DIPLOME S REGIONALNIM ZNACAJEM

Visokoskolsko obrazovanje u FBiH

AIM, Sarajevo, 24.07.98. U posljednjih nekoliko godina zabiljezeno je da fakulteti neovlasteno od studenata vrse naplacivanje za razlicite troskove studija. Na pojedinim univerzitetima, kako u Sarajevu tako i u Tuzli, Mostaru, studenti koji su zeljeli nastaviti skolovanje morali su placati basnoslovne sume novca. Trebalo je dobro odrijesiti studentsku kesu (ako je uopste i bilo), da bi se studiralo. Treba napomenuti i to da su i pojedni profesori na visokoskolskim ustanovama vrsili jedan vid "pljacke" studenta. Da bi polozili ispit studenti su morali, prije samog pristupa ispitu, u indeks staviti "nesto" novca i ispit bi tek tada bio polozen. Dakle, nisu postojali nikakvi kriteriji o visini placanja troskova studiranja. Univerziteti su naplacivali bez saglasnosti Federalnog ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i sporta, jer bez saglasnosti ovog ministarstva fakulteti nemaju pravno uporiste za bilo kakvo naplacivanje troskova studija.

Iako je Ministrastvo obrazovanja FBiH u vise navrata upozoravalo visokoskolske ustanove da se ne smije vrsiti nikakva naplata dok se ne sacine kriteriji na nivou univerziteta, na mnogim univerzitetima ovaj zahtjev nije urodio plodom. I Vlada FBiH je bila ta koja je upozoravala na istu stvar zahtijevajuci da se najkasnije do 31. marta izrade kriteriji o naplacivanju troskova studija.

Senat Univerziteta u Sarajevu je tada usvojio iznose participacije redovnih studenata koji upisuju prvu godinu studija na fakultetima ovog univerziteta, a zatim te kriterije dostavio i Federalnom ministarstvu za obrazovanje. Sasvim je jasno zasto predlozeni kriteriji nisu usvojeni, jer prijedlog je bio da brucosi placaju izmedju 250 i 300 KM, a da oni koji poloze prijemni ispit, a ne budu spadali u predvidjenu kvotu, placaju od 900 do cak i 2.400 KM. Izlisno je i govoriti da bi nakon usvajanja ovog prijedloga visokoskolsko obrazovanje postalo privilegija bogatijeg sloja drustva u FBiH. U navednoj odluci Vlade FBiH ne navodi se koliku ce sumu novca morati platiti strani drzavljani i vanredni studenti.

Tragajuci za ovom informacijom obratili smo se Mensuru Suljagicu, prosvjetnom inspektoru u Ministarstvu, koji je istakao da ce Federalno ministarstvo obrazovanja do 15. augusta ove godine saciniti cjenovnik za ove dvije kategorije studenata. Donedavno ta cijena se kretala od 800 do 3.500 KM, a Suljagic predvidja da ce u narednom periodu cijene biti prilagodjene zapadnoevropskim zemljama u iznosu od 1.200 do 2.500 KM, u ovisnosti o kojem fakultetu se radi.

30.juna 1998. godine na sjednici koja je odrzana u Mostaru, Vlada FBiH je razmatrala informaciju "O univerzitetima", kao i plan upisa studenata na prvu godinu studija za skolsku 1998/1999. godinu. Donijeta je odluka da visina participacije troskova upisa u prvu godinu ne smije iznositi vise od 100 KM, a da se za obnovu upisa moze naplacivati najvise do 200 KM. U ovoj odluci Federalne vlade sadrzano je i to da se za ostale godine (drugu, trecu i cetvrtu) skolarina ne naplacuje. Placanja su oslobodjena djeca palih boraca, sehida i ratnih vojnih invalida. Ova odluka trebala bi da se primjenjuje na svim univerzitetima na podrucju FBiH. Medjutim, Sveuciliste u Mostaru objavilo je svoj konkurs u kome odstupa od predvidjenih kriterija. Tim povodom zatrazen je komentar od Jakova Pehara, prodekana Sveucilista u Mostaru. Iako je mostarsko Sveuciliste Federalnom ministarstvu za obrazovanje dostavilo prijedlog kriterija za upis na univerzitete, Pehar istice da on, iako je zamjenik ministra obrazovanja, nauke, kulture i sporta, nije upoznat sa takvom odlukom. Ne zeleci da detaljise razloge zasto Sveuciliste u Mostaru odstupa od predvidjenih kriterija, Pehar smatra da ovo ministarstvo ne moze donijeti takvu informaciju.

