DOSTA STE SE, PUSTI, ZRTVOVALI...

BRISELSKI PROTOKOL: OPOZICIJA (KONACNO) PORUCILA VLASTI

AIM, SARAJEVO, 21.07.98. "Opozicija sve radi ne bi li dosla na vlast." Ovako glasi najcesca optuzba sto ju stranke na vlasti upucuju svojim oponentima jos od uspostavljanja visestranacja u zemlji. Pri tomu je neizbjezna i doza samosazaljenja - jer ako se opozicija bori za nesto tako zlocesto kao sto je vlast, onda su oni koji je imaju, logicki, tek puste zrtve takvog teskog zanata. A, sve to zarad naseg zajednickog dobra...

No, Briselskim ce protokolom ovdasnja opozicija konacno poruciti poziciji da je borba za vlast i pokusaj njena smjenjivanja sasma normalna stvar koja se u demokratskom okruzenju nikada ne etiketira "pomanjkanjem patriotizma". Naprotiv, takva borba imerativ je opozicije, pogotovo u zemlji gdje su rezultati visegodisnje vladavine iste politicke strukture vise no porazavajuci. S druge strane, nasa neshvacena zrtva, dakle vlast, odgovorit ce zgranuta opoziciji u stilu - pa, kako vas nije stid? To prije sto su poruku odaslali i oni opozicijski lideri koji su u ratu imali blagonaklon odnos spram koncepta Izetbegoviceve Stranke demokratske akcije.

Krenimo redom. Protekli tjedan, u glavnom sjedistu NATA u Briselu, sastali su se celnici opozicijskih stranaka Zlatko Lagumdzija (SDP), Selim Beslagic (Socijaldemokrati), Stjepan Kljuic (Republikanci), Muhamed Filipovic (LBO), Ivo Komsic (HSS), Adil Zulfikarpasic (MBO), Kasim Vejzagic (SPP), te predsjednik Srpskog gradjanskog vijeca Mirko Pejanovic s generalnim tajnikom NATA Javierom Solanom, vrhovnim zapovjednikom saveznickih snaga Wesely Clarkom, te ambasadorima i sefovima misija zemalja clanica Sjeveroatlanskog saveza i Partnerstva za mir. Razgovori opozicije i euroatlantskih saveznika, izvijesteno je iz Brisela, bili su vrlo otvoreni, a stice se dojam da je tom prilikom fokusirana podrska Zapada upravo na jacanje opozicijske borbe za preuzimanje vlasti. Kao potvrda te teze uslijedio je potpisani dokumet, imenovan kao Briselski protokol, kojim spomenute stranke kao svoj bazicni zajednicki cilj promoviraju promjenu postojeceg koncepta vlasti u BiH, te predizborne aktivnosti usmjerene protiv vladajucih nacionalih stranaka.

U tu svrhu potpisnici Protokola se obavezuju na uzajamno nenapadanje, razmjenu informacija i koordiniranu predizbornu aktivnost, te formiranje zajednickog Sekretarijata za razmjenu informacija, koordiniranje i ekspertnu komunikaciju s predstavnicima medjunarodne zajednice tijekom predizbornog procesa. Javnim svrstavanjem protiv vladajucih politickih struktura u BiH, prvaci Sjeveroatlantskog saveza ovom su prilikom objelodanili da ideja smjene nacionalnih oligarhija s vlasti, objelodanjena Westendorpovim pokusajima ujedinjena socijaldemokrata, i dalje vazi kao najoptimalnije rjesenje za uspostavu stabilnog mira i demokratizaciju BiH.

Potpisani dokument, pored definiranog cilja svojstvenog opoziciji i podrske Zapada, kao najvecu vrijednost ima i cinjenicu da su se nakon izlaska SDP BiH iz Zdruzene liste 96. u protokolarno institucionaliziranoj formi ponovno zajedno nasle stranke nekadasnje koalicije, te da come back Lagumdzijinih socijaldemokrata predstavlja najsnaznije ojacavanje demokratske alternative i njene prednosti u zajednistvu.

Naravno, nezadovoljstvo Briselskim protokolom munjevito je izrazila vlast u Sarajevu, a koliku je nervozu uspjesni briselski sastanak izazvao unutar vladajuce Stranke demokratske akcije, najbolje govori cinjenica da je kritiziranje dogovora opozicija - euroatlantske institucije zapala osobno predsjednika partije, Aliju Izetbegovica. Ubjedjujuci vise sebe i svoje clanstvo "da se ne osjecaju ugrozeni briselskim sastankom" Izetbegovic je kao najjaci adut protiv opozicije izrekao svoj stav kako se "oni hvale time da su otisli da od NATO-a dobiju podrsku za politicke opcije" sto bi po njemu cak "trebali da sakriju", a takve podrske bi se, veli Izetbegovic, "trebali stidjeti", pitajuci se, potom, da li je to opozicija trazila "zracnu podrsku NATO-a da bi dosla na vlast."

Iznenadna Izetbegoviceva vjera u "svoje snage", te lamentiranje kako "nas narod ne voli strance koji postavljaju vlast u BiH" mozda bi mogla biti shvacena kao iskreno razmisljanje umirovljenog pravnika, da se ne radi o politicaru koji je donedavno akcije NATO-a u BiH smatrao neophodnim, koji je potpisao Mirovni sporazum napravljen upravo u kuhinjama zapadnih zemalja, koji je na celu Predsjednistva cjelovite BiH o(p)stao zahvaljujuci zapadnom a ne osobnom angazmanu, te koji je jos na proslim izborima za krilaticu svoje stranke imao samodopadljivu hvalu "Nas podrzava i istok i zapad".
U BiH agilni Zapad, ovaj put, bjelodano, podrzava drugaciju politicku opciju, a upotreba sile na ovim prostorima vezana je, naprotiv, za vladavinu sadasnje pozicije, nikako opozicije.

I dok je na opoziciji da se preracuna i pokaze je li sposobna uzeti vlast, SDA bi za svoj novi izborni slogan mogla uzeti tvrdnju "Nas podrzava Istok, a opoziciju Zapad". Te time svom narodu, za kojeg se toliko zrvuje, pokusa omrznut sve sto mu "mrski" Zapad i Nato donose. Koliko je takvo sto sigurna igra dokazao je vec paljanski slucaj.

Drazena PERANIC (AIM, SARAJEVO)