ASTRONOMSKE PLACE ZA FUNKCIONERE

AIM, ZAGREB, 15.7.1998. Franjo Tudjman, hrvatski predsjednik poznat po serijskoj proizvodnji cuda i "cuda", ovih je dana izveo jos jedno: uspio se izjednaciti sa drzavnicima vodecih svjetskih sila. Doduse, njegov je poznati san ostvaren samo kada je rijec o placi. Prosloga je tjedna, naime, Hrvatski drzavni sabor izglasao tzv. Zakon o obvezama i pravima drzavnih duznosnika, prema kojemu ce placa predsjednika republike iznositi astronomskih 110.000 kuna mjesecno (u brutto iznosu) sto prevedeno na svima razumljiv jezik znaci da ce hrvatski Vrhovnik svakoga mjeseca primati brutto placu u iznosu od 16.566 americkih dolara! Time je, dakle, Tudjman stao u red vodecih drzavnika svijeta.

Kada se od toga iznosa odbije porez, Tudjmanu ce ostati netto suma od 14 tisuca njemackih maraka ili nekih 8 tisuca dolara. Na godisnjoj razini, Tudjman ce dakle primiti nesto manje od (brutto) 200 tisuca dolara, odnosno, na ruke - 168 tisuca njemackih maraka. Te novce hrvatski ce predsjednik, mirne duse, moci staviti na stednu knjizicu jer sve njegove troskove ionako snosi drzava, odnosno budzet. Tako ce, i nominalno, Tudjman stati i u red najbogatijih Hrvata. Prosjecna placa u drzavi iznosi, inace, 2500 kuna, odnosno nesto manje od 700 njemackih maraka.

Odmah po izglasavanju ovoga zakona, zagrebacki je Jutarnji list objavio podatke o placama drugih sefova drzava. Usporedbe su doista sokantne. Bill Clinton prima mjesecno 35 000 dolara sto je za nase prilike puno, ali je njegova placa tek sedam i pol puta veca od place prosjecnog Amerikanca. No, to je jedva dva puta vise od vrhovnikove place. Roman Herzog, predsjednik SR Njemacke, ima tisucu maraka vise od Vrhovnika - ravno 15 tisuca DEM slije se mjesecno u njegov dzep. No, i to je samo sest puta vise od (njemackog) prosjeka. Austrijski predsjednik, Thomas Klestil, mjesecno takodjer prima 15 000 maraka, sto je razmjerno slicno odnosu njemacki prosjek - njemacki predsjednik. Vaclav Havel, predsjednik Ceske Republike, mjesecno prima sedam tisuca maraka na ruke i jos sedam za predsjednicku reprezentaciju: i on je sklon zivotu na visokoj nozi. Madjari pak svojega lidera, Arpada Genza, placaju bijedne 2300 maraka, sto je doduse jos uvijek desetak puta vise od madjarske prosjecne place, ali u kontekstu Tudjmana, Clintona ili Herzoga, jadni je Madjar pravi sirotan. Kako tek nazvati makedonskog predsjednika Kiru Gligorova, koji mjesecno dobije tek 1500 maraka place?

Ali, Tudjman svakako nije Gligorov. Kada mu je zamjereno sto je, prvi puta, za drzavnicke potrebe Dvora u jeku rata kupio avion, Tudjman je, mrtav-hladan, odgovorio: pa zar ce se predsjednik drzave voziti biciklom? Taj je njegov odgovor kasnije usao i u jednu zbirku anegdota o velikim drzavnicima XX stoljeca, ciji je autor, dakako bio jedan hrvatski novinar. Prilikom druge kupovine zrakoplova, Chellengera vrijednog 20-ak milijuna maraka, Tudjmana vise nitko nije nista pitao. Svi su znali da se predsjednik ne moze voziti na biciklu.

