PREVIRANJA U MINISTARSTVU OBRANE

AIM, ZAGREB, 2.8.1998. Ponovo je zakuhalo u hrvatskom Ministarstvu obrane, i to zakuhalo opasnije nego ikada otkako je prije nesto vise od tri mjeseca Andrija Hebrang preuzeo duznost ministra obrane umjesto umrlog Gojka Suska. Bolje obavijesteni hrvatski tisak pun je najava o ostavci tek postavljenog ministra, koju on navodno priprema za jesen. Hebrang je po tim izvorima prepun ljutnje i gorcine sto je njegova koncepcija financijskog i kadrovskog pospremanja ovog ministarstva najprije odobrena, a onda odbacena na jedinom mjestu gdje se o tome moze donijeti odluka - u kancelariji Franje Tudjmana.

Da su stvari ozbiljne, potvrdio je vise nego rjecitom sutnjom sam Hebrang, koji na pitanje novinara kako komentira spomenute napise hladno odgovara da ih nije citao. Kako je naprosto nezamislivo da je prestao citati novine ministar koji je dosad napisao desetine ljutitih rupostacija i demantija na slicne napise, nema dvojbe da je Hebrang presutno pristao na novinsku interpretaciju dogadjaja. Najesen bi, dakle, stvarno moglo doci do ostavke, ali nije iskljuceno da Hebrang svjesno podgrijava medijsku buku koja se oko njega stvara kako bi iznudio od Tudjmana da to bude ostavka

• njegovih rivala u Ministarstvu obrane.

Ovaj scenarij vec je nedavno uspjesno isprobao sef Tudjmanovog kabineta Hrvoje Sarinic. Nakon sto je primio nekoliko razornih udaraca sto su mu ih unutarstranacki suparnici (Pasalic, Kutle...) zadali u novini koja se specijalizirala za medjusobne odstrele u HDZ-u (Imperijal), Sarinic je podnio Tudjmanu kovertiranu ostavku. On ce otici, kazao je sefu, ako se ne rasciste afere u kojima su do grla umoceni njegovi protivnici (Dubrovacka banka), i ako se njega ne imenuje u tijela s kojih se moze kontrolirati kolanje tajnih informacija koje se protiv njega koriste. Tudjman je ispunio Sariniceve zahtjeve, iako samo djelomicno i prilicno preko volje (imenovao ga je u Savjet za obranu i nacionalnu sigurnost, ali nije dopustio izravno raskrinkavanje Sarinicevih suparnika), no to je bilo dovoljno da njegov bez premca najlojalniji sluzbenik povuce ostavku i ostane uz njega.

Lojalnost Tudjmanu magistralna je karakteristika Andrije Hebranga. Bespogovorna odanost "tvorcu Hrvatske" toliko dominira licnoscu Hebranga da jedva za nesto drugo u mentalnoj "kaci" ovog strogog lijecnika uopce ostaje mjesta. Osim toga, njegova biografija - sin istoimenog oca koji je postao paradigma hrvatski orjentiranog partizana, a zatim se u amoku oceve tragicne sudbine, posve odrekao njegovih lijevih nazora - gotovo je preslikana biografija Franje Tudjmana. Zbog toga Hebrang junior unatrag nekoliko mjeseci slovi u kuloarima i kao jedan od najozbiljnijih kandidata za Tudjmanovog nasljednika, sto je diskretno i sam podgrijavao, otvoreno izjavljujuci da mu politicke ambicije idu preko razine ministarske funkcije. Ipak, Tudjman ga je zadrzao bas na toj ljestvici nomenklature, premjestivsi ga s mjesta ministra zdravstva na mjesto ministra obrane.

No, zdatak koji je dobio mogao se shvatiti i kao maturalna zadaca za promociju na vise duznosti. Hebrang je imenovan za resornog nasljednika Gojka Suska, koji je bio neupitni drugi covjek Tudjmanovog drzavnog pogona, i to sa zadatkom koji je odmah na pocetku trazio stopostotnu habitaciju, jer se od njega ocekivalo da u neku ruku revalorizira svog mitskog prethodnika. Hebrang je, naime, dobio zadatak da uvede red u ministarstvu koje se smatra najrastrosnijim konzumentom drzavnog budzeta, i uz to, nekom vrstom generalske vlade u sjeni, pod stopostotnom kontrolom snaznog hercegovackog lobija.

Mentalno skrojen od glave do pete kao strogi i stedljivi cinovnik, koji je u zdravstvu skrtario kao da ga financira iz vlastitog dzepa, Hebrang je odmah po stupanju na novu duznost najavio hitne i radikalne mjere racionalizacije. Uz to, najavio je tromjesecni "probni rok", kroz koji ce toboze proci i on i svi njegovi suradnici, ali je u medijima brzo procurilo da se pod tim zapravo sprema smjena trojice najmocnijih ljudi Ministarstva obrane i liblinga pokojnoga Suska - Markice Rebica, Ljube Cesica Rojsa i Vladimira Zagorca. I doista, nedugo zatim Markica Rebic je podnio ostavku, ali se istodobno pronio glas da se radi samo o demonstraciji nezadovoljstva, i da Hebrang nailazi na zestoke otpore, koji su navodno dosli i do ruba fizickog obracuna oponenata u Ministarstvu s njime.

