BIJE MOMO, AL' BIJE I MILE

Prestanak rada SRNE

Poslednji incident u srpskim medijima proizvod je poslednjeg cina sukoba izmedju Pala i Banjaluke, neuspjelog novinarskog pokusaja da se svijet oko nas prikaze boljim nego sto jeste i potpune suspenzije demokratije u srpskom informisanju.

Banjaluka, 14. avgust 1998. (AIM)

Srpska novinska agencija, poznatija kao SRNA, u cetvrtak popodne je zaustavila kompjutere, prvi put posle gotovo sest i po godina postojanja. Odluku o privremenom prekidu rada donio je ministar informisanja RS Rajko Vasic zbog, kako je rekao u saopstenju, "tendencioznog izvjestavanja, grubih falsifikata i prekrajanja govora najvisih drzavnih rukovodilaca i ocite neizbalansiranosti duzine izvjestaja drzavnih i lokalnih politickih lidera". Ostalo je nepoznato zasto se ministru toliko zurilo da nije mogao ni da saceka da se sa godisnjeg odmora vrate predsednik Upravnog odbora Agencije i njen direktor, koji ce najverovatnije svoj prvi radni dan zapoceti sopstvenom smenom. Vaznija od toga, medjutim, jeste cinjenica da je prekidom rada SRNE pao poslednji medij u RS koji je pokusao da ostane drag politicarima na Palama, a da ne bude mrzak onima u Banjaluci. Nisu usjpeli ni u jednom ni u drugom: usijanje koji je zavladalo u odnosima izmedju najveceg i najmanjeg grada u RS najprije je pomelo SRNU. Ali, krenimo od pocetka.

NOVINARSTVO POSLijE DEJTONA: Od pocetka rata u BiH, kada je na Palama formirana, pa sve do proslogodisnjih izbora SRNA je manje-vise funkcionisala kao vecina vladinih medija u RS. Ostace, medjutim, zapisano da je ta agencija prva medju medijima u RS jos tokom rata nastojala da civilizuje svoju terminologiju, pa je, umjesto tada opstevazecih "muslimansko-mudzahedinskih hordi", prva pocela da svoje informacije plasira jezikom koji je mogao biti prihvatljiv i za vecinu stranih kuca koje su je prenosile. Sve to dogaza se u vrijeme kada su neke danasnje vajne srpske demokrate, uredjujuci u Banjaluci jedini srpski dnevni list, Bosnjake iskljucivo imenovali kao 'balije'. Takodje ce ostati zapamceno da je SRNA podijelila tragicnu sudbinu svih paljanskih medijskih institucija, ciji definitivni slom je bio nagovijesten potpisivanjem Dejtonskog sporazuma i tvrdoglavim odbijanjem paljanskih rukovodilaca da saopÜte svetu oko sebe da je rat zavrsen. Ta garnitura politicara uspjela je u namjeri da mentalno okameni Pale, sto ce reci da paljanski novinari, kao ni sada bez medijskih veza sa Sarajevom, na 300 kilometara ukrug nisu imali nijednu izgradjenu mentalnu ili intelektualnu sredinu sa kojom su mogli da se porede i tako stvore pravu sliku o sebi. Bio je to kraj svakog sistema vrijednosti, koji nije postedio ni SRNU. Poslije svega bilo je sasvim logicno sto je ta kuca na kraju podrzala Klickovicevu vladu u sukobu sa predsjednicom RS iako je, za razliku od svih ostalih, koliko-toliko uspjela da izbjegne jezik teskih politickih diskvalifikacija na racun "odmetnute predsjednice".

DODIKOVO VRIJEME: Smjena vlasti u RS tu agenciju stavlja u poseban polozaj. Ostaje na Palama kao jedina veca vladina institucija, a opstaje staro rukovodstvo iako su u svim drugim vladinim medijima direktori i glavni urednici smijenjeni vec na samom pocetku. Razloga za to ima vise: u prvom redu Vlada, kojoj bas i nije najjasnije sta je to novinska agencija kada vec svako vece lijepo gleda vijesti na televiziji, nije imala ni energije ni para da SRNU preseljava u Banjaluku. Samim tim u Banjaluci nije ni bilo previse vrucih musterija da preuzmu Agenciju. Osim toga, SRNA je bila jedina Vladina kuca ciji rad nije bio opterecen hipotekom finansijskih skandala i kriminala, sto je, uz pokazanu volju da saradjuju sa novim vlastima, ostavilo staru garnituru na svojim mjestima. Vladinu inicijativu da pripremi prelazak u Banjaluku u SRNI ne docekuju sa previse entuzijazma iz prostog razloga sto je vecina ljudi iz Agencije porodicno i egzistencijalno bila vezana za Pale, dok je onaj izbeglicki dio SRNE mogao da se uvjeri kako se nije previse usrecila vecina onih koji su na talasu demokratije bivsu prestonicu zamenili novom. U jednom trenutku i Vladi se ucinilo da je ostanak SRNE najbolje rjesenje za sve, a podrsku za to, kao i za ukupan rad, rukovodstvo agencije je samo desetak dana prije odluke o prestanku rada dobilo i od Biljane Plavsic.

