MONARHISTA PROTIV MARKSISTE

Predsjednicki kandidati u RS

Banjaluka, 9. jul 1998. (AIM)

U izbornoj trci za mjesto predsjednika Republike Srpske (RS) na septembarskim izborima snage ce odmjeravati Biljana Plavsic, aktuelni predsjednik RS i predsjednik Srpskog narodnog saveza (SNS), i Nikola Poplasen, predsjednik Srpske radikalne stranke (SRS). Iza oba predsjednicka kandidata stoje koalicije najjacih politickih stranaka: iza predsjednice je koalicija "Sloga" u kojoj su, pored SNS, socijalisti i socijal-demokrati premijera Milorada Dodika, a iza Poplasena radikali i do juce vladajuca i najmocnija Srpska demokratska stranka (SDS).

Predsjednicki kandidati su politicari novog doba. U vode politike zaplivali su istovremeno - nakon prvih visestranackih izbora u bivsoj Jugoslaviji i sa pojavom nacionalnih stranaka. Oba su akademske licnosti razlicitih vokacija i politickih opcija. Biljana Plavsic je biolog, predratni profesor biologije na sarajevskom Filozofskom fakultetu, a Poplasen sociolog na Fakultetu politickih nauka u Sarajevu (od 1985. godine do rata). Njihov zajednicki predznak je da poticu iz predratnog sarajevskog kulturnog, akademskog i politickog miljea i da im je SDS bila politicko utociste i izbor na prvim visestranackim izborima 1990. godine.

Plavsicka potice iz bogate trgovacke porodice ciji su korijeni u Visokom (kod Sarajeva). Rodjena je 1930. godine u Tuzli, gdje joj je otac radio kao profesor u gimnaziji. U njenom zivotopisu se navodi da joj je djed Dionisije kao djevojcici obecao studij na Sorboni. Njen otac Svetislav, studirao je u Becu i doktorirao na temu "Panciceva omorika". Kcerka Biljana sticala je akademsko zvanje na Prirodno-matematickom fakultetu u Zagrebu, gdje je diplomirala 1956. godine. Na istom fakultetu je magistrirala i odbranila doktorsku tezu iz oblasti biljne virologije.

Poplasen je rodjen u Somboru (Srbija) 1951. godine, gdje je zavrsio osnovnu i srednju skolu. U Sarajevo dolazi na studij, prvo na Visu socijalnu skolu, a potom na Pravni fakultet.

Ono sto ih razlikuje, a sto nije nevazno u njihovim politickim biografijama, jeste politicka angazovanost u bivsem politickom sistemu. Biljana Plavsic nikada nije bila clan Saveza komunista. Njena bliskost sa 'subjektivnim snagama' bivseg rezima zavrsila se u Socijalistickom savezu na celu Sekcije za nauku i kulturu. Nakon pada komunizma koristila je svaku priliku da se javno deklarise kao ubijedjeni antikomunista. U svojim radikalnim kritikama komunista isla je toliko daleko da je u toku izborne kampanje za predsjednika RS, kao kandidat SDS, izjavila da bi na mjestu predsjednika RS radije vidjela Bosnjaka nego socijalistu. U javnosti je poznata kao prvi i nepomirljivi kriticar Slobodana Milosevica i njegove politike. Kamere novinara zabiljezile su na Palama 1993. godine kako je odbila da se rukuje sa Milosevicem. Svoju naklonjenost monarhiji i cetnickom pokretu rado je isticala i nikada nije umjela da prikrije. Odrzava bliske veze sa clanovima kraljevske porodice Karadjordjevica, a prilikom nedavne privatne posjete Sjedinjenim americkim drzavama dodijelila je visoko drzavno priznanje cetnickom vojvodi Momcilu Djujicu.

