IZMEDJU PUSKE I POLITIKE

Kosovo posle ofanzive

AIM, BEOGRAD, 31. 7. 1998.

Sve se odigralo u posljednjih deset dana jula. Zapocelo je tako sto je Oslobodilacka vojska Kosova (alb. UCK) pokusala da zauzme Orahovac, grad od nekih dvadesetak hiljada ljudi, dvadesetak kilometara od jugoslavensko-albanske granice. Medjutim, nakon cetiri dana zestokih okrasaja, Orahovac je osvanuo pod punom kontrolom MUP Srbije. Trudeci se da prikriju razocarenje zbog poraza, komandanti UCK su tada najavili veliku ofanzivu. Cilj je bio Pristina - glavni grad Kosova. No, umjesto njih, u kontraofanzivu su krenule srpske policijske i vojne snage. Savezna vlada je prosirila granicni pojas prema Albaniji sa sto metra na pet kilometara, a mediji su istovremeno poceli izvjestavati o policijskim deblokadama cesta Pristina - Pec i Pristina - Prizren, opkoljavanju vise stotina pripadnika UCK u pogranicnom selu Junik itd. Kruna svega, bio je ulazak MUP Srbije u Malisevo - svojevrsni glavni grad teritorije pod kontrolom naoruzanih Albanaca.

Izvjestaji sa Kosova slazu se da se UCK, poslije manjih okrsaja ili i bez borbe, povlaci iz popaljenih i granatiranih sela. Iza njih ostaju razliciti dijelovi vojne opreme i na stotine metra dugacki rovovi. Mnogi ocjenjuju da se ova organizacija u toku posljednjih dana srpske ofanzive nasla na pragu sloma. Sto se dogodilo? Premda je djelovanje UCK kod velikog dijela kosovskih Albanca naislo na neprikriveno prihvatanje, pogotovo nakon maskara civila u Drenici krajem februra i pocetkom marta, to se ne bi moglo reci za njene ciljeve. Tocnije: malo tko ih je mogao jasno utvrditi. Jeste da se najjaca od tri, uvjetno receno, frakcije UCK zalaze za stvaranje jedinstvene Albanije koja bi uz Kosovo obuhvatala i zapadnu Makedoniju. No, druga frakcija je za nezavisnost Kosova onako kako to zagovara dr Ibrahim Rugova, predsjednik Demokratskog saveza Kosova (alb. LDK). Treca, oportunisticka frakcija, negdje je izmedju navedene dvije opcije. Tako se dogodilo da su na teritoriji pod kontrolom UCK, zavisno od dominacije jedne od tri sruje, propagirani razliciti ciljevi.

Dalje, ne samo da su komandanti ove organizacije odbijali svako politicko tutorstvo, vec su nastojali da cijeli spektar albanskih stranka na Kosovu stave pod svoju kontrolu. Na taj nacin su dezavuisali politicke lidere, dr Rugovu prije svega, a kako nisu jasno iznijeli svoju politicku platformu, niti odredili svoje predstavnike sa punim ovlastenjima, postali su element na ciju konstruktivnost nitko ne moze da racuna. I to kako na Kosovu, tako i u u onome sto se zove relevantna medjunarodna zajednica.

Cinjenica je da se UCK sukobila sa daleko jacom i opremljenijom oruzanom silom. Premda su njen rast i jacanje u toku posljednjih sest mjeseci bili neosporni, izgleda da je upravo tome i podlegla. Drzeci sve vece dijelove teritorija, UCK je sve vise prelazila u defanzivu i koncentrirala se na obranu stecenog gubeci mobilnost. Istovremeno, na njene lidere je pala organizacija vlasti, sndbdjevanja, i zbrinjavanja civila itd. Takvo stanje, na ogranicenom terenu, bez i jednog gradskog sredista, nije se moglo protegnuti u nedogled. Akcija UCK velikog stila sa ciljem da to promjeni - napad na Orahovac - jednostavno nije uspjela. I to je, moze se reci, odlucilo.

MUP Srbije je dobio nedvosmislen povod za kontraofanzivu kome se na medjunarodom diplomatsko - politickom nivou nije moglo prigovoriti, a poslije velikih gubitaka, u redovima UCK pojavila se dezoragnizacija. Jer, krenuvsi u frontalne ofanzivne akcije, UCK je bila prisiljena i da se frontalno brani. Na takav nacin, ova organizacija nije mogla izdrzati dugo. Odustavsi ocito od odbrane svoje "oslobodjene teritorije", UCK trenutno nastoji odrzati po svaku cijenu otvorene kanale za snadbdjevanje iz Albanije. O zestini tih borbi posljednjih dana u pogranicnom pojasu svjedoce i cetiri poginula pripadnika Vojske Jugoslavije (VJ).

Od prohodnosti pomenutih kanala, inace, zavisi potencijalna reorganizacija UCK. Ukoliko oruzije i municija, makar i u smanjenom obimu, budu priticali na Kosovo, organizacija naoruzanih Albanaca bice u stanju da se oporavi. Medjutim, ocekuje se da ce metode djelovanja biti promjenjene. Mnogi se, naime, plase da bi UCK svoje djelovanje mogla prenijeti na velika gradska sredista poput Pristine, Prizrena i drugih...

Premda srbijanski drzavni mediji euforicno slave policijsku kontraofanzivu, nitko ozbiljan se ne zavarava da je problem Kosova moguce rijesiti silom oruzja. Efektive MUP-a iako su i ozbiljne i respektabilne, nisu u stanju da zavedu kontrolu pokrajine. Zato su sada sve oci uprte u politicke pregovore i medjunarodnu diplomaciju. U novonastaloj situaciji, "novi kvaliteti" su evidentno slabljenje UCK, relativno mali broj civilnih zrtava, objektivno jacanje pozicije dr Rugove, te mogucnost da Beograd da znacajne ustupke a da to ne izgleda iznudjeno silom oruzja.

Medjutim, suvise je rano za bilo kakve prognoze. Ukoliko politicari na obje strane pokazu dovoljan stupanj dobre volje i fleksibilnosti UCK ce se nakon nekog vremena, kada rane zacjele, obnoviti i djelovati na frontovima i na nacine koji mogu premasiti i najpesimistickija predvidjanja. Ako dodje do toga, za politicare vise nece biti mjesta: rat ce se voditi do istrebljenja jedne od strana i, po svoj prilici, u cijelom regionu.

Filip Svarm (AIM)