Sveuciliste u Mostaru objavilo je svoj konkurs za upis studenata na prvu godinu studija, rekao je Pehar i dodao da studenti za troskove upisa, upisni materijal i indeks, placaju 100 hrvatskih kuna (za prodekana koji je ujedno i zamjenik ministra obrazovanja u Vladi FBiH izgleda da konvertibilna marka jos uvijek nema neku vrijednost), dok za prijemni ispit placaju 80 kuna. Na mostarskom Sveucilistu vanredni studenti placaju naknadu za studije u iznosu od 600 njemackih maraka. To je jos jedan dokaz, u nizu mnogih, da grad Mostar jos uvijek nije jedinstven. U podijeljenom gradu na Neretvi na njegovoj lijevoj strani vaze jedni, dok na drugoj vaze drugi kriteriji i zakoni. Da je to zaista tako svjedoci i podatak da je Senat Univerziteta "Dzemal Bijedic" u Mostaru odlucio da samo studenti koji obnavljaju godinu placaju 100 KM. Mozda je, kada je rijec o placanju studija, najzanimljiviji primjer Tuzlanskog univerziteta koji je odlucio da ce i naredna skolska godina za sve redovne studente fakulteta ovog univerziteta biti besplatna.

Upisni rokovi i termini polaganja kvalifikacionih ispita pomjereni su za kraj augusta i pocetak septembra. Tacnije, predaja dokumenata na visokoskolskim ustanovama na svim fakultetima pocet ce 20. augusta. Prijemni ispiti ce se ove godine polagati od 1. do 21. septembra. Suljagic je naveo niz razloga zasto su pomjereni uspisni rokovi, te naglasio da je jedan od osnovnih razloga proces povratka izbjeglica iz zapadnoevropskih zemalja, u kojima je kraj skolske godine od sredine jula do pocetka augusta. Treba napomenuti i to da je Vlada FBiH odlucila da nijedna visokoskolska ustanova nece moci vrsiti upis mimo upisnih kvota. Ove godine ocekuje se upis 6.183 redovna i 1.572 vanredna studenta na univerzitetima na podrucju FBiH.

Jedan od problema koji prati visokoskolsko obrazovanje je organizacija i rjesavanje pitanja studentskih domova. Studentski domovi, kao dio sektora studentskog standarda, jos uvijek imaju neregulisan status. Niti su to ustanove, niti preduzeca. Objasnjavajuci da postoji niz problema koja jos uvijek nisu rijesena, Meho Basic, direktor studentskog centra, rekao je da je prvi problem vlasnicki, jer studentski centri su organizaciono u sastavu univerziteta, a svojina je drzavna. Drugi problem je, navodi Basic, kako osigurati da studentski centri posluju kao profitni centri, kao neovisni ekonomski subjekti. Svugdje u svijetu drzava donira funkcioniranje centara. Podaci sa kojima smo mi upoznati govore da je to puno vise nego u nasem slucaju, istakao je on navodeci primjere u Holandiji i Hrvatskoj gdje drzava pokriva 80 posto troskova poslovanja studentskih centara, a kod nas je to jos uvijek oko 50 posto. Zbog nerijesenog svojinskog odnosa studentski centri u cijenu smjestaja i ishrane ne mogu da ukljuce amortizaciju. Naime, kada bi je ukljucili cijena i smjestaja i ishrane bi bila visestruko veca.