No, placa nije povecana samo Tudjmanu. Primanja drugih drzavnih duznosnika, clanova vlade i saborskih zastupnika, takodjer su povecana za tri do pet puta, odnosno 300 do 500 posto. Tako ce predsjednik zastupnickog doma Hrvatskog drzavnog Sabora - u ovom slucaju to je akademik Vlatko Pavletic - primati 25 tisuca kuna, odnosno nekih 7 tisuca maraka; predsjednik Zupanijskog doma Sabora imat ce tisucu kuna manje (oko 6 700 maraka), a isti ce iznos primati i predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik Ustavnog suda i guverner HNB-a. Tisucu kuna manje primat ce potpredsjednici vlade i suci vrhovnog i Ustavnog suda, ispod njih

• opet tisucu kuna manje - imat ce pucki pravobranitelj, drzavni odvjetnik RH, glavni drzavni revizor, predstojnik Ureda predsjednika Republike, i predstojnik Ureda za nacionalnu sigurnost. Da ne nabrajamo dalje sve nize razine: ministri ce dobijati 20 tisuca kuna (pet i pol tisuca maraka) kao i zastupnici u Saboru, dok ce zamjenici ministara, gradonacelnici, zupani i ostala sitna boranija, primati nesto manje od pet tisuca maraka.

Nevjerojatno! No, da cudo bude vece - kako se vidi iz prilozenog

• takve ce place primati svi drzavni duznosnici i saborski zastupnici bez obzira na stranacki dres. U novom zakonu moci ce, dakle, podjednako uzivati truli rezimlije kao i predstavnici glasovite hrvatske opozicije. Ionako pitoma skupina kriticara, koji tek s vremena na vrijeme daju naslutiti da izmedju njih i vlasti postoje neke razlike (znacajne jos nisu otkrivene) time ce, za duzi rok, ostati pacificirana jer ce tako visoka primanja biti zalogaj kojega nitko ne zeli ispustiti iz ruku. A on je, kako sada stvari stoje, usko vezan uz postojecu politicku konstelaciju. Ozbiljniji kriticari HDZ-a i Franje Tudjmana dosad su obicno isticali dva razloga zbog kojih je hrvatska oporba tako mlaka: jedan lezi u domeni ideologije (sustinsko slaganje s osnovnim ciljevima hadezeovskog projekta, uz kritiku pojedinih metoda); drugi lezi u domeni prakse. Oporbeni politicari su i dosad u Saboru imali natprosjecno velika primanja, a HDZ ih je uspjesno umirivao i clanstvima u Nadzornim odborima velikih hrvatskih poduzeca, koja su sobom nosila jos znacajne iznose novca. Clanstva u Nadzornim odborima uskoro ce, za pripadnike politicke elite, postati nemoguca pa je za njihovo uhljebljenje pronadjen ovaj nacin, koji svoje opravdanje nalazi u sirenju "antikorupcionaske atmosfere". Pretpostavka je, naime, da ce dobro placeni drzavni sluzbenici biti otporni na mito, neovisni i samostalni.

Opravdanje, dakako, dobro zvuci - ono je uostalom univerzalno - ali su ova drasticna povecanja ipak izazvala silan bijes medju hrvatskim pucanstvom koje u prosjeku mjesecno prima 2500 kuna (oko 700 maraka). Kazemo, u prosjeku, no treba reci da su u vecini privrednih grana prosjecna primanja znatno niza. Trgovci, tako, rade za 1300 kuna (manje od 400 maraka), tekstilci po prilici isto tako, a prosvjetni radnici primaju oko 800 maraka place. Slicna primanja drzavnih funkcionara zadnji su put zabiljezena za Markoviceva doba, kada je privreda bila jos itekako snazna a prosjecna primanja veca od tisucu maraka: potpredsjednik Sabora tada je imao placu nesto visu od 6 tisuca maraka. No, to je razdoblje trajalo vrlo kratko.