Tako je posle izbora SRNA dosla u jednu potpuno razroku poziciju: smesteni samo sto metara od sjedista Momcila Krajisnika, koji je na Palama zadrzao mnogo od svog ranijeg autoriteta, dok su novac za rad trazili od Vlade koja je sjedila u Banjaluci. Ta razrokost imala je dvostruki efekat: SRNA je prenosila stavove svih politickih grupa u RS, ali je svoj balans njegovala na specifican nacin. Na primjer, nerado su prenosili Milorada Dodika kada je o Momcilu Krajisniku govorio kao o kriminalcu, dok su jednako nerado, prenosili Krajisnika kada je o Dodiku govorio kao o nekompetentnom covjeku i izdajniku. Pokusavajuci da na taj nacin udovolji i jednima i drugima, a pri tome se pravdajuci postovanjem normi kulture u medjusobnom ophodjenju politicara, SRNA je ponovo gubila. Informacije koje je plasirala gubile su zivost i nisu vjerodostojno prenosile napetost koja je vladala na srpskoj politickoj sceni. Na drugoj strani, nije postala draga Miletu Dodiku, ali jeste mrska Momcilu Krajisniku. Izvori AIM-a bliski kabinetu srpskog clana Predsednistva tvrde kako je Krajisnik vrlo burno reagovao kada je prije desetak dana na televiziji cuo vijest o posjeti vodjstva SRNE Biljani Plavsic.

POCETAK KRAJA: Istovremeno, pristisci su trajali i sa druge strane: Milorad Dodik, zbog pogresno interpretirane vijesti o jednoj njegovoj tribini u Beogradu, prijeti kako ce Vlada prestati da finansira Agenciju. Nedugo zatim, SRNI stize dopis ministra informisanja Rajka VasiSa u kome se primjecuje kako Agencija uglavnom ima sponzore u istocnom dijelu RS medju firmama koje su vezane za SDS i zahtijeva da se to izmijeni. U medjuvremenu, Vlada u ime demokratije odlucuje da istu privremeno suspenduje i smjenjuje direktore i glavne urednike lokalnih radio stanica. SRNA o tim dogadjajima preko razvijene lokalne dopisnicke mreze izvjestava prilicno detaljno prenoseci vecinu reagovanja lokalnih lidera, koji su brojem potpuno nadmasili odbrane te oduke iz Vlade i krugova bliskih njoj. Bio je to pocetak kraja.

Neposredan povod za odluku o prekidu rada SRNE bilo je ubistvo Srdjana Knezevica, dan kada je izmedju politicara iz Banjaluke i Pala izgubljena svaka distanca i kada su Milorad Dodik i Biljana Plavsic shvatili da, sve dok ne uspostave vlast na Palama, nece moci da vladaju ni Republikom Srpskom. Bila je to situacija u kojoj nikakav balans vise nije bio moguc. To se pokazalo ubrzo kada SRNA iz saopstenja ministra policije Milovana Stankovica, u kome ovaj otkazuje telohraniteljske usluge MUP-a Momcilu Krajisniku, izbacuje onaj dio u kome Stankovic od Krajisnika zahtijeva da objasni sta je mislio kada mu je dva dana prije atentata na Palama rekao da ce zbog hapsenja direktora Direkcije SDS-a Milovana Bjelice "oni" Srdjana Knezevica "ubiti kao psa". Istovremeno SRNA prilicno verodostojno prenosi Krajisnikov ljuti odgovor, u kome Vladu naziva izdajnickom.

BITI DOBAR SA SVIMA: Zbog krivotvorenja Stankovicevog saopstenja kod ministra Vasica protestuju celni ljudi "Nezavisnih novina", jos jednog medija poznatog po tome sto rado prenosi stavove obje strane: i Milorada Dodika i Biljane Plavsic. Vasic potom zahtijeva od SRNE sazivanje Upravnog odbora u roku od 24 casa, na kome kao jedinu tacku dnevnog reda delegira "izvestavanje u poslednjih deset dana". Kako direktor agencije Branislav Ilic nije bio na Palama, a do predsjednika Upravnog odbora Stanka Stanica, koji je u Crnoj Gori na odmoru, nije bilo moguce doci, sjednica nije zakazana u tom vremenu. Uslijedila je sporna Vasiceva odluka kojom se privremeno obustavlja rad SRNE. Kolegijum agencije oglusuje se o odluku i nastavlja sa radom upucujuci saopstenje u kome priznaje greske, ali odbacuje optuzbe za jednostrano izvjestavanje. Poslije sledece Vasiceve poruke u kojoj se zahtijeva momentalna obustava rada pod prijetnjom policije, Agencija gasi kompjutere.

Pricu sa SRNOM ceka jos samo epilog: gotova sigurna smjena rukovodstva Agencije. Ostaje, medjutim, da je ovaj poslednji incident u srpskim medijima proizvod poslednjeg cina sukoba izmedju Pala i Banjaluke, neuspjelog novinarskog pokusaja da se svijet oko nas prikaze boljim nego sto jeste i potpune suspenzije demokratije u srpskom informisanju. I jedan opsti nauk: nikada, bar kod Srba, ne mozes biti jednako dobar sa svima. Mozes biti samo jednako los sa svima i nije bez znacaja da li si to tako sam htio ili ti se to dogodilo sticajem okolnosti. Rijecju, SRNA poslije ovoga nikada vise nece biti ista: bilo bi to mozda i dobro, kada od svega ne bi mogla postati i gora.

Zeljko Cvijanovic (AIM)