VEC VIDjENO

Izbjeglice

Banjaluka, 22. jul 1998. (AIM)

Dosadasnje konferencije, susreti na najvisem nivou, potpisane i nepotpisane deklaracije nisu pokrenule rjesavanje izbjeglickog problema sa mrtve tacke. Najvise nade, iako ne mnogo, polagano je u zakljucke Regionalnih konferencija o povratku odrzanih u Sarajevu i Banjaluci. Termini za implementaciju prvih odavno su istekli, dok je svrsetak proslog mjeseca bio krajnji rok za realizaciju vecine odredbi Banjalucke konferencije. Situacija je takva da se vlasti u Republici Srpskoj sada pozivaju na jos u proslom rezimu isporobani argument reciprociteta, cime i uslovljavaju pomake na polju rjesavanja problema.

U RS se vise ne govori o povratku, nego o "ravnopravnosti svih rjesenja predvidjenih Dejtonskim sporazumom", sto, kako kazu, znaci i zamjenu, prodaju i nadoknadu imovine. Ovakvu opciju i dalje vatreno zastupaju politicke snage okupljene u koalicijama i alijansama oko bivseg vlastodrsca - SDS-a. Prikriveno, ali sigurno, slicno razmisljaju i vodece politicke stranke na vlasti. Veliki broj izbjeglica odlucio je da glasa u Republici Srpskoj pa se cini se da izbjeglice ponovo postaju sredstvo politickog predizbornog marketinga.

Krajem proslog mjeseca, prema Zakljuccima banjalucke konferencije, istekao je i rok za donosenje Zakona o prestanku vazenja zakona o napustenoj imovini, te Zakona o izmjenama i dopunama zakona o stambenim odnosima. Jednom od odredbi bilo je predvidjeno da se do kraja maja rijesi pitanje ljudi koji su ostali u svojim mjestima, iako im je imovina oduzeta i proglasena napustenom. Vlada je izasla sa nacrtima, a na skupstinskom zasjedanju vodjena je burna rasprava bez rezultata. Malo je vjerovatno da je razlog briga za izbjeglicama koje sada koriste dio "napustene imovine", ali mnogo vise da je potez uslijedio radi prikupljanja njihovih glasova. Novonastalu situaciju nedavno je kritikovao predsjednik Helsinskog odbora za ljudska prava u RS Branko Todorovic, rekavsi da je odluka posluzila kako poslanicima, tako i vladi jer ce sada biti moguce da kazu kako "se blize izbori, te da bi im takav jedan zakon oduzeo veliki broj biraca".

Konferenciju za novinare (doduse u sali Socijalisticke partije RS) odrzao je i ministar za izbjegla i raseljena lica Miladin Dragicevic, koji nije pokazivao optimizam u pogledu donosenja pomenutih propisa. Prema njegovim rijecima, oni i kada budu doneseni, nece moci odmah da budu provedeni u praksu. Razlog je taj, kaze on, sto prethodna vlast nije vodila evidenciju o dodjeli napustene imovine, kao i to sto su podjelu vrsili svi organi od opstinskih do republickih, pa je nemoguce pronaci svu potrebnu dokumentaciju. Nepostovanje vec donesenih zakona u Federaciji Bosne i Hercegovine, za Dragicevica je jos jedan razlog da se situacija u Republici Srpskoj zamrsi. Novinari su konstatovali da ministra treba pohvaliti, bar utoliko sto nije budio lazne nade.

Nedavno je potpisan i sporazum o medjusobnom povratku izbjeglih izmedju Hrvatske i Republike Srpske. No, izbjegli Srbi, koji su se nastanili na ovom podrucju isticu da je rijec o "sporazumu o nepovratku", jer "statistike iznesene u njemu, odrzavaju mnogo bolje stanje od onog na terenu", zbog cega ce povratak biti dozvoljen samo malom broju ljudi koji je naveden u dokumentu.

A negdje daleko od visoke politike, izbjeglice koje koriste napustenu imovinu svjesne su da ona nije njihova i da ce jednog dana morati potraziti drugi smjestaj. Atmosfera je mucna i puna ogorcenja, jer niko od nadleznih i ne pokusava da im stvori uslove da takvo mjesto i nadju. Cak i oni koji su odustali od "nepopularnog" povratka i opredijelili se za "popularizovane" zamjenu ili prodaju, imaju problema. S obzirom da prodaju nesto sto je u drugom entitetu, tamosnji lokalni mocnici prave velike probleme oko dokmuentacije, trazeci enormne sume novca kao naknadu za pravno regulisanje stanja. Ova pojava je, sudeci prema svjedocenjima izbjeglica, najizrazenija u Unsko-sanskom kantonu, odakle vecina njih i dolazi.

I pokusaji zamjene nerijetko padaju u vodu, jer se u objektu koji je predmet zamjene uvijek nalazi neko kome on ne pripada, a ko dijeli istu sudbinu kao i vlasnik. Pod stalnim pritiskom dnevno politickih previranja i odlucivanja o sudbini izbjeglih, ti ljudi cesto posezu (ponekad i oruzjem) za odbranom svog novog mjesta stanovanja.

Na kraju, kako bi zamrseno zamrsili jos vise, u Banjaluci su se susreli gradonacelnik ovog grada Djordje Umicevic i guverner Kantona Sarajevo Midhat Haracic, navodno, da bi porazgovarali o implementaciji zakljucaka dvije regionalne konferencije o povratku. Sudeci prema izjavama nakon sastanka, tesko je reci da je o konkretnim potezima uopste i bilo rijeci, jer, sve je ostaklo na tome da ovo pitanje i dalje ostaje kompleksno i zahtjeva ogromna finansijska sredstva.

Dakle, ponovo je na sceni, voljom vlasti ili snazne opozicije, politika koja koristi svima, ali ne i ljudima, a pokazala se i ranije veoma efikasnom u odrzavanju status quo. Jos jedna "vec vidjena stvar" su i prijetnje medjunarodnih institucija, koje vec pocinju da dobijaju na zamahu. A ukoliko se nastavi sa "vec vidjenim", uslijedice novi dugi i bolni diplomatski procesi, politicka nadmudrivanja i predizborne manipulacije svima koji su u nevolji. Pominju se i sankcije, ali ne treba mnogo razmisljati da bi se utvrdilo da one nikada nisu rezultirale pozitivnim razvojem dogadjaja. Uvijek su bile pracene jos jacom politickom borbom i poraslim rejtingom onih prema kojima su preduzete. Rjesenja problema obicnih ljudi nakon ovakvih "preuzvisenih" poteza, redovno su izostajala.

Ne treba zaboraviti: dolaze izbori, a poslije njih jos jedna zima, cijim pocetkom je oznacen i potpuni kraj "godine povratka".

Aleksandar Zivanovic