SMJENA NA CELU HRVATSKE RADIO TELEVIZIJE

AIM, ZAGREB, 11.7.1998. Ivica Mudrinic razrjesen je duznosti generalnog direktora Hrvatske radio televizije, a na njegovo ce mjesto od prvog dana kolovoza zasjesti Ivica Vrkic, dosadasnji predstojnik Ureda Vlade Republike Hrvatske za mirnu reintegraciju hrvatskog Podunavlja. Ova promjena celnog covjeka jedne od najspornijih institucija u Hrvatskoj jos je jedan dokaz da hrvatska Vlada nema drugog izlaza no popustiti pritiscima svijeta, a odabir Vrkica za novog generalnog direktora nesumnjivo je znacajan dogadjaj nakon kojega, ako je suditi po dosadasnjem Vrkicevom djelovanju, na taleviziji neke stvari ne bi trebale biti kakve su vec godinama - i vise nego lose. S druge pak strane, nacin na koji je doslo do ove smjene, odnosno Mudriniceve ostavke i imenovanja Vrkica, pokazuje da su kompartijski modeli postupanja s televizijom jos uvijek imperativni u nerazvijenim demokracijama, kakva je Hrvatska.

Ivica Mudrinic svoju je odluku o ostavci donio nakon razgovora s predsjednikom drzave dr. Franjom Tudjmanom. O njegovoj se ostavci nadugacko i veoma bucno raspravljalo i na sjednici Predsjednistva Hrvatske demokratske zajednice krajem proslog mjeseca, a upravo je ta rasprava prethodila Mudrinicevoj ostavci. Na pitanje zbog cega Mudrinic uistinu odlazi nitko od nadleznih do sada nije dao nikakvu suvislu izjavu niti objasnjenje. Cijela je smjena obavijena velom tajne, a javnosti je ostavljeno da nagadja je li njegova ostavka pobjeda neke od zaracenih unutarstranackih frakcija HDZ-a, ili uistinu ustupak nebrojenim pritiscima kojima je ova stranka izlozena zbog ogranicavanja slobode medija, o cemu je do sada obavljeno mnostvo razgovora medjunarodnih predstavnika s predsjednikom Tudjmanom i ostalim celnim ljudima stranke.

Ocekivalo se da ce Mudrinic svoju ostavku podnijeti odmah nakon smrti bivseg ministra obrane RH Gojka Suska. Prema interpretacijama dogadjaja unutar HDZ-a, Mudrinic je pripadao radikalnijoj struji ove stranke, struji koju je predvodio upravo Gojko Susak, cija je smrt nesumnjivo promijenila i odnos snaga unutar same stranke. Ne treba sumnjati ni u informacije po kojima je Djurdja Susak, vidjevsi sto se dogadja sa bliskim suradnicima njenog pokojnog supruga, intervenirala kod samog predsjednika Tudjmana da zastiti pojedine ljude od osvete koju su im spremali protivnici njenog supruga i njegove politike. Djurdja je u tim intervencijama privremeno spasila i direktorsku stolicu Ivice Mudrinica, a navodno joj je cak i sam Tudjman obecao kako njega nece dirati. Ipak, unatoc velikom utjecaju prijatelja te njihovoj visokoj rangiranosti u strukturama vlasti - Djurdja Susak djelatnica je jedne od kljucnih tajnih policija u Hrvatskoj, te vrlo bliska suradnica Miroslava Tudjmana, predsjednikovog sina koji je objedinio djelatnost svih sedam tajnih sluzbi - Ivica Mudrinic ipak je morao donijeti odluku, koja mu, prema pisanju vladinog Vjesnika, nije bila nimalo laka.

