Varljiva vaucerska obecanja

aim/pod/pubs/zi

PRIVATIZACIJA U SJENCI POLITIKE

size:

Prije dvije godine, pred parlamentarne izbore u Crnoj Gori, donesen je Zakon o privatizaciji privrede koji je zaposljenima u vanprivredi, penzionerima i nezaposljenima obecao privatizacione kupone. Iako na njihovoj realizaciji do sada nista nije ura|eno, reformski orijentisana vlast, pred ovogodisnje parlamentarne izbore, odlucila je da pocasti gradjane novom nadom. Umjesto kupona sada su obecani vauceri ******************

Tekst:

Prije pune dvije godine (sasvim precizno - 31. jula 1996.godine) stupio je na snagu crnogorski Zakon o privatizaciji privrede. U tom Zakonu, u clanu 15. tada je imperativno receno: "Privatizacioni kuponi moraju se realizovati u roku od dvije godine od dana stupanja na snagu ovog Zakona". Psiholozi bi vjerovatno imali mnogo toga da kazu o razlozima zbog kojih se pisac Zakona opredijelio za izraz morati, no i obicnim laicima je jasno da su time bili prikriveni strah i nevjerica u mogucnost realizacije privatizacionih kupona u Crnoj Gori. Vlada je bila duzna (clanom 23. ovog Zakona) da u roku od tri mjeseca donese sve neophodne propise za "izvrsavanje" ovog Zakona. No, protice eto i druga godina od njegovog usvajanja, a od privatizacionih kupona - nista. Tada se, podsjetimo, predvidjalo da ce 29.000 zaposljenih u vanprivredi, 11.000 penzionera i 15.200 nezaposljenih dobiti privatizacione kupone u ukupnom iznosu od oko 143 miliona ekija. Naime, posto su radnicke dionice uvedene '92.godine, uz mogucnost dobijanja popusta pri njihovoj kupovini, a potom '94. godine i besplatne dionice za zaposljene u privredi, prije dvije godine je vlast odlucila da i zaposljene u vanprivredi (tacnije one sa najmanje tri godine radnog staza) i penzionere pocasti sa privatizacionim kuponima vrijednim po tri hiljade ekija, a nezaposljene sa po 1.500 ekija. Privatizacioni kuponi su drugo ime za vaucere, ali posto se u to vrijeme DPS dugo opirao zalaganjima liberala i socijaldemokrata za uvodjenjem vaucera, ni sa prihvatanjem ustaljenog imena nije htio priznati da usvaja opozicione prijedloge. Sada se, eto, posto nista nije uradjeno iako se "moralo" na "realizaciji" privatizacionih kupona za jedan dio gradjana, govori o vaucerima koje je drzava sirokogrudo spremna da podijeli svim punoljetnim gradjanima. U pozadini svega ovoga ima jos nesto na sta valja podsjetiti.

