SUSPENZIJA NA NEODREDjENO VRIJEME

Medijsko zakonodavstvo

Banjaluka, 16. jul 1998. (AIM)

Dvije godine nakon zakljucenja Dejtonskog sporazuma nezavisni mediji u oba entiteta Bosne i Hercegovine nastajali su i radili po zakonima koje su ratni parlamenti krojili za svoje (drzavne) medije.

RS KAO PRIMJER: U Republici Srpskoj Parlament je dao legitimitet medijskom zakonodavstvu bivse drzave vec 1993. godine, donosenjem Zakona o informisanju. Preciscen tekst ovog zakona, bez bitnih izmjena, donesen je oktobra mjeseca 1997. godine, nekoliko mjeseci prije odlaska sa scene poslanicke vecine SDS-a. Pola godine nakon zavrsetka rata (avgust 1996.) ista skupstina donijela je Zakon o radio-televiziji, koji po svojoj strukturi i rjesenjima predstavlja zakon o drzavnoj televiziji (SRT).

Svodjenje medija u zakonske okvire trebalo je da ozakoni njihovu fakticku vezanost za partiju na vlasti i njen uticaj na upravljacku struktura i uredjivacku politiku, a istovremeno da ostavi utisak liberalnog zakonodavstva koje daje punu slobodu u osnivanju medija. Tako zakonodavac u uvodnim odredbama propisuje da "radio i televizijsku organizaciju moze osnovati fizicko i pravno lice sa sjedistem na teritoriji RS koje je dobilo na koristenje radio-frekvenciju". Medjutim, isti zakon u daljim odredbama propisuje da radio-frekvenciju moze dobiti samo onaj ko podnese dokaz da je "registrovan za obavljanje radio-difuzne djelatnosti sa sjedistem na teritoriji RS". Iz ove dvije odredbe, koje se medjusobno iskljucuju, vidi se stvarna namjera zakonodavca, ali i njegova pravna neukost.

U toku rata Vlada RS je o dodjeli frekvencija odlucivala na osnovu partijske podobnosti osnivaca (vlasnika) i 'patriotske' koncepcije programa. Osnivaci koji su dobili frekvenciju morali su biti u funkciji nacionalisticke ideologije vladajuce partije i dokazivati svoju odanost njenim ciljevima. Zahvaljujuci ostrim pritiscima medjunarodne zajednice Vlada je nakon potpisivanja Dejtonskog sporazuma dodijelila frekvencije za nekoliko lokalnih radio stanica i tri privatne televizije u Banjaluci. Njihov rad regulisan je ugovrima sa Vladom i Srpskom radio-televizijim kao vlasnikom radio-relejnih sistema. Iz jednog takvog ugovora nedavno je izbio spor koji je sokirao medijsku javnost. Naredbom generalnog direktora SRT sa releja na Kozari iskljucena je Banjalucka Nezavisna televizija (NTV) sa obrazlozenjem da nekoliko mjeseci nije platila naknadu za koriscenje predajnika. Neuobicajeno za ovdasnje prilike, vijest o tome objavila je istog dana Televizija BiH u vecernjem dnevniku. Za zlobnike na obje strane, bio je to prvi "posao" u realizaciji prije nekoliko mjeseci potpisanog sporazuma o saradnji ove dvije televizije.

Mnogi su povjerovali da je drzavna SRT ponovo krenula u operaciju gasenja alternativnih medija, spasavajuci se od konkurencije koja ju je pocela ozbiljno istiskivati iz domova onih koji su joj do juce slijepo vjerovali. Srecom, sukob je rijesen nakon nekoliko dana. Direktor SRT saopstenjem je obavijestio javnost da je NTV izmirila svoj dug i da je istog momenta ponovo ukljucena.

Programi TV kuca su posebna prica. Vlastita produkcija gotovo i ne postoji, ili je zanemarljiva. Cjelodnevni programi su primjer moderne medijske piraterije koju niko ne sankcionise.

SUSPENZIJA DOMACEG ZAKONODAVSTVA: Ovakvom medijskom haosu i monopolskom polozaju drzavnih televizija u oba entiteta BiH ovih dana je dosao kraj. Odlukom Visokog predstavnika od 11. juna na nivou BiH osnovana je Nezavisna komisija za medije ciji je zadatak da ustanovi "regulatorni rezim za elektronska i druga sredstva informisanja i stvori odgovarajucu strukturu koja ce ispunjavati ovu obavezu". Sintagma "regulatorni rezim" u pravno-tehnickom smislu podrazumijeva siroka ovlascenja i jos sira tumacenja, tako da bi se u nadleznosti Komisije moglo naci sve ono sto je regulisalo suspendovano domace zakonadavstvo i ono sto je, namjerno ili nenamjerno, ostalo neregulisano.

Po slovu Vestendorpove naredbe Nezavisna komisija za medije ce ustanoviti sistem izdavanja licenci za elektronske medije. U takvom sistemu ona ce sama vrsiti izdavanje licenci, izraditi Kodeks djelovanja za elektronske medije, odredjivati visinu i nacin placanja licencnih taksi i osigurati primjenu vlastitih pravila. Za efikasno sprovodjenje svojih ovlascenja, Komisija ima sirok spektar taksativno nabrojanih ovlascenja - od upozorenja i novcanog kaznjavanja, do zapljene opreme i ukidanja licenci.

I SFOR GARANCIJA: Za efikasno sprovodjenje svojih odluka, Komisija ima ovlascenje da zatrazi podrsku i pomoc svih institucija koje se bave sprovodjenjem zakona u BiH, pa cak i pomoc Snaga za stabilizaciju mira ili njihovih naslednika. Komisija ima generalnog direktora i Savjet i oba ova organa imenuje Visoki predstavnik. Prema tacki 8. Odluke, od clanova Savjeta ce se formirati Grupa za donosenje odluka u kojoj ce biti predstavnici oba entiteta. Grupa ce odlucivati o ozbiljnim krsenjima Kodeksa i licenci, osim u okolnostima koje zahtijevaju trenutnu akciju, a u tim slucajevima odluku donosi generalni direktor.

DO NOVE ODLUKE: Ovakva Odluka Visokog predstavnika ostace na snazi sve dok se ne usvoje Zakoni o emitovanju i medijima i "dok Visoki predstavnik ne donese ocjenu o svim pitanjima". Istovremeno je proglasen moratorijum na izdavanje novih frekvencija dok taj posao ne preuzme Nezavisna komisija.

U medijskoj i politickoj javnosti RS nije bilo reagovanja na ovakvu odluku Visokog predstavnika. Jedan novinar je vijest prokomentarisao rijecima:"Bolje pametan protektor, nego glupa domaca vlast". Mogao bi to biti znak podrske politici medjunarodne zajednice i radikalnim mjerama Visokog predstavnika, koji se do sada mnogo puta uvjerio da obecanja domacih politicara zavrsavaju na 'kooperativnoj' retorici. Ono sto bi trebalo biti jasno svima, jeste cinjenica da uvodjenja reda u medijskom haosu ne moze biti bez kompletne i jasne zakonske regulative. Nezavisna komisija za medije mogla bi biti efikasno prelazno rjesenje.

Branko Peric (AIM)