Uzavrele strasti u mastodontu kakav je Hrvatska televizija (radio se jos uvijek nija nasao pod salvom kritika naprosto stoga sto mu je utjecaj mnogo manji) nuzno su zahtjevale smirivanje, i drastican potez kojeg je odobrilo predsjednistvo HDZ-a, ali i sam Tudjman, bio je neizbjezan. Pojava Foruma 21, uz sve zamjerke koje mu se mogu pripisati, djelatnike HTV-a je podijelila na nezadovoljnike svojim, ali i sveukupnim polozajem i ulogom televizije u javnom zivotu cijele drzave, dok su se na drugoj strani okupili tzv. podobni kadrovi, predvodjeni Brankom Separovic, solidno opskurnim likom s malih ekrana, koja je sposobna i u prilog o umiranju roda uvrstiti Srbe an general kao najvece zlo ovoga svijeta.

Sukob izmedju tih dviju struja samo je preslikano stanje sukoba koji se oko uloge i buducnosti Hrvatske televizije, ali i televizije opcenito, vodi u Hrvatskom drzavnom saboru. Dok opozicija u Sabor protura forumaski prijedlog o tzv. privatizaciji Treceg programa, cemu hitro doskace Vladimir Seks s HDZ-ovim, skoro identicnim prijedlogom, televizijski se djelatnici okupljeni oko Separovicke zalazu za drastican rez "americkih placenika iz Foruma 21" - njihovo otpustanje "jer su neradnici", a za stvaranje privatne nacionalne televizije predlazu formulu po kojoj bi je gradili oni koji je zele, a ne da se oduzima od onih koji je ne daju. Pri tom, nesumnjivo namjerno, zaboravljaju nekoliko stvari - da njima televizija nije data, i da je televizija, na kojoj najvise svinjarija rade upravo protivnici privatizacije jednog od njena tri programa, stvorena novcem pretplatnika i poreznih obveznika, ali i da ti "neradnici", kako etiketiraju clanove Foruma 21, nisu neradnici po svojoj volji, vec po odluci, sto iz Predsjednickih dvora, a sto po volji Obrada Kosovca, miljenika Predsjednickih dvora i glavnog urednika Informativnog programa HTV-a.

Pritisci iz svijeta, medjustranacki sukobi, unutarstranacki sukobi, sukobi na samoj televiziji, novi prijedlozi zakona o HRT- u, podijeljena javnost, ili, jednostavnije, sveopce nezadovoljstvo televizijom, koja je jos uvijek vise partijski pogon negoli ustanova od javnog interesa i dobra, i samog su Tudjmana natjerali na seriju razgovora s celnim ljudima stranke i televizije, tijekom kojih se Mudrinicev odlazak pokazao kao neizbjezan potez. Kako bi se Mudrinica stisalo, ponudjen mu je dzentlmenski sporazum - u zamjenu za ostavku ponudjeno mu je ambasadorsko mjesto, sto je i inace HDZ-ova praksa smirivanja onih koji su se morali "zrtvovati". Sad jos ostaje samo za vidjeti hoce li Mudrinic prihvatiti ponudjeno mu mjesto ili se ipak povuci iz politike. A kako bi se pokusalo zadovoljiti i gladne vukove, ali i ne dirati u broj ovaca, na njegovo mjesto Sabor je imenovao Ivicu Vrkica.

