Cekajuci atonomiju

Kosovo

Tri opcije za autonomiju na Kosovu - srpska, albanska i Kontakt grupe. Cela stvar se drzi u velikoj tajnosti a spekulacije o potencijalnoj autonomiji se svode na Kosovo kao federalnu jedinicu, povratak na Ustav SFRJ iz 1974 ili "Dejton II". Za sada je izvesno da ce ozbiljni pregovori o statusu pokrajine zapoceti tek kad srpska i albanska strana u i na Kosovu dodju u stanje potpune iscrpljenosti.

AIM, BEOGRAD, 14. 7. 1998.

Dok se na Kosovu puca i gine, istovremeno se traga za rjesenjem buduceg statusa pokrajine. Predpostavka je da ukoliko se nadje zadovoljavajuca formula sukobi bi mogli biti okoncani. Ako se pak ne nadje, sablast regionalnog rata postaje sve izvjesnija. Na stolu su za sada tri opcije autonomije: srpska, medjunarodna i albanska. Da prva uopce postoji, gradjani SR Jugoslavije saznali su iz Moskve. Da radi na drugoj, obnarodovala je Kontakt grupa poslije sastanka u Bonu od 8. jula. Trece opcije, zvanicno ni nema, jer niti jedan ozbiljan albanski politicar na Kosovu javno ne trazi manje od nezavisnosti. "Do sada je sve funkcioniralo poput tri spojene posude", kaze diplomat u Beogradu koji inzistira na anonimnosti. "Kad se, pod pritiskom, smanji razina u jednoj, poveca se u ostale dvije i obrnuto."

PONUDE

Sto nudi Beogorad? Ruski ministar vanjskih poslova Jevgenij Primakov izjavio je prije petnaestak dana da bi se lideri kosovskih Alabanaca morali izjasniti o prijedlogu za autonomiju koju im je ponudio predsjednik SR Jugoslavije Slobodan Milosevic. Kakav je taj prijedlog, nije rekao. Ovdasnjoj javnosti je poznato iskljucivo to da je u vrijeme izbijanja sukoba, Vlada Srbije ponudila vanredne lokalne izbore i izbore za lokalnu Skupstinu, te izradu novog zakona o lokalnoj samoupravi. Koliko je ovaj prijedlog imao efekta, vidjelo se u daljnjem razbuktavnju sukoba.

Kontakt grupa je saopcila da se i dalje cvrsto suprotstavlja nezavisnosti Kosova. U tom kontekstu, njeni politicki direktori su se slozili da ce srpskim i albanskim timovima predloziti osnovne elemente rjesavanja pitanja statusa pokrajine.Svjesni velike osjetljivosti, prema rijecima njemackog ministra vanjskih poslova Klausa Kinkela, diplomate ce svoj plan objema stranama "povjerljivo prezentirati". Albanski politicari javno odbijaju mogucnost ostanka Kosova u bilo kakvom obliku autonomije u SR Jugoslaviji. Minimum na koji pristaju je medjunarodni protektorat i to samo kao prijelazno rjesenje. Ne cudi zato sto su, u prvi mah, saopcenje sa sastanka Kontakt grupe iz Bona docekali "na noz". Ipak, vec ima glasova da je zapravo rijec o formuli koju ce Srbi zvati autonomija, a Albanci nekom vrstom nezavisnosti. Pod tim se vrlo stidljivo suska o rjesenjima po ugledu na ona u Bosni i Hercegovini, odnosno, dejtonskoj definiciji statusa Republike Srpske (RS).

AKTERI

Da u Beogradu odlucuje Slobodan Milosevic, svima je poznato. Kao i da MUP Srbije, ali i Vojska Jugoslavije (VJ) sprovode na terenu te odluke. Stvari izgledju mnogo konfuznije kada je rijec o medjunarodnoj diplomaciji. Tokom posljednjih mjeseci eskalacije krize, javnost je imala utisak da SAD i Rusija, a izmedu njih Evropska unija (EU), imaju na momente dijametralano razlicit pristup krizi na Kosovu. Potvrda za ovu tezu bio je odnos prema eventualnoj vojnoj (citaj NATO) intevenvciji. Medjutim, mandat Kontakt grupe americkom ambasadoru u Makedoniji Kristoferu Hilu za, uvjetno receno posredovanje u pregovorima, ocjenjuje se kao znacajan korak u konsolidaciji u redovima svetske diplomatije koja se bavi Kosovom. Izgleda da je to jedni opipljiv rezultat susreta americkog ambasadora u Ujedinjenim nacijama Ricarda Holbruka sa Milosevicem i ovoga sa ruskim predsjednikom Borisom Jeljcinom.