Da je u tome bilo vise od zrna soli, pokazalo se kada je Tudjman ne samo vratio Rebica na mjesto s kojeg se povukao, nego mu je dao i visi cin, a unaprijedjeni su i ostala dvojica koje je Hebrang naumio prekriziti. Novine su se uvelike raspisale da je tome kumovala supruga Gojka Suska, Djurdja, koja je navodno glavni kadrovik u Ministarstvu obrane, a nije se libila da izravno pokuca Tudjmanu i zatrazi da se politicka ostavstina njenog pokojnog supruga ne razbastinjuje jedva nekoliko tjedana nakon njegovog odlaska. No, vjerojatno je da su se ovdje usijani kuloari nesto prekombinirali, jer je Tudjman vjerojatno puno vise osluskivao odjek zbivanja u HDZ BiH, gdje se upravo vrsilo unutrasnje pregrupiranje snaznih, dosad najdalekoseznijih implikacija.

Istodobno je, naime, doslo do "puca" sto su ga organizirale vojne strukture nekadasnje Herceg-Bosne, koje nakon Suska vise nije imao tko drzati pod kontrolom, tako da su one iskoristile izborni Sabor HDZ-a u Mostaru i instalirale u vodstvo nekadasnjeg oficira JNA, poslije HVO-a, Antu Jelavica. Kako se sve dogadjalo iza ledja Tudjmanu, on je pokusao uzvratiti udarac i smjeniti "puciste", no u tome nije uspio i na kraju je prihvatio zateceno stanje. A time je konsolidiran i polozaj jake hercegovacke grupe u hrvatskom Ministarstvu obrane. Ovo ne treba shvatiti tako da je Tudjman napravio i konacan izbor i da u dogledno vrijeme nece pokusati vratiti HDZ BiH pod potpunu i bespogovornu kontrolu, sto jedino korenspondira s njegovim nacinom vladanja. To znaci da bi se sadasnji cik-cak u odnosima Zagreba i Mostara mogao nastaviti, no izgleda da je i ovoliko bilo previse za krutog Hebranga. On nije bio u stanju pratiti ni prvi luping svoga sefa, ma koliko mu bio bezgranicno lojalan.

Nastavio je s rasciscavanjem zagrebacke filijale hercegovackih generala, kao da je obnevidio u svojoj fanaticnoj predanosti zadatku koji je dobio na pocetku mandata, pa mu je izmaklo da su se ti generali ucvrstili u svojoj mostarskoj centrali. Ima, doduse, misljenja da se Hebrang samo pravi da nije vidio tu promjenu, i da sada istjeruje ono sto je naumio u Ministarstvu obrane diskretno se oslanjajuci na "umjereno" proliberalno krilo HDZ-a (Granic, Sarinic, Greguric, Valentic, Jarnjak). Ono mu, navodno, ispotiha pocinje davati podrsku u sukobu s mocnim proustaskim japijima u Ministarstvu obrane, kojima se sigurno zamjerio do smrti - navodno mu se i time posljednjih dana prijeti

• izjavom, odmah po dolasku na duznost, da je on antifasista jakih nacionalnih osjecaja.

Kao sto se vidi, birajuci izmedju Hebrangove ostavke i Hebrangovog ostanka, Tudjman ce staviti na vagu mnogo vise od jednog ministra. Zato se lako moze dogoditi da ce, kao u Sarinicevu slucaju, igrati na kompromisno rjesenje, tako da i lijecnik ostane citav i pacijenti na broju. Pri tome bi u prilog Hebrangu svakako moglo ici to sto je on cuvar najvece Tudjmanove tajne - stanja njegovog zdravlja. Dojucerasnji ministar zdravstva i sada je ostao sef Tudjmanovog lijecnickog konzilija, koji je dosad izdao vise fingiranih saopcenja o zdravstvenom stanju sefa drzave, a nije iskljuceno da ce ubrzo to jos jednom morati uciniti. Opet je, naime, krenula glasina o pogorsanju Tudjmanovog zdravlja, ovaj put spominje se srcani udar sto je njegov glasnogovornik opovrgao, no onda je sasvim neocekivano glasina dobila nesluzbenu potvrdu. Odgovarajuci na pitanje zasto ga Tudjman nije primio na Brijunima, kao prosloga ljeta, predsjednik zidovske organizacije B'nai B'ritha, Tommy Bear izjavio je da je to zato sto je na odmoru, a uz to je i bolestan.

MARINKO CULIC