Basic objasnjava da je menadzment studentskog centra probao napraviti kalkulaciju i sa ukljucivanjem pripadajuceg dijela amortizacije u cijenu usluge. Medjutim, to je bilo neprihvatljivo za vecinu studenata i oni su izrazili svoje nezadovoljstvo. Pokusaj Kantonalnog ministarstva obrazovanja da rijesi taj problem nije uspio zbog toga sto ljudi koji su zaposleni u studentskom centru sa ovim cjenama i sa ovakvom donacijom drzave nisu mogli isplatiti ni svoje redovne place, veli Basic. Osnovni problem je kako usaglasiti potrebe studenata, jer radi njih su domovi, ali i potrebe zaposlenih u studentskim domovima. Izgleda da se postojeci problem nece rijesiti, dok ovaj problem drzava ne preuzme u svoje ruke.

Da li studentske domove privatizirati ili ne, pitanje je koje svakako treba razmotriti. Osvrnimo se na socijalno stanje bh. stanovnistva i tek tada ce nam biti jasno da finansijski potencijal studentske populacije nije takav da bi osigurao rentabilno poslovanje. U studentskom centru su predlagali da cijena smjestaja i ishrane iznosi 300 KM, sto vecina studenata nije prihvatiila. Ne znajuci da li je donijeta najnovija odluka Upravnog odbora studentskih centara, Basic navodi da ce najvjerovatnije studenti za domove placati oko 180 KM, ali s tim da ce participirati 30 posto u ekonomskoj cjeni smjestaja, dakle onoliko koliko kao korisnici usluga imaju obavezu da plate.

Vec niz godina postoji ideja o formiranju drzavnog univerziteta, koji bi bio primjeren Krei (CREA), Evropskoj zajednici univerziteta. Suljagic je naveo da su clanovi Evropske zajednice univerziteta, u vise navrata, boravili na univerzitetima u Sarajevu, Tuzli, Bihacu, te da su iznijeli svoje uzuse koje bi trebao ispuniti svaki univerzitet. S obzirom da je visokoskolsko obrazovanje na kantonalnom nivou, rekao je Suljagic, mi cemo izgleda obrazovati kadrove regionalnog i lokalnog znacaja cije diplome nece biti priznate van BiH, a koje ce biti podlozne inostrifikaciji i ekvivalenciji. Dakle, ukoliko se ispostuju zahtjevi Savjeta Evrope i Evropske zajednice univerziteta studenti koji su diplomirali na bh. univerzitetima moci ce sa svojim diplomama naci zaposlenje u zapadnoevropskim zemljama, naravno bez obaveze za inostrifikacijom i ekvivalencijom diplome.

Onima koji su pratili pisanje dnevne stampe poznato je da je nedavno Vlada Kantona Sarajevo usvojila nart Zakona o visokom obrazovanju koji predvidja uvodjenje dugorocnog kredita za studente u akademskoj 1999/2000. godine. I projekat, koji je radjen na institutu Ekonomskog fakulteta, je predvidio uvodjenje dugorocnih kredita kao jednu od mjera za unapredjivanje studentskih centara i studentskog standarda. Bio bi to jedan vid kapitalizacije uloga, gdje bi studenti nakon diplomiranja na duze vrijeme, preko 10 godina, vracali novac koji su primili kroz kredit, ali uz minimalnu kamatu i manipulativne troskove. Ovakav nacin "skolovanja" kadrova daje nadu studentima iz socijalno ugrozenijih kategorija i veze ih dugorocno uz BiH. Pa ipak, cinjenica je da sve vise mladih ljudi odlazi iz BiH trazeci perspektivu u drugim zemljama. Ipak, i dalje ostaje pitanje da li bi uvodjenje dugorocnih kredita sprijecilo odlazak mladih iz BiH.

Vedrana ZIVAK (AIM, Sarajevo)