PRAVNO NEREGULIRANI STATUS

Kosovske izbjeglice u BiH

AIM, SARAJEVO, 21.08.98. Prema podacima crnogorskih vlasti svaki deseti stanovnik ove zemlje je izbjeglica. Najveci broj prognanih utociste u Crnoj Gori potrazio je bjezeci sa Kosova, vise od 30 hiljada, dok priblizno jednak broj cine izbjeglice bivsih jugoslovenskih zemalja koje su u ovoj zemlji vec godinama. Pretpostavlja se da je broj neprijavljenih azilanata mnogo veci, sto humanitarnu situaciju u Crnoj Gori cini izuzetno teskom.

Veliki broj izbjeglica smjestaj je potrazio i u Albaniji, SR Njemackoj, Italiji, ali i u BiH. Kakve posljedice na zemlju koja je nedavno izasla iz rata moze predstavljati stalni priliv izbjeglica dovoljno svjedoci i podatak da je u nasoj zemlji izbjeglicki status vec dobilo oko hiljadu ljudi, dok je broj neregistrovanih azilanata mnogo veci.

Nesluzbeni podaci kazu da je granicu Crne Gore prema BiH preslo vise od pet hiljada izbjeglica. Tacni podaci o broju ulazaka ne postoje, kao ni zakonski okvir na nivou drzave koji bi tretirao prava i obaveze izbjeglica koji utociste zatraze u nasoj zemlji. Haos koji bi mogao nastati medju izbjeglickom, ali i populacijom povratnika u BiH nije tesko naslutiti, pogotovo u gradskim zonama. Naime, prema podacima Kantona Sarajevo, gotovo svi Albanci kojima je priznat status izbjeglica, dakle njih oko 700, smjesteno je u Sarajevu. U izbjeglickim centrima, kod rodbine i prijatelja, ali i u tzv. "kucama za goste" koje pronalazi i finansira Ured visokog predstavnika. U isto vrijeme i uz stalni pritisak medjunarodne zajednice Kanton radi i na povratku 20 hiljada predratnih stanara.

Kako pomoci izbjeglom stanovnistvu, ali i ne ugroziti prava povratnika pitali smo Beriza Belkica, kantonalnog ministra za rad, socijalnu politiku, raseljena lica i izbjeglice.

"Nemamo program smjestaja izbjeglica sa Kosova, niti smo realno u mogucnosti da ga sacinimo. Sigurno je da tim ljudima treba pomoci, ali kako kada trenutno imamo prijave za povratak 10.600 porodica", smatra Belkic i dodaje da bi se problem azilanata trebao rjesavati van gradske zone.

"Izbjeglice sa Kosova nisu nas problem, nego problem drzave. Jasno je da nema kontrole granica prema Srbiji koja ocito zeli etnicki ocistiti Kosovo. Medjutim, po gradu ne lutaju samo Albanci, vec i nasi drzavljani koji se bukvalno nemaju gdje vratiti", kaze Belkic.

Iako je problem azilanata zaista problem drzave, mnogo manje raspolozeni za razgovor bili su predstavnici Ministarstva civilnih poslova i komunikacija BiH. Osim sto smo saznali priblizan broj emigranata, jer tacni podaci ne postoje, saznali smo i to da zakonski okvir koji bi tretirao izbjeglice u BiH ne postoji. Kao razlog navedena je cinjenica da pravna regulativa, koja bi trebala biti donesena na nivou drzave, veoma tesko dolazi na svjetlo dana.

Ipak, da je jedan takav akt u pripremi saznali smo od Harisa Basica, pomocnika ministra civilnih poslova i komunikacija za pitanja izbjeglica i imigraciju.

