UTOLIKO GORE PO CINJENICI

Mada postoje neopozivi fakti kako u Makedoniji vec boravi izvjestan broj izbjeglica sa Kosova, zvanicne tvrde kako se isklucivo radi o ljudima koji su u gostima kod rodbine i prijatelja, sto onemogucava da se aktiviraju vec postojeci humanitarni potencijali.

AIM Skopje, 15.07.1998

Ima li u Makedoniji izbjeglica sa Kosova, pitanje je koje trenutni izaziva najvise kontroverzi u najjuznijoj drzavi nastaloj na protsorima bivse Jugoslavije. Cinjenica da se broj izbjeglih lica, pretezno zena i djece, u suednoj Albaniji, Crnoj Gori i unutar same Pokrajine, izrazava desetinama hiljada, a s obzirom na bliskost, prijateljsku i rodbinsku povezanost etnickih Albanaca iz Makedonije i sa Kosova, sugerise kako je nemoguce da isplaseni ljudi i ovdje nisu potrazili skloniste. O tome, uostalom, svjedoce neke izjave i aktivnosti predstavnika humanitarnih organizacija. Zvanicna makedonska politika, medjutim, i dalje odbija priznati kako je neko sa Kosova ovih dana prebjegao u Makedoniji. Sistem se tako pokazao visestruko nadmocnim, mada cinjenice govore drugacije. Utoliko gore po cinjenice, rekao bi utemeljivac najsavrsenijeg filozofskog sistema. Ova se Hegelova opaska do bolne doslovnosti moze interpretirati na slucaj izbjeglica sa Kosova koji su potrazili zastitu kod rodjaka i prijatelja u Makedoniji.

Nekako u isto vrijeme kad je njemacki ministar spoljnij poslova Klaus Kinkel, proslog cetvrtka, sa najvisim makedonskim funkcionerima razgovarao o tome kako bi Makedonija trebalo da reaguje u slucaju eventualnog veceg talasa izbjeglica sa Kosova, a tom prilikom su domacini svog gosta jos jednom uvjeravali kako ovdje nema izbjeglih kosovskih Albanaca, u jednom skopskom naselju desavao se prakticni demanti zvanicnih stavova. Tog popodneva, naime, humanitarna organizacija "El Hilal" cije je sjediste u Tetovu, u svojoj skopskoj kancelariji, dijelila je pomoc porodicama sa Kosova. Reporter lokalnog "Dnevnika" svjedocio je kako su porodice ulazile u pomenuti ured i pokazivale jugoslovenski pasos ili neki drugi dokument . Poslije urednog evidentiranja, dobili bi potvrdu i odlazili po najnuznije potrebstine za ishranu i licnu higijeni u jednu obljuznu privatnu trgovinu.

Sami izbjeglice eksplicitno izbjegavaju kontakte sa novinarima, buduci strahuju kako bi im javno deklariranje moglo donijeti neprijatnost u odnosima sa lokalnim vlastima. Predsednik "El Hilal" -a, Abdurauf Pruthi tvrdi kako je njegova organizacija do sada pruzila prvu pomoc za vise od dvije stotine porodica samo u Skopju. Inace, smatra Pruthi, u Makedoniji boravi vise od 1.000 ljudi koji su zasluzili status izbjeglog lica. Nadlezni makedonski organi ovim su ljudima izdali, u najvecem broju slucajeva, dvomjesecne ili tromjesecne dozvole za boravak kod rodbine i prijatelja, dakle tretiraju ih kao goste. Naravno, u principu se i radi o bliskim rodjackim odnosima izmedju domacina i gostiju, mada ima i "gostiju" koji su trenutno smjesteni kod potpuno nepoznatih ljudi, ali bi se morala respektovati i cinjenica da domacini, zbog ekonomskih okolnosti u kojima su se i sami nasli, nisu u mogucnosti suvise dugo voditi brigu o ishrani i drugim potrebama svojih gostiju.

Pored "El Hilal"-a, interesovanje za organiziranu brigu o prognanicima izrazile su i neke druge humanitarne organizacije. "Majka Tereza" iz Struge do sada je za oko stotinu lica priskrbila najnuznije potrepstine, a nekim pronasla i smjestaj u porodicama svojih aktivista i simpatizera. Na usluzi mogucim izbjeglicama stoji i katolicki "Caritas", te organizacija Crvenog krsta, ali se njima, za sada, niko nije prijavio. Sve ove organizacije zvanicno su se obratile nadleznim organima i ponudili vlastite programe u vezi sa smjeptajem i prikupljanjem pomoci za izbjeglice. Makedonska vlada, medjutim, cvrsto stoji na stanovistu kako izbjeglica nema. Ovakvo stanoviste, takodje, sprecava medjunarodne humanitarne organizacije da ucestvuju u pruzanju pomoci aktuelnim izbjeglicama, zvanicnim "gostima". Prvi covjek misije Visokog komesarijata za izbjeglice, Roze Dona Van Hoj objasnio je pomenutom Pruthiju iz "El Hilal"-a kako UNHCR, mada ima vlastite planove i rezerve pomoci, ne moze da ih aktivira sve dok Vlada ne ozvanici postojanje izbjeglica.

