SVE POTPISU, ALI NISTA NE PROVODE

Sarajevo pod sankcijama

AIM, Sarajevo, 14.07.98. Evropska unija, a posebno americka vladina agencija (USAID) zamrznule su pet miliona dolara namijenjenih obnovi Sarajeva, te suspendirale 20 miliona dolara pomoci za projekte rekonstrukcije u Sarajevu zbog sporog povratka nebosnjackih izbjeglica u grad tokom ove godine. Na ovaj nacin medjunarodna zajednica je ovdasnjim vlastima stavila do znanja kako vise nece trpjeti lose rezultate u provodjenju Sarajevske deklaracije. Radi napomene, Sarajevska deklaracija je potpisana 04.02.1998. godine, a njeni potpisnici obavezali su se da ce do isteka tekuce godine vratiti u glavni grad BiH 20.000 nebosnjackog stanovnistva. Prema podacima Kantonalnog ministarstva za izbjegla i raseljena lica, u Sarajevo se do 07.07.98. vratilo 876 nebosnjaka (477 Srba, 365 Hrvata, i 34 "ostala"). Stoga je sasvim jasno da je, zbog neprovodjenja i opstrukcija, deklaracija o glavnom gradu BiH postala tamna mrlja na koju danas najvise upozoravaju predstavnici medjunarodne zajednice. Medjunarodni zvanicnici smatraju da krivica za nepostivanje onoga sto je potpisano lezi na bosnjackom dijelu vlasti, kako na lokalnom, tako i na federalnom i drzavnom nivou.

Da ni Carlos Westendorp, Visoki predstavnik medjunarodne zajednice, nije imun na igru koju vec dulje vrijeme vode bh. predstavnici vodecih jednonacionalnih stranaka govori i izjava koju je Alexandra Stiglmeyer, portparol Ureda Visokog predstavnika medjunarodne zajednice, dala jednom sarajevskom dnevnom listu, a koja govori da Westendorp potpuno podrzava odluku Evropske unije i USAID o obustavljanju pomoci Sarajevu, te da se njegove najvece zamjerke odnose na neispunjavanje odredaba za rjesavanje slucajeva gdje jedna osoba ima rjesenje na nekoliko stanova. U intervjuu za splitski "Feral Tribune" Visoki predstavnik medjunarodne zajednice je zaprijetio ovdasnjim vlastima da ce preduzeti energicne mjere za sve one koji vrse opstrukcije bilo da to rade otvorenih ili zatvorenih karata, te je cinovnike glavnog grada BiH uporedio sa cinovnicima iz Kafkinih romana rekavsi da su to ljudi koji nikada ne kazu ne, ali da se time nista ne mijenja. Westendorpu nije preostalo nista drugo nego da dio bh. vlasti "obori na pismenom ispitu iz Sarajevske deklaracije" i na taj nacin jos jednom pokaze svoj autoritet i legitimitet u BiH.

Tragajuci za odgovorima zasto je Sarajevo pod sankcijama zanimljiv je stav Midhata Haracica, predsjednika Kantona Sarajevo, koji i pored zvanicnih izjava o obustavi donacija Sarajevu, ocekuje konkretnu pomoc od USAID, s kojim se po tom pitanju, prema njegovim rijecima, jos uvijek vode razgovori. Za predsjednika Sarajevskog kantona nema nikakve suspenzije novcanih sredstava Sarajevu i on sumnja "da bi neko nakon cetiri ratne godine mogao prema gradjanima Sarajeva napraviti neke suspenzije". Istina, rijeci su Haracica, mi nismo dostigli za ovih pet mjeseci one brojeve i one cifre koje su nam na neki nacin nalozene i potpuno je u pravu medjunarodna zajednica kada tvrdi da se Sarajevska deklaracija realizuje sporo. Nerealno je ocekivati da se do kraja ove godine u Sarajevo vrati 20.000 izbjeglih i prognanih osoba iz reda manjinskog stanovnistva, rekao je on naglasavajuci da se taj broj moze ostvariti ukoliko medjunarodna zajednica otvori dvosmjeran povratak stanovnistva i ulozi mnogo vise novcanih sredstava na popravak stambenog fonda. Paradoksalna je i njegova izjava da kod povratnika koji se trenutno nalaze pretezno u skandinavskim zemljama nema velikog odusevljenja za povratak. Djeca su tamo vec krenula u skolu i vjerujte mi, oni se bore da se ne vrate u svoje domove, rekao je Haracic i dodao da nema dovoljnog broja izbjeglih, raseljenih i prognanih osoba koje zele povratak.

