dobio uz svoju funkciju i taj isti Kadic je prosle godine u razgovoru sa O Connorom izjavio da drzi da je u redu to sto je on u tudjem stanu koji nije vratio nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, te da je cak razgovarao sa covjekom koji je vlasnik stanarskog prava na taj stan i da doticni gospodin takodje, veli Kadic 1997. godine, smatra da je u redu da on ostane u tom stanu, ukoliko mu nadoknadi neka finansijska sredstva za stvari koje su ostale u stanu. Isti americki novinar pise i o jos nekim imenima, ali oni nisu niti celnici stranke niti izborni kandidati, te je njihovu stambenu obezbijedjenost tesko provjeriti. Naime, O Connor pominje Kemala Muftica, Senada Hadzifejzovica i jos ponekog.

Zanimljiv je bio i slucaj Hrvatske seljacke stranke BiH koja je na nas upit o celnicima stranke i izbornim kandidatima koji ne zive u svojim prijeratnim stanovima dostavila faks poruku sa imenima nosilaca izbornih lista i njihovim adresama, te napomenu da oni svi zive u svojim prijeratnim stanovima i da su raspolozeni za nasu medijsku kucu razgovarati o svojim izbornim programima. Na nasu napomenu da se "ocito nismo razumjeli", jer smo mi trazili nesto drugo, te ponovno pojasnjavanje sta je to sto nas zanima, tajnik stranke Perica Mijatovic nam odgovaraC "Mi ovdje vodimo kampanju i nemamo vremena za takve vase zahtjeve, dodjite na press konferenciju pa pitajte". Nakon odgovora da to vjerovatno nije nesto sto se moze istresti iz rukava na press konferenciji, te da vjerovatno treba vremena da se pregleda neka dokumentacija, on nam odgovara, nakon konsultacija sa predsjednikom stranke Ilijom Simicem, koje smo valjda i mi trebali cuti, da ce nam poslati spisak 37 clanova GO, pa neka mi zovemo i pitamo ih sta god hocemo. Spisak naravno nije dosao, a niti jednom rjecju nije pomenut ni ex-predsjednik i clana GO stranke Ivo Komsic koji je tokom clanstva u kolektivnom sefu drzave kao eksponent Socijalmdeokratske partije BiH dobio znatno veci stan od onog koji je imao prije rata, a neki neprovjereni izvori tvrde da je stan u kome je sada vec treci(?!) promijenjeni tokom rata, ili naprimjer dopredsjednik ove stranke Dragan Vikic za kog isti izvor veli da je svoj prijeratni stan spojio sa susjednim, te sad uziva u velikom stambenom komforu. Po nekima, Komsic je dobio i par poslovnih prostora na atraktivnim lokacijama, ali o tome drugi put.

U mostarskom HDZ-u Ante Malic iz ureda za odnose sa javnoscu je kazao da nam to najvjerojatnije nece moci dostaviti jer "u ovom trenutku imam mnogo vaznija posla", veli on i dodaje da ce nastojati nesto uraditi do sutra. I sutra i narednog dana Malic je "na sastanku i ne mogu ga zvati, ne znam kada ce zavrsiti", odgovara ljubazna saradnica.

U Socijaldemokratskoj partiji BiH nas prvo upucuju na pravnu sluzbu koja vodi stambenu problematiku i na gospodina koji se zove Goran Meskovic. Kako nakon dvodnevnog trazenja ne uspijevamo doci do Meskovica, na stranackoj press konferenciji pitamo nosioca liste za Kanton Sarajevu Aliju Behmena imaju li oni, SDP BiH, medju svojim kandidatima ili celnicima (predsjednistvo stranke ili glavni odbor) onih koji spadaju u ovu kombinaciju: "Mi takvih nemamo, to odgovorno tvrdim. Neke je lako zavesti pricama, ali ja odgovorno tvrdim da kod nas takvih mena". Behmen je valjda zaboravio na Miru Lazovica, pa valjda i svog predsjednika Zlatka Lagumdziju, ali i na jos neke.

Nova hrvatska inicijativa takodje nije dostavila obecane podatke koji bi sacinjavali trazenu informaciju, a u kategoriju onih o kojima se ovdje pise spadaju Stanko Sliskovic koji je NHI-u pristupio nakon sukoba sa aktuelnim rukovodstvom HSS BiH i ciji stan na Dobrinji jos uvijek nije doveden u upotrebljivo stanje, a otvoreno je i pitanje gdje zivi sam predsjednik stranke Kresimir Zubak kada je njegovo prijeratno prebivaliste u Doboju, te jos veliki broj celnika ove novoosnovane stranke koja je u procesu implementacija Daytonskog mirovnog sporazuma otisla jedan korak u stranu u koju nisu otisli drugi - u svoj Statut uvrstila je, kao jednu od odrednica za koje se valja zalagati i - pravo na ostanak na mjestu na koje je rat nekoga doveo.

U Stranci za BiH su nam obecali dostaviti podatke, ukoliko takvo sto postoji medju njima, no obecanje - ludom radovanje. Opet - nista.

I u Gradjanskoj demokratskoj stranci Ahmed Halilovic nam je cvrsto obecao dostaviti trazenu informaciju, zabiljezio broj naseg faksa (da li?) i dalje - nista. U dane kreiranja ovog teksta nismo uspjeli naci nikoga u Liberalno-bosnjackoj organizaciji.

Provedba, odnosno neprovedba Sarajevske deklaracija dovela je do uvodjenja sankcija prema Sarajevu, gradu koji je svojom opsadom koja je trajala vise od 1000 dana usao u istoriju kao grad nevidjena zrtva koji je za sve to vrijeme zadrzao svoj duh multietnicnosti. Zadatak, koji je postao problem, je vratiti 20.000 nebosnjaka. Po nekima to ne bi trebao biti problem, eliminisu li se oni koji koriste dva ili vise stanova. No, nastavi li se praksa dovodjenja sitnih cinovnika iz unutrasnjosti, eksponenata vladajucih stranaka, te preraspodjela stanova koji pripadaju takozvanom vojnom fondu, opet po istom principu, ili udomljavanje samo clanova vladajucih stranaka koji su na iole odgovornijim funkcijama (Senad Hadzifejzovic, Mufid Memija, Kemal Muftic, Mervana Hadzimurtezic, Mirza Hajric), a na to ukazuju neki politicki subjekti, te dok sama vlast krsi zakone koje mukotrpno donosi, Sarajevska deklaracija nece biti sprovedena, ne za onih pet godina koliko je neko izracunao, ukoliko se nastavi sa dosadasnjom dinamikom, nego - nikada.

Rubina CENGIC (AIM, Sarajevo)