Tako su, prakticno, samo nastavljene brojne kontroverzre u vezi sa, potencijalnim i stvarnim izbjeglicama sa Kosova, koje su zapocete jos pocetkom godine, poslije pznate izjave sefa drzave Kire Gligorova kako ce Makedonija obezbjediti koridor za prebacivanje izbjeglica u Albaniji. Ta je izjava izazvala veoma zestoke reakcije javnosti, posebno opozicionih partija, a zvanicni organi od tada pokazuju apsolutnu rezerviranost cim se pomenu izbjeglice. Tako je ministar za idbranu Lazar Kitanovski, jednom prilikom, rekao da ce Makedonija eventualno samo servisirati transfer civila sa Kosova u trece zemlje. Navodno, ekonomski potencijali ove drzave ne bi moglo podnijeti teret brige o vecem broju ljudi. Parlamentarni spiker Tito Petkovski, jednako kao i vladin portparol Zoran Ivanov, u nekoliko navrata, isticao je kako Makedonija zapravo i ne razmislja o prijemu izbjeglica, niti za to ima razradjenu strategiju. Samo je ambasadorka u SAD Ljubica Acevska, vasingtonskim novinarima priznala kako su u Makedoniji vec markirani kampovi za prihvat izbjeglica. Nesto kasnije, mada nevoljko, i drugi zvanicnici su priznali kako se i Vlada morala suociti sa ovim neprijatnim pitanjem.

Ovaj zaokret, po svemu sudeci, desio se pod pritiskom medjunarodne zajednice, prije svega, njemacke diplomatije. U toj zemlji, kako je to za vrijeme svoje nedavne posjete Skopju rekao njemacki ministar Kinkel, trenutno boravi oko 140.000 izbjeglica sa Kosova koji traze politicki azil. Njima se, samo proslog mjeseca, pridruzilo 2.800 novih. Njemacka je, rekao je Kinkel, pokazalo svoju humanost, ali ona vise nije u prilici da amortizira sve politicke i socijalne udare na Balkanu. Zbog toga, buduce izbjeglice sa Kosova, naravno ukoliko se pokaze da ce ih biti, moraju po svaku cenu ostati u regionu, prije svega u Makedoniji i Albaniji.

Bez obzira na ovako rezolutan stav Njemacke i, vjerovatno, njenih uticajnih saveznika, nezavisni krugovi u Makedoniji uvjeravali su ovdasnje vlasti kako bi trebalo da zauzme elasticniji, ili bolje reci realisticniji, odnos prema problemu. Makedonija je, naime, kako clanica Ujedinjenih naroda i zagovornik svih temeljnih principa svjetske organizacije, duzna prihvatiti sve izbjeglice, bez obzira na njihov broj i etnickih predznak. S druge strane, niko ne moze od ove male i siromasne zemlje traziti da trajno zbrine veci broj ljudi, i to u vrijeme kad najveci dio domicilne populacije zivi veoma blizu granice egzistencijalnog minimuma. To, opet, podrazumjeva kako ce se medjunarodna zajednica pobrinuti da solidarno ucestvuje u zbrinjavanju kosovskih izbjeglica, a zbog specificne pozicije u kojoj se u vezi sa azilantima nalaze neke zapadnoevropske zemlje, ocekuje se da ce pomoc na terenu biti izdasnija nego sve dosadasnje slicne operacije. Neki makedonski krugovi, pomalo neobicni odnos Vlade prema fenomenu izbjeglica, tumace upravo u ovome kontekstu. Makedonske vlasti, prema njihovoj interpretaciji, pokusavale su iskoristiti trenutnu situaciju i napraviti pazar sa medjunarodnom zajednocom, te tako izvuci maksimalnu korist od nevolje koja je zadesila blisko susjedsvo.

Postoji, medjutim, i jedno posve drugacije stanoviste. Ovdasnja opozicija od samoga pocetka kosovskog sukoba plasi vecinsku, dakle makedonsku polulaciju, najezdom izbjeglica sa Kosova i, skladno tomu, naglim "pobolsanjem" manjinske supstance etnickih Albanaca. U Makedoniji, naime, prema zvanicnim podacima, zivi 22,9 odsto Albanaca. Opozicija, ali i neki nezavisni polit- demografski eksperti sugerisu kako bi najveci broj izbjeglica sa Kosova iskoristio priliku i trajno se nastanio u ovoj drzavi. To bi, opet, dovelo do narusavanja demografske ravnoteze i "odnijelo" unitarnu Makedoniju na klizavi teren dvonacionalne drzave i, nedaj boze, ustavne rekonstrukcije. Aktualna vlast, navodno, ne zeli da ovakve spekulacije dobiju potporu neposredno pred jesenje parlamentarne izbore, pa zbog toga nece da prizna da je toboznja dodatna "albanizacija" zapadne Makedonije vec zapocela. Ma koliko nedostataka imale obje ove konstrukcije, cinjenica da se Vlada ponasa pomalo cudno u viezi sa izbjeglicama sa Kosova, stvara prostor za slicne spekulacije. Najvise stete od toga trpe ljudi koje je ratna opasnost istjerala iz vlastitih domova i oni koji su im sirom otvorili svoja vrata.

AIM Skopje

BUDO VUKOBRAT