Najenergicnije je, na vijest o povecanjima placa, dosad reagirao Hrvatski skolski sindikat Preporod. U Priopcenju koje je potpisao njihov predsjednik Vinko Filipovic, ocijenjeno je da su ovom odlukom hrvatska Vlada i vecinska stranka, "dodirnuli moralno dno". "Povecati place drzavnih duznosnika za 300 do 500 posto moze samo ona vlast koja je odavno izgubila vezu s onima koje predstavlja. Takvu sebicnost, bahatost, bescutnost, drskost i aroganciju prema svojim gradjanima na ovim prostorima, nije pokazala niti jedna vlast od stoljeca sedmog" (za neupucene: prema zvanicnoj hadezeovoj mitologiji, to je stoljece u kojem su Hrvati nesluzbeno poceli cekati dolazak HDZ-a i Vrhovnika, (op. B.R.). Zakon je, navode dalje sindikalci, donesen u momentu kada je u Hrvatskoj preko 100 tisuca nezaposlenih, kada preko 100 tisuca radnika radi ali ne prima placu i kada gotovo 800 tisuca umirovljenika zivi ispod egzistencijalnog minimuma. "Donosenjem ovakvog zakona ova je vlast pokazala koliko joj je stalo do Hrvatske. Njima je Hrvatska samo sredstvo za ostvarivanje osobnih interesa." Ucitelje i nastavnike posebno je ogorcila cinjenica da su jos prije nekoliko dana, za vrijeme strajka prosvjetara, vladini duznosnici tvrdili da novca za profesore nema, da bi sada sebi izglasali povecanje od nekoliko stotina postotaka.

Mozda najvaznija posljedica ovog poteza bit ce krajnja kompromitacija oporbe. Alexis de Tocqueville, francuski teoreticar demokracije, smatrao je da ljudi teze podnose nejednakost nego neslobodu. Rezimi padaju - to je pokazao i slucaj Ante Markovica - ne kada su svi na socijalnom dnu, vec kada se pocinje dogadjati rast, i s njim, socijalne razlike. U tom je smislu predizborna parola SDP-a na zadnjim izborima - "Dobar zivot svima, a ne samo njima" - bila gotovo genijalna i skoro ravna onoj hadezeovoj s prvih izbora ("Zna se"). No, kako ce sada glasiti ta formula? "Dobar zivot svima, a ne samo nama"? Oporba, cini se, nema snage dati odgovor na taj nacin potkupljivanja, a njihov pristanak na potkupljivanje obicne je gradjane jos vise revoltirao nego hadezeova ideja - od njih se ionako moglo svasta ocekivati. Najenergicnija reakcija opozicije u Hrvata bila je ona Istarskog demokratskog sabora. Njihovi su zastupnici odlucili ne prihvatiti takve place, ali ce novac ipak uzeti - za stranacke potrebe. Zescu reakciju tesko je, dakle, ocekivati jer je IDS i inace prvak, kad je o kritici rijec, u mnogim pitanjima. Hoce li Hrvati na drugi nacin iskazati svoj bijes zbog cementiranja kastinske drzave, za sad je sasvim neizvjesno. Svi oni koji bi gradjane zbog tog cina mogli izvuci na ulice, time bi sebi iz dzepa izbili tako privlacne, astronomske place.

Ali to nije sve sto moze izazvati bijes obicnog covjeka. Ako jednoga dana, navikao na zivot na visokoj nozi, predsjednik Tudjman ipak ode u mirovinu (brojni skeptici vjeruju da takva mogucnost postoji samo u domeni teorije), drzava ce se pobrinuti da se tvorac svih hrvatskih cuda ne osjeti deklasiran: "zivahni starcic", kako ga naziva Feral Tribune, primat ce mirovinu od punih 45 tisuca kuna (oko 12 tisuca maraka). To je ravno iznosu 30 prosjecnih mirovina u drzavi Hrvatskoj, samostalnoj i suverenoj, nezavisnoj i demokratskoj.

No, Franju Tudjmana kao umirovljenika gotovo da i ne treba zamisljati. On ce, vjerojatno, Hrvatskom vladati sve dok bude ziv

• osim ako odluke poput ove ne izazovu dovoljno veliko ogorcenje biraca. I to bi bilo jos jedno hrvatsko cudo. Dosad, oni se nisu pokazali previse revoltirani bilo kojim potezom HDZ-a, ali nikad se, ipak, ne zna sto ce biti poslovicna kap koja preliva casu. Mozda bas ova?

BORIS RASETA