"Nase ministarstvo vec je uradilo nacrt zakona koji bi tretirao pitanja stranih drzavljana koji utociste potraze u nasoj zemlji. Taj akt vec je proslijedjen na razmatranje i mi mislimo da bi vrlo brzo on mogao ugledati svjetlo dana. Sve, naravno, zavisi od saglasnosti druge strane, jer bez potpisa predstavnika oba entiteta nema ni zvanicnog dokumenta. Predstavnici UNHCR-a mnogo vise paznje trebali bi posvetiti srpskoj strani i razgovorima sa ministrom Albijanicem", smatra Basic

I dok se loptica prebacuje sa jedne na drugu stranu drzavnog ministarstva, predstavnici UNHCR-a za "losu situaciju na terenu" krive nesuglasice unutar dva ministarstva - federalnog i drzavnog. Prema rijecima Folkera Turka, asistenta sefa misije za BiH za pitanja ljudskih prava, to se posebno odnosi na smjestaj izbjeglica u tranzitne centre.

"Zbog neusaglasenih stavova dva ministarstva UNHCR je imao, a i sada ima dosta problema oko smjestaja emigranata. Iako se tvrdi da u izbjeglickim centrima u BiH trenutno nema mjesta, podaci sa terena kazu suprotno. Osim centara u Mostaru i Gorazdu, ostali izbjeglicki centri, kao onaj u Srednjem, u okolini Sarajeva, su poluprazni. UNHCR vec nekoliko mjeseci vodi pregovore sa bh. vlastima i o pitanju stvaranja zakonskog okvira koji tretira ovu problematiku", kaze Turk i dodaje da je BiH kao potpisnica medjunarodnih konvencija o pravima izbjeglica duzna da svakoj izbjeglici koja zatrazi azil u zemlji, to i obezbijedi.

Nacin na koji ce BiH tretirati strane drzavljane, upravo i jeste problem koji bi trebao biti rijesen buducim aktom. Pitanje je da li im priznati status izbjeglice, sa svim benificijama koje on podrazumijeva, ili se opredijeliti na status privremene zastite, sto su uradile gotovo sve evropske zemlje odredjujuci status bh. izbjeglicama u svojoj zemlji.

"Taj problem treba gledati dvojako. Sa jedne strane su izbjeglice koje pojedinacno dolaze u BiH. Ukoliko se u pojedinim slucajevima utvrdi da je status izbjeglice neophodno priznati, onda je drzava to duzna uraditi. Medjutim, kada se radi o izbjeglicama koje dolaze u vecim grupama, a koje bjeze od ratnih sukoba, onda je to drugi slucaj. Mi smo misljenja da tada ljudima treba priznati status privremene zastite sa svim obavezama koje taj status podrazumijeva", smatra Turk.

A status izbjeglice u svakoj zemlji podrazumijeva pravo na zdravstvenu zastitu, smjestaj i pomoc u hrani. Izbjeglice sticu pravo na zaposljavanje, a nakon tri godine i pravo na drzavljanstvo. Pitanje je kome takva situacija najvise odgovara. Prije svega SR Jugoslaviji koja se na taj nacin vec rijesila gotovo svog stanovnistva iz reda manjina.

Ali, da etnicko ciscenje neminovno znaci i etnicko doseljavanje svjedoci stanje u Albaniji, ali i u BiH. To sto se Ministarstvo civilnih poslova i komunikacija po pitanju statusa izbjeglica ne moze da slozi nije ni malo bezazlena stvar. Dok SR Jugoslavija, ali ni BiH, nema kontrolu na granici sa Crnom Gorom, doseljavanje kosovskih Albanaca iskljucivo je stvar jednog entiteta. Drugi vec dovoljno problema ima sa izbjeglicama iz Hrvatske. Za zemlju netom izaslu iz rata i previse.

I dok UNHCR tvrdi da dolazak kosovskih Albanaca, ali i vec ranije naseljavanje Srba iz Hrvatske jos uvijek ne ugrozava Aneks 7 Daytonskog sporazuma i povratak bh. stanovnistva, vlasti oba entiteta mudro cute. Sve dok zakon o izbjeglicama i imigraciji ne ugleda svjetlo dana, niti jednom izbjeglici koji potrazi utociste u nasoj zemlji, taj status ne moze biti priznat. Bar ne pravno.

Zana ANDRIJEVIC (AIM, Sarajevo)