Zakon o privatizaciji privrede donesen je u vrijeme priprema za izbore 1996.godine. Tada je najava da ce svi zaposljeni u vanprivredi, kao i penzioneri i nezaposljeni dobiti tzv. privatizacione kupone imala znacajan uticaj na predizborno opredjeljenje biraca. I pred ovogodisnje parlamentarne izbore reformski orijentisana vlast je odlucila da pocasti gradjane novom nadom. Sada ih je nazvala vaucerima. O tome zasto nije nista uradjeno na realizaciji onoga sto se, kako zakon kaze, "moralo" uciniti, malo ko razmislja i govori. Prica o vaucerima je, inace, medju jugoslovenskim ekonomistima stara koliko i prica o samoj privatizaciji. Dio njih odavno zagovara tzv. sok model kojim bi se besplatno podijelile dionice zaposljenima i gradjanima. Logicka socioloska osnova ovog modela je u tumacenju drustvene svojine kao svojine cijelog drustva, znaci kao vlasnistva svih gradjana. Prema tom tumacenju, privatizacija takve drustvene svojine ne podrazumijeva nista drugo do predaju ravnopravnog dijela drustvene svojine u ruke gradjana. Dr Veselin Vukotic u knjizi "Privatizacija i razvoj trzisne privrede" podsjeca da su zagovornici ovog modela bili i Dzefri Saks i Milton Fridman, strani konsultanti, svojevremeno angazovani od strane Markoviceve Savezne vlade. Prednosti ovog modela su u brzini privatizacije i socijalnoj ravnopravnosti koja se na taj nacin postize. Brzo se dolazi do vlasnika kapitala i brzo se uspostavlja trziste kapitala. S druge strane, kao kljucni problem pojavljuje se tehnika njegovog sprovodjenja. To pokazuju i iskustva nekih istocnoevropskih zemalja. U mnogo hvaljeni ceski model vaucerske privatizacije, prema posljednjim ispitivanjima javnog mnjenja, sada je razocarano cak 69 odsto Ceha. U Bugarskoj je, svojevremeno, posao tako traljavo obavljen da gotovo polovina gradjana nije ni preuzela vaucere koje im je drzava podijelila. U crnogorskom slucaju ne pocinje se iz pocetka. Ovdje se prica o vaucerima javlja kao nadopuna onoga sto je na planu privatizacije vec uradjeno. Ne radi se, dakle, o pocetku, vec o dovrsavanju zapocetog. Tako je republickoj Skupstini vec upucen prijedlog zakona kojim bi se izmijenio Zakon o privatizaciji privrede iz 96. godine tako da Vlada dobije veca ovlascenja. Ona bi sama trebalo da donosi uredbe o privatizacionim fondovima, registru akcija i ostaloj infrastrukturi neophodnoj za masovnu vaucersku privatizaciju. Prema rijecima dr Boza Mihailovica, direktora Fonda za razvoj, opredjeljenje za masovnu vaucersku privatizaciju proizilazi prije svega iz nedostatka traznje - na crnogorskom trzistu nema dovoljno zainteresovanih za kupovinu preduzeca. U uslovima spoljnjeg zida sankcija nema uslova za ozbiljniji ulazak inostranog kapitala, a samo domace stanovnistvo, ocigledno, nema ni interesa ni para za kupovinu transformisanih preduzeca. Do sada je, inace, prodato stotinu malih i srednjih preduzeca u kojima je ukupno zaposljeno oko devet hiljada radnika. Neka preduzeca su se po nekoliko puta vrtjela na konkursima i niko ih nije htio kupiti ni uz snizenja od 60 odsto. Medjutim, pred ostvarenjem ideje o masovnoj vaucerskoj privatizaciji, kako sam Mihailovic priznaje, stoje jos mnoga pitanja na koja nema pravnog odgovora. Da li gradjani privatizacione kupone treba da dobiju u obliku hartija od vrijednosti, ili da se oni vode samo kao kompjuterska baza podataka? Da li omoguciti promet vaucera odmah, znaci prije njihove zamjene za akcije? Da li sve vaucere podijeliti odjednom ili u vise talasa? Dr Dragoljub Jankovic iz Agencije za prestrukturiranje privrede i strana ulaganja smatra da je moguce ostvariti model po kome bi svih 470.000 punoljetnih gradjana Crne Gore dobilo vaucere vrijedne po 4.000 njemackih maraka. Kapital za ovu operaciju, po njegovom misljenju, moze se obezbijediti iz sredstava Fonda za razvoj - oko 880 miliona DEM i iz drzavnog kapitala - oko milijardu maraka. Gdje se krije tih milijardu maraka? U velikim javnim preduzecima (PTT, ZTP i Elektroprivreda), koja su gotovo stoprocentno u drzavnom vlasnistvu, zatim u Jugopetrolu (trecina kapitala), niksickoj @eljezari (cetvrtina kapitala), Budvanskoj rivijeri i mnogim drugim crnogorskim firmama. Dio ovih preduzeca vec se nalazi na listi za koju su zainteresovani strani investitori. A vlast najavljuje da ce se do kraja godine prodati petnaestak velikih crnogorskih preduzeca. Najava vrijednosti vaucera (4.000 DEM) stize i iz same Vlade, prije svega od njenog potpredsjednika za privatizaciju Predraga Drecuna. Ovakva olako data obecanja prilicno nerviraju poznavaoce situacije u zemljama koje su vec izvele masovnu vaucersku privatizaciju. Prvi savjet koji se od njih moze dobiti, naime, glasi - ne spominjite nigdje vrijednost vaucera. Logicno, jer pomenutih 4.000 DEM se obecava na osnovu procijenjene vrijednosti preduzeca u kojima Fond za razvoj i drzava imaju svoj udio. Njihova stvarna vrijednost ce u vrijeme kada budu kupovana, dosadasnja iskustva to potvrdjuju, biti daleko manja. Naime, ono sto je do sada prodato - prodato je u prosjeku 40 odsto jeftinije no sto je procijenjeno. Jedan od prvih zagovornika masovne vaucerske privatizacije u Crnoj Gori Nebojsa Medojevic sada je vrlo skeptican prema planovima o vaucerizaciji. Crna Gora ce biti jedina drzava koja je usla u ovaj projekat a da nema nikakvog uticaja na kreiranje pravne infrastrukture i vodjenje ekonomske politike, tj. na kreiranje neophodnog privredno-sistemskog ambijenta u kome ce se sprovesti ova tehnika, kaze Medojevic. Zbog toga, po njemu, Crna Gora moze ili da ceka da i Srbija krene u ozbiljnije reforme, ili da suvereno zaokruzi sopstveni privredno sistemski ambijent i onda sama krene u masovnu vaucersku privatizaciju. Bez stvaranja preduslova za koje je neophodna drzavna suverenost, masovna vaucerska privatizacija u Crnoj Gori se lako moze izroditi u jos jednu prevaru gradjana. Dragan \URI]

Dragan DjURIC AIM Podgorica