Prebacujuci lopticu krivice na drugu stranu (na vlasti u RS), on se osvrnuo na podatak da se samo u Sarajevu nalazi 12.000 Focaka kojima, kako i sam kaze, ne mogu popraviti kuce u kojima bi oni privremeno stanovali, jer za to nema novcanih sredstava. No, ne treba bjezati ni od cinjenice da je na nedavno odrzanoj sjednici Vlada Kantona Sarajevo s ciljem sanacije sto veceg broja stambenih jedinica u koje bi se vratili prijeratni nosioci stanarskog prava, iz rezervi budzeta odvojila 5 miliona konvertibilnih maraka.

Koliko je predsjednik Kantona licemjeran i kako je tacno Westendorp procijenio politiku koju on i njegovi vode govore sljedece njegove rijeci: "Ako ocekujete da napadam medjunarodnu zajednicu, ja to necu uraditi, jer mi trebamo pomoc od medjunarodne zajednice i trebamo raditi na toj pomoci zajedno s njom bez ikakve arogancije i optuzivanja". Pored ovakvih osoba postoji i onaj drugi soj kome pripadaju oni koji se, kada su u pitanju nerealizirani ciljevi, "ustrucavaju" dati bilo kakve izjave. Takav je i Rasim Kadic, ministar za izbjeglice i raseljena lica FBiH, s kojim smo u vise navrata pokusali stupiti u kontakt, i uprkos svim pokusajima, njegova sekretarica je ljubazno objasnila kako je "ministra nemoguce spojiti sa ovom linijom". Ostaje nam da nagadjamo da li gospodin ministar nije zelio polemisati o ovoj delikatnoj situaciji iz razloga sto se i on sam jos uvijek nalazi u stanu izbjeglih lica, a sto najbolje govori koliko je sam spreman dosljedno provoditi Sarajevsku deklaraciju. Ili je u pitanju nesto sasvim drugo?

Ombudsmeni Federacije BiH bili su prvi koji su upozoravali da se u Sarajevu ne sprovodi potpisana deklaracija, te su istovremeno ukazivali i na ugrozavanje svih ljudskih prava na podrucju FBiH. Prema izvjestaju federalnih ombudsmena o stanju ljudskih prava u FBiH u 1997. godini, ostvarivanje prava na povratak je u tijesnoj vezi sa nedostajanjem politicke volje stranaka na vlasti. U izvjestaju federalnih ombudsmena za proteklu godinu stoji da masovne povratke stanovnistva dodatno destimulira i to sto je u nekim naseljenim mjestima izvrsena sanacija domova, a nije sanirana infrastruktura, jednako kao i nemogucnost uposljavanja povratnika. Zaposleni u uredu Ombudsmena FBiH odbili su dati izjavu o pitanju opstrukcija Sarajevske deklaracije, jer je u toku zavrsavanje vandrednog izvjestaja o stanju ljudskih prava u prvih sest mjeseci ove godine. Da postoje oni koji ne zele realizirati deklaraciju o Sarajevu govori i to da ce u novom izvjestaju biti navedeni konkretni primjeri zbog kojih se nije pristupilo provedbi onog sto je potpisano jos prije pet mjeseci.

