CRNA GORA PREUZELA KONTIGENTE

aim/pod/pubs/zi

Ekonomski rat Srbije i Crne Gore ulazi u novu fazu

Tekst:

Do kraja ove sedmice crnogorska Vlada treba da opracionalizuje svoju odluku o primjeni vanrednih mjera u spoljnotrgovinskom prometu Crne Gore. Prema odluci donesenoj na sastanku Vlade 26. jula, crnogorsko Ministarstvo trgovine do daljnjeg treba od Savezne vlade da preuzme nadleznost za izdavanje uvoznoizvoznih dozvola na terenu Crne Gore.To bi ukratko bio i odgovor Vlade Crne Gore na nedavno donesene odluke Savezne vlade kojima je prosiren spisak roba na rezimu kontigenata i, kako se ovdje tvrdi, ozakonjena diskriminacija u dodjeli uvoznih kvota firmama iz Crne Gore.

Odluka Vlade premijera Vujanovica u Crnoj Gori je dobila zapazen publicitet, ali nije izazvala paniku, a cini se da nije naisla ni na nerazumijevanje opozicije, iako se ova uglavnom uzdrzava od komentarisanja. Moze se reci da je u Crnoj Gori prevladao tihi konsenzus - doduse, zacinjen nepovjerenjem - jer se zapravo radi o prvom konkretnom koraku nove crnogorske Vlade poduzetom u svrhu suprotstavljanja diskriminaciji koju u razlicitim oblastima manja federalna jedinica trpi fakticki vec godinama.

Politicki mit o kontinuiranoj i kao hljeb potrebnoj SRJ, najstrastvenije plasiran upravo u Crnoj Gori, pocivao je na uvjerenju o nezamjenjivoj ulozi jedinstvenog trzista i prednosti koje ono navodno pruza svojim konstituentima. Nedavna odluka Vlade Crne Gore ne samo da je u suprotnosti sa ustavnim odredbama, nego pokazuje da podjela vlasti koja se krije iza administrativnog (formalnog) jedinstva SRJ ide pod ruku sa podjelom trzista i kontrolisanim prisvajanjem "provizija" koje donosi promet na njemu. A to baca nesto drugaciju svjetlost na tekuci spor.

Da podsjetimo, uvodjenje rezima izvozno-uvoznih kontigenata svojevremeno je opravdavano potrebom da se smanji deficit u platnom bilansu SRJ. Ova zastitna mjera trebalo je da omoguci efikasnim izvoznicima da lakse dodju do neophodnih repromaterijala i predvidjenim deviznim prilivom barem malo dopune prazni drzavni trezor.

Antitirazna politika Savezne vlade, medjutim, vec od samog pocetka nije ulivala povjerenje, posebno ne medju ekonomistima i opozicionim partijama. Buduci da je diskriminisanje onih sa "slabijim ledjima" njena osnovna karakteristika, manipulisanje i zloupotreba uvozno-izvoznim dozvolama omogucili su mocnijim politickim strukturama - a to su one u Srbiji i Beogradu (citaj: povlascene firme koje kontrolisu SPS i JUL) - da u svim vaznijim privrednim sektorima povecaju svoj politicki uticaj i tako ojacaju svoju ukupnu politicku moc. Dakle, diskriminacija u oblasti spoljne trgovine nije stvar od juce, pa je opravdano pitati zasto je crnogorska vlast do sada ovaj rezim "aminovala", odnosno, zasto joj on tek danas smeta?

Treba se prisjetiti da je Crne Gora mimo savezne drzave i do sada na razlicite nacine kontrolisala uvoze mnostva razlicitih i profitabilnih roba - takvih kao spontani uvoz automobila, uvoz nafte, cigareta i slicno. Profiti od te trgovine, naplacivani na razlicite nacine obezbjedjivanim provizijama slivali su se u crnogorske kase povlaceci i znatne kolicine zdravog novca iz Srbije. A formalno jedinstvo trzista nije dovodjeno u pitanje.

Sada stvar prijeti da izmakne kontroli. Moguci negativan stav saveznih carina neposredno bi u sukob uvukao policiju, a vjerovatno isprovocirao i neku vrstu vojnog angazovanja u takvom sporu. Gledano kratkorocno, policija bi bez sumnje odnijela izvjesnu "pobjedu". To pokazuje iskustvo, jer je crnogorska policija i ranije u nekoliko navrata obezbjedjivala "spontani" crnogorski uvoz. Tako je nedavno uvezeno i jestivo ulje iz Italije, u vrijeme sankcija je obezbijedjivan nesmetani uvoz nafte, a kada se vojna kontrola crnogorskih granica tek zahuktavala i promet duvana, i drugih "kriticnih" roba bilo da su bile usmjerene ka izvozu ili su dolazile iz uvoza.