Trenutno, navjeci problem je da se ustanovi tko predstavlja kosovske Albance. Jeste da predsjednika Demokratskog saveza Kosova (DSK) dr Ibrahima Rugovu kao ovlastenog pregovaraca prihavataju i Beograd i medjunarodna zajednica. Ne prihvata ga, medutim, Oslobodilacka Vojska Kosova (alb. - UCK), a upravo su njene akcije skrenule medjunarodnu paznju na kosovsku krizu. Pokusaj SAD (Holbruka i Roberta Gelbarata) da se identificira "politicko krilo" UCK i da se na taj nacin ukljuci u pregovore, cini se, nije imao uspjeha. Ne cudi zato sto stav Beograda i Moskve kojim se odbija pristup "naoruzanih Albanaca" glavnom pregovarackom stolu sve manje biva usamljen. U istom tonu je, kako izgleda i sluzbeni Pariz. No, ovi stavovi odgovaraju i dr Rugovi.

SPEKULACIJE

Tesko je reci kako bi izgledala neka buduca autonomija Kosova. Saznaje se da mogucnost formiranja trece federalne jedinice u okviru SR Jugoslavije kosovskim Albancima nije ni ponudjena. Ne samo da Beograd na ovo ne pristaje, nego je izricito protiv i Podgorica. Ovakvo rjesenje podrzumjevalo bi promjenu Ustava SR Jugoslavije, a u Crnoj Gori se smatra da bi to bio neizdrziv pritisak na njenu drzavnost. Pored toga, ukoliko bi Kosovo postalo federalna jedinica, cini se gotovo sigurnim da bi se nesto slicno moralo formirati i u Makedoniji. Skopje je, inace, dosad bilo protiv teritorijalne autonomije Albanaca u zapadnoj Makedoniji i koliko se zna, u tome ima podrsku medjunarodne zajednice.

Drugo rjesenje je vracanje Kosovu statusa po Ustavu SFRJ od 1974. Ima indicija da bi Beograd cak to i prihvatio, ali pod uslovom da policija, posebno njena drzavana bezbjednost, budu van bilo kakvih ingerencija organa takve autonomne pokrajine. Isto vrijedi i za vojno - teritorijalne organe. Albanski politicari ovu mogucnost odlucno odbijaju. Kako tvrde poznavaoci politickih prilika u Pristini, uz sva medjusobna trvenja, jednoglasni su da u ovom trenutku mogu i moraju dobiti vise. Treca spekulacija je vec pomenuta, a to je da Kosovo unutar Srbije dobije isti status kao i Republika Srpska u okviru BiH. U tom konteksu, medju srpskim opozicionim politicarima govori se o svojevrsnom Dejtonu II. Nije poznato da je itko relevantan u Beogradu kao i u Pristini javno saopcio svoj stav o ovakvoj perspektivi.

TEREN

Ove mogucnosti, uz jos neke sa vise ili manje dodira sa realnoscu, direktno zavise od kontrole samog terena. Da se situacija na Kosovu ne moze vise vratiti u period od prije februara ove godine jasno je kako Beogradu tako i medjunarodnoj zajednici. U tom kontekstu, mnogi vide i aktualni tok borbi. Rijec je, zapravo, o obezbjedivanju sto bolje pregovaracke pozicije po ugledu na ratove u bivsoj Jugoslaviji. Dok obje strane ne dodju do iscrpljenja, politicari nece govoriti ni o cemu drugom do o maksimalnim ciljevima. Druga varijanta je pobjeda - silom oruzja - i onda, nametanje rjesenja. No, malo tko vidi mogucnost da itko pobjedi u sukobima koji potresaju Kosovo. Dakle, ozbiljni pregovori - ma kakvi bili njihovi modaliteti - o statusu Kosova trebali bi biti izvjesniji. Ne treba se zavarvati da ce teci glatko. Bice jednako mucni kao i sve ovo sto se trenutno zbiva u pokrajini. Raspravljace se o najrazlicitijim ustavno - pravnim zackoljicama, voditi bojevi oko svakog zareza, a da se o debatama o stupnjevima neizbjezne amnestije, razmjene zarobljenika i polozaju ranjenika i invalida, te svega onoga sto rat nosi, i ne govori. No, najvaznije je da se krvoprolice okonca. Kako sada stvari stoje, na Kosovu ce se rat potrajati.

Filip Svarm (AIM)