I mnogi koji predstavljaju opoziju slazu se u cinjenici da su bh. vlasti te koje koce proces povratka bh. stanovnistva. Jedan od njih je Sejfudin Tokic, predsjednik Alternativnog ministarskog vijeca, koji smatra da su najnovije sankcije Sarajevu od strane medjunarodne zajednice jos jednom pokazale onima na vlasti odlucnost da se u narednom periodu praznim pricama i neprovodjenjem Daytonskog mirovnog ugovora nece moci otici daleko. Za Tokica ova vlast, de facto, dovodi u pitanje imidz grada Sarajeva, njegovu otvorenost i multieticnost, izborene u najtezim uslovima ratnih, predratnih i poratnih zbivanja. Da bi se realizirala Sarajevska deklaracija potrebno je vratiti sve ljude u njihove privatne kuce, rekao je Tokic, obezbijediti pravo na privatnu imovinu, te dosljedno provesti zakon o stanovima kojim se nosiocima stanarskog prava na teritoriji cjelokupne BiH garantuje mogucnost povratka pod uslovom da oni to zele i da nece manipulirati tim stanom".

Ovom problematikom se bavio i Salih Foco, podpredsjednik Liberalno-bosnjacke organizacije koji je na press konferenciji u Sarajevu (13.07.98) rekao da je vec svima jasno da sve sto se prepusti bh. vlastima ostane nerealizirano. Prema njemu, vladajuce nacionalne strukture treba iskljuciti iz procesa povratka stanovnistva, jer su samo deklarativno prihvatile i potpisale ono sto i ne namjeravaju provoditi.

Za neke o eventualnim sankcijama Sarajevu nema ni govora. Jedan od tih je i Strajo Krsmanovic, podpredsjednik Liberalne stranke, koji tvrdi da novaca od strane medjunarodne zajednice za realizaciju Sarajevske deklaracije nije ni bilo. Na pitanje da li bi bilo korisno da medjunarodna zajednica iskoristi ovlastenja koja ima i da smijeni pojedine ljude na vlasti, Krsmanovic daje odgovor da bi takvo preuzimanje mjera bilo efikasno, ali da ne zna "ko bi uopste ostao u drzavi na mjestima odgovornim za realizaciju deklaracije", misleci pri tome, prije svega, na vlasti u RS i zapadnoj Herecegovini.

U SDA su utvrdili da je do sada realizirano samo deset posto od ukupnih sredstava potrebnih Kantonu Sarajevo za obnovu stambenog fonda, ali jos uvijek nisu saglasni: da li se radi o sankcijama ili ne. Za Ismeta Grbu, portparola SDA, obustava od 20 miliona dolara, koje su bile namijenjene Sarajevu, znaci postojanje tihih sankcija. U vise navrata upitan da detaljnije prokomentarise sankcije Sarajevu, Grbo nije zelio dati svoj sud. Nije nimalo cudno sto Grbo ne zeli detaljisati bjezeci pri tome od pravoga odgovora jer je svjestan da su i on i celnici njegove stranke direktno odgovorni za nesprovodjenje Sarajevske deklaracije.

Prema pisanju lista "Oslobodjenje" (09.07.98), u Sarajevskom kantonu tudje stanove koristi 5.176 lica, koji se ne mogu vratiti u svoje stanove i kuce, jer su unistene ili u njima zive izbjegli iz drugih mjesta FBiH i RS. Ali, nisu rijetki ni oni koji se jednostavno ne zele vratiti u svoj stan.

I na kraju, osvrnimo se na podatak da je na posljednjoj donatorskoj konferenciji u Bruxellesu za potrebe povratka, sama Evropska Unija izdvojila 191,54 miliona USD, a SAD za iste potrebe 12 miliona USD, uz manje iznose drugih zemalja. Ove je godine svijet ulozio 8.842.000 DM kako bi se popravilo 636 stanova, a namjera mu je uloziti jos 19.500.000 DM u obnovu 1256 stanova. Da li je onda osnovana tvrdnja predsjednika Kantona Sarajevo kada kaze: "ako lokalna vlast nije sposobna da realizuje Sarajevsku deklaraciju, onda to nije sposobna uraditi ni medjunarodna zajednica", i da li je osnovana tvrdnja jednog od celnika Liberalne stranke koji tvrdi da donacija na ovom polju nije ni bilo. (kraj)

Vedrana ZIVAK (AIM, Sarajevo)