Vladina odluka o preuzimanju saveznih nadleznosti formalno se opravdava "interesom gradjana i privrede" u Crnoj Gori. Ali fakticka situacija upucuje da gradjani i privreda nijesu prva stvar na koje Vlada cilja. Nije sporno da od crnogorskog administriranja mogu imati koristi i neke crnogorske firme - prije svih trgovinske kao sto su "Vektra", ASI, "Zetatrans" i druge. Nedavno aplaudiranje nekih preduzetnika Vladinoj odluci sigurno im nece nanijeti stetu, a najvjerovatnije sluzi i tome da se istakne sopstveno prisustvo. Ali kako ce na to, nezavisno od crnogorske Skupstine i neposredno zainteresovanih trgovaca, reagovati savezni organi?

Nije slucajno sto se spor zaceo upravo oko spoljne trgovine. Taj oblik privredjivanja je i jedini koji stvarno funkcionise i donosi - uglavnom drzavama - realne "provizije". Zato je i ukupne aktivnosti privrede Crne Gore, a dobrim dijelom i Srbije koncentrisana u ovoj oblasti. Trgovina naftom i derivatima i za Crnu Goru i za Srbiju, svojevremeno je bila pitanje opstanka, a naplatom akciza na nju i cigarete podmirivala je dobar dio drzavnih izdataka. Medjutim, promet ovih roba kroz SRJ je pobudio individualne apetite, pa je na razlicite nacine crnogorskoj drzavi spocitavano da koristi losu poziciju u kojoj se nasla SRJ. Sada je medjunarodni embargo smijenila srpska blokada crnogorskih granica, provedena pomocu mehanizama savezne drzave, pa su akcize i druge slicne dazbine i dalje aktuelne.

Uspostavljanjem kontrole nad prometom esencijalnih roba na unutrasnjem trzistu i njihove naplate znatno bi se oslabila ionako mala finansijska moc crnogorske drzave. A to bi za saveznog premijera Bulatovica i njegovu politicku stranku, kako to procjenjuju njegovi najljuci protivnici, clanovi Djukanovicevog DPS, moglo imati znacaj puteljka koji vodi ka politickom trijumfu.

Ovakav zakljucak potvrdjuju i neke stavke u Odluci o izdvajanju dijela deviznog priliva. Prema clanu 1. ove Odluke savezna drzava, izmedju ostalih nameta, ocekuje i od republickih fondova da izdvoje dio deviznih sredstava u visini od "30 odsto ostvarenih prodajom drustvenog kapitala stranom licu". Po misljenju Mihajla Banjevica, ovo najdirektnije pogadja efikasnost procesa privatizacije u Crnoj Gori, buduci da u Srbiji nikakve privatizacije i nema. Eventualni neuspjeh privatizacije odrazio bi se na politicki rejting DPS i koalicione Vlade, pa Bulatovic u njemu trazi svoje politicke sanse.

Voda u kojoj "lovi" savezni premijer zamucena ja neregulisanim odnosima SRJ sa svojim politickim okruzenjem. Na primjer, kada je svojevremeno Jadranko Prlic, ministar inostranih poslova Bosne, posjetio SRJ, na pitanje o mogucem obnavljanju ekonomskih odnosa sa Crnom Gorom odgovorio je da za to SRJ jos uvijek nije spremna. Otuda je vjerovatno da ce kontramjera crnogorske Vlade, ma kako se odlucno provodila, nuzno trpjeti ova ogranicenja: silom prilika znacajan, ali nedovoljno izdasan finansijski izvor u akciznim i drugim fiskalnim opterecenjima i neregulisane odnose sa svojim politickim okruzenjem. Zato je tesko ovu prkosnu akciju crnogorske Vlade shvatiti kao izraz suverene volje crnogorske drzave da regulise sopstvene spoljno-trgovinske odnose.

Na pitanje novinara, kuda ce stizati roba o cijem ce uvozu odlucivati crnogorsko Ministrastvo, Ramo Bralic je odgovorio: "Pokusacemo da iskoristimo sve propusne granice, a Luka Bar jeste i ostaje nasa sigurna luka". Bralic takodje tvrdi da Vlada nije razmatrala i nacin provodjenja ove odluke ukoliko savezni organi pokusaju da sprijece njeno provodjenje. "Ja se nadam da do toga nece doci i da ce sve savezne institucije, pa i carina, imati razumijevanja za ovu mjeru", kaze Bralic. Ali, ima li se u vidu da je ovih dana na snagu stupila i odluka Savezne vlade o prosirenju granicnog pojasa SRJ prema Albaniji i Makedoniji i saberu li se sve dosadasnje odluke Savezne vlade, racunica sa razumijevanjem i dobrom voljom tesko da je realna.

Ako je odluka Vlade Crne Gore kratko orocen politicki potez, samo sracunat politicki pritisak, to bi moglo da znaci da ce princip podjele vlasti medju republickim politickim strukturama, a ne "interes gradjana i privrede", odnijeti jos jednu pobjedu. U suprotnom, ako je rijec o novoj crnogorskoj strategiji - potresi koji ce se time izazvati mogli bi ozbiljno dovesti u pitanje funkcionisanje savezne drzave.

Goran VUJOVIC AIM Podgorica