POVRATAK SAMO UZ POMOC MEDjUNARODNE ZAJEDNICE

Razgovor s nacelnikom glamocke opcine Ivanom Damjanovicem

AIM, GLAMOC, 17.07.98. Prije rata na podrucju glamocke opcine zivjelo je oko 12.000 stanovnika od cega 80 posto Srba. Danas u ovoj opcini zivi oko 1.900 stanovnika od cega oko 1.500 prognanih i raseljenih Hrvata i oko 400 domicilnih Bosnjaka. U vise od trideset sela glamocke opcine nema ni zive duse. Medjunarodna je zajednica trazila da se cijeli Glamoc otvori za povratak, ali su opcinske vlasti odlucile da se za povratak "otvori" samo sesnaest sela u kojima je moguce lakse obnoviti kuce i infrastrukturu.

Nakon sjednice Opcinskog vijeca Glamoca, pitali smo nacelnika Opcinskog poglavarstva Ivana Damjanovica sta je glavna prepreka povratku izbjeglog srpskog stanovnistva?

• Glavni razlog sto se Glamocani ne vracaju u Glamoc je nepostojanje osnovnih uvjeta, prije svega nisu stvoreni pravni uvjeti jer je velik broj kuca i stanova zauzet od Hrvata koji su ovdje dosli iz 44 opcine BiH i RS, kaze Damjanovic, dodajuci da ni sigurnosni uvjeti jos nisu na potrebnoj razini jer na podrucju opcine jos ne postoji zajednicka kantonalna policija.

Damjanovic naglasava da velik broj ljudi koji se zele vratiti nije u stanju da shvati da su dvije glavne prepreke na putu povratka u Glamoc ekonomski i sigurnosni uvjeti. Svi ljudi koji su ovdje dosli traze da nesto rade jer zele zivjeti od svoga rada, a opcinske vlasti nisu u mogucnosti da u ovom trenutku uposle veci broj Srba i Bosnjaka, istice opcinski nacelnik, te podsjeca da trenutno u Glamocu radi samo oko 300 ljudi i to u Pilani oko 200 i svim drugim poduzecima i ustanovama oko stotinu. On naglasava da je izostala znacajnija pomoc medjunarodne zajednice u obnovi stambenog fonda i gospodarstva pa je i to jedan od razloga sto ne postoje uvjeti za povratak predratnih stanovnika glamocke opcine.

Na pitanje postoji li opstrukcija povratku od strane hrvatskih vlasti u opcini i zupaniji, Damjanovic je rekao:

• Mi u Glamocu, za razliku od nekih drugih opcina na podrucju ove zupanije, nismo imali nikakvih problema oko dogovora o povratku. HDZ i Vlada HB zupanije su se dogovorili da srpskoj populaciji daju 16 sela za povratak i to onih sela gdje su ljudi izrazili zelju da se vrate.

Predstavnici UMCOR-a sada prave spiskove ljudi koji zele da se vrate u ova sela i cije kuce ce obnoviti medjunarodna zajednica. Taj proces je upravo u toku, kaze Damjanovic.

Upitan da odgovori je li bilo ikakvih incidentnih situacija u vezi sa posjetama Srba njihovim kucama, nacelnik glamocke opcine je kazao da je Glamoc jedna od rijetkih opcina u kojoj se od 1996. godine i prve posjete srpske populacije glamockoj opcini, nije dogodio ni jedan incident, sto, kako je rekao, opcinske vlasti rado isticu na svakoj konferenciji za novinare.

Damjanovic naglasava da je HDZ-ova vlast u Glamocu izuzetno korektna i prema Srbima koji dolaze u obilazak svojih kuca i imanja i prema hrvatskom stanovnistvu koje su u Glamoc donijeli vjetrovi rata.

Na konstataciju da se povratak srpskog stanovnistva u Glamoc moze ocekivati tek nakon obnove kuca povratnika, gospodarske infrastrukture i uspostave zajednicke policije, Damjanovic je dodao:

• Povratnici moraju shvatiti da u sadasnjoj situaciji ovdje dolaze u srusene i prazne kuce, nedostatak infrastrukture, nemogucnost zaposlenja i socijalnu bijedu. To je istina, jer medjunarodna zajednica nema dovoljno sredstava da obnovi kucu svakog povratnika, a znacajniji povratak moguce je ocekivati tek kada se stvore osnovni ekonomski i sigurnosni uvjeti za povratnike da imaju gdje stanovati, sta raditi i od cega zivjeti, te da budu sigurni da ih nitko u tome nece ometati.

Damjanovic i nastavlja:

• Ako Srbi uistinu zele da se vrate u Glamoc, onda ovdje moraju i doci i napustiti tudje kuce u Banjoj Luci i drugim mjestima u RS, a ne da drze i svoje kuce u Glamocu i tudje negdje drugdje. Povratnici srpske nacionalnosti zele da se starija populacija njihovih sunarodnjaka vrati u Glamoc, a da mladi ostanu tamo gdje sada zive. Takav povratak ne dolazi u obzir ni za koga: ni za Hrvate, ni za Bosnjake, niti za Srbe. Jer, ako je povratak, onda je povratak za sve i na cijelom podrucju BiH, a ne parcijalni povratci na nacin da mladja populacija srpske nacionalnosti ostaje zivjeti u gradovima, u tudjim kucama i stanovima, a da se stariji vracaju ovdje i zive jos desetak godina.

Na trazenje da prokomentira svoju izjavu na sjednici Opcinskog vijeca da se Srbi nece vracati u Glamoc na isti nacin na koji su to cinili Drvarcani, Damjanovic je rekao:

• Povratak srpske populacije u Glamoc razlikovat ce se od nacina kako se to pokusalo realizirati u Drvaru. Koalicija za Drvar o povratku je razgovarala s predstavnicima medjunarodne zajednice zaobilazeci pri tom predstavnike vlasti iz HDZ-a, sto se pokazalo pogresnim i kontraproduktivnim, jer je trebalo razgovarati s predstavnicima vlasti u Drvaru.

Onog trenutka kad su Hrvati u Drvaru osjetili da ce Srbi prevladati u toj opcini i u selima i u gradu, a da je na takvom rjesenju stajala medjunarodna zajednica, oni su se okrenuli i protiv srpskih povratnika i protiv predstavnika medjunarodne zajednice i dogodilo se to sto se dogodilo, naglasio je Damjanovic i dodao:

• Mislim da se to nikad nece ponoviti u Glamocu, jer ovdje povratak Srba nije krenuo dok to nisam dogovorio s HDZ-om u Glamocu i vlastima u zupaniji. HDZ i zupanijske vlasti su prihvatile da udovolje zelji za povratkom Srba na ove prostore, izradjen je zupanijski i opcinski plan povratka i sad sve zavisi od pomoci medjunarodne zajednice da se pristupi obnovi stambenog fonda i infrastrukture, kaze nacelnik Glamoca i podsjeca da je medjunarodna zajednica odlucila ove godine u Glamocu obnoviti samo 65 kuca za povratnike, a potrebe su neuporedivo vece.

Nedzad VREBAC (AIM, Glamoc)