Iako se spekuliralo da bi na mjesto celnog covjeka HRT-a mogla zasjesti i Vesna Skare Ozbolt, predsjednica Nacionalnog odbora za uspostavu povjerenja, odluka je pala da to ipak bude Vrkic, mada se ni on sam tome nije nadao, a niti je s nekim velikim odusevljenjem na to pristao. Iapk, stranacka stega i osjecaj za podredjenost vrhovniku i ovaj su put prevladali, te je Vrkic skruseno pristao zamjeniti fotelju u Uredu za mirnu reintegraciju onom (naj)trusnijom, generalnom na HTV-u. Bivsi sudionik Hrvatskog proljeca, bivsi potencijalni predsjednik Hrvatske narodne stranke, dobar prijatelj Savke Dabcevic Kucar i pokojnog Mike Tripala, prebjeg u HDZ, povremeni prijatelj i isto tako neprijatelj Branimira Glavasa, te nesudjeni pripadnik jugoslavenske tajne policije, Vrkic je danas covjek o cijim se politickim stavovima najmanje zna, ali u ciju se mudrost o mogucnosti pomirenja nepomirljivog uopce ne sumnja. Uloga koju je odigrao tijekom reintegracije jedna je od najsvjetlijih politickih uloga u tzv. novijoj hrvatskoj povijesti, a njegovo ime nikada se nije vezalo za pretvorbene skandale niti unutarstranacke sukobe u HDZ-u, naravno, izuzme li se Glavasa, s kojim cijela stranka ima problema i ne zna bi li ga zauvijek iskljucila ili, zbog prevlasti u Slavoniji, ipak rehabilitirala.

Bez obzira na nesumnjive kvalitete koje je Vrkic tokom ovih godina ispoljavao, uloga koja mu je namijenjena mogla bi biti uloga njegovog zivota. Hoce li Vrkic uspjeti ili ce sagorjeti u unakrsnoj vatri medjusobno suprostavljenih interesa koji se prelamaju na "katedrali hrvatskog duha", svakako ce ovisiti i o njegovim sposobnostima, ali vec i sam nacin na koji je doveden na televiziju govori da to nece biti jedino sto ce odluciti o njegovoj, ali i sudbini televizije. Naime, bio je dovoljan samo malo bolji uspjeh hrvatskih nogometasa na svjetkom prvenstvu, pa da i neki visokorangirani clanovi HDZ-a nagovjeste moguce prijevremene izbore, iako u sali. Kako je u Hrvatskoj udaljenost izmedju zbiljskog i imaginarnog redovno nevjerojatno mala, mogucnost prijevremenih izbora uopce nije iskljucena, sto potvrdjuju i velike aktualne polemike koje se vode oko vazeceg izbornog zakona. A dodje li do izbora, uloga Hrvatske televizije ponovo ce biti stavljena na kusnju. Dosadasnje iskustvo govori da se HDZ nece tako lako odreci prednosti koju mu televizija daje, i da nece dopustiti nikakvo objektivno informiranje, koje moze ici samo u korist njegove stete. Uloga celnog covjeka HRT-a u takvoj konstelaciji snaga dobija dodatnu vaznost, a ako se zna kako su zavrsili svi koji nisu igrali po HDZ-ovim pravilima, novoimenovanom generalnom direktoru Ivici Vrkicu nece pomoci ni navodna obecanja predsjednika Tudjmana da se nece mjesati u uredjivacku politiku televizije.

Isto tako, zanimljivo ce biti gledati sto ce se dogoditi sa dosadasnjim poslusnickim kadrovima poput Obrada Kosovca i Hloverke Novak Srzic. Navodno je Vrkic vec u prvim razgovorima unutar stranke, a i s predsjednikom Tudjmanom zatrazio njihovo uklanjanje. Ni Mirko Galic vise nije siguran hoce li ostati ili otici, mada uporno ponavlja da nije dosao s Mudrinicem, pa s njim "u paketu" ne mora ni otici. Dogodi li se samo jedan odlazak s televizije - onaj Obrada Kosovca, vec ce i to biti velika pobjeda koju Vrkic ostvaruje na temeljima koje je postavio Forum 21. Znacit ce to da se Tudjman odrekao propagandnih usluga covjeka kojega je nekriticki nekoliko puta javno hvalio, sto je izazvalo komenatr da se Tudjman ponasa prema Kosovcu kao sto se Tito ponasao prema njemu, rekavsi "Tudjmanu ne pakovati". Dakle, ako je Mudrinic svoje kofere spakovao, ostaje vidjeti tko ce ih jos pakovati, a tko nece.

MILIVOJ DjILAS