Na kritici Milosevica i "crvenog Dedinja" svoj politicki imidz gradio je i Poplasen, iako, za razliku od Plavsicke, ima bogato iskustvo kao clan i funkcioner Saveza komunista. Polovinom sedamdesetih godina Poplasen se zaposlio u Gradskom komitetu Saveza komunista Sarajevo, gdje je pisao partijske izvjestaje i pozdravne govore partijskim sefovima. U sarajevskoj organizaciji komunista proveo je skoro devet godina na programima marksistickog obrazovanja. Njegovi partijski drugovi iz tog vremena tvrde da se isticao "beskompromisnom borbom protiv neprijatelja svih boja", cvrstim partijskim uvjerenjem i odanoscu partijskoj liniji. Marksisticki portret Poplasena donijela je nedavno sarajevska "Slobodna Bosna" u tekstu Tarika Omeragica koji daje citate iz njegove doktorske disertacije "Politicki proces i ljudske potrebe", koju je pod mentorstvom dr Nenada Kecmanovica, odbranio na Fakultetu politickih nauka u Sarajevu

1. godine. Poplasen je ovaj tekst nazvao tendencioznim, a citate 'istrgnutim iz konteksta'. Njegove sarajevske kolege tvrde da je tekst korektan i cinjenice istinite. Na istom fakultetu Poplasen je 1980. odbranio magistarsku tezu sa naslovom "Dijalektika delatnosti i ljudskih potreba u svetlu Marksovog misljenja sa posebnim osvrtom na afirmaciju autenticnih potreba u socijalistickom samoupravnom drustvu".

Pisac teksta o Poplasenovom "moralnom i politickom liku" reagovao je na njegovu nedavnu izjavu da ce Srpska radikalna stranka, ako bude imala svog kandidata za predsjednika RS, "voditi racuna da to bude neko ko je i patriota, i nacionalista, i mudar, i hrabar, i sposoban", dokazujuci da se ni jedan od navedenih atributa ne moze vezati za njegovo ime. "Poplasen je jednu mocnu organizaciju (Savez komunista), zamijenio drugom (Radikalna stranka), jednu 'jaku personu' (Tita) drugom (Seselj), koji mu ulijevaju osjecaj sigurnosti i moci, kao neku vrstu stake za sve intelektualne invalide", pise Omeragic, predvidjajuci da bi Poplasen 2000. godine mogao biti na celu stranke koja ce propagirati civilno drustvo, slobodu i jednakost i saradnju sa medjunarodnom zajednicom.

Za Poplasena bi se moglo tvrditi da je reprezentativni predstavnik prvog nacionalistickog esalona. Na celo radikala dosao je 1992. godine pravo iz politickog savjeta SDS-a. U kritici bivse stranke birao je rijeci, osporavajuci jedino njenu zatvorenost i ekskluzivizam. Klonio se personalnih obracuna i zadrzavao iskljucivo na nacelnim kritikama. Kao ucesnik rata zabiljezen je na fotografiji sa subarom i automatom u rukama. Vodeci studente banjaluckog Univerziteta na bihacko ratiste, ucestvovao je u borbama na prvoj liniji fronta. Od sigurne smrti spasio ga je kundak vlastitog automata, u koji je pogodio protivnicki metak.

Mrlja u Poplasenovoj ratnoj biografiji je obavljanje funkcije ratnog povjerenika u opstini Vogosca 1992. godine. Za vrijeme njegovog predsjednikovanja iz vogoscanske fabrike automobila (TAS) ukradeno je oko tri hiljade "Golfova". Ova afera nikada nije razjasnjena, a Poplasen je tvrdio da je kradja vozila organizovana bez njegovog znanja u sprezi sa sbijanskom policijom.

Za razliku od Plavsicke, Poplasen iza sebe nema nikakvo drzavnicko iskustvo. Dok je Plavsicka politicku karijeru zapocela

1. u Predsjednistvu BiH kao jedan od dvojice predstavnika srpskog naroda, Poplasen nije odmakao dalje od poslanickih klupa. Sa mjesta potpredsjednika Narodne skupstine smijenjen je nakon nekoliko mjeseci.

Iako im je nacionalizam zajednicko ishodiste, Plavsicka i Poplasen se dijametralno razlikuju u politickoj prakseologiji. Plavsicka je protagonista otvorene saradnje sa medjunarodnom zajednicom i integracijom RS u svjetske ekonomske i politicke tokove. Poplasen i radikali takvu njenu politiku nazivaju izdajnickom, optuzujuci je da rusi RS i utapa je u unitarnu BiH.

Upravo na poimanju patriotizma lomice se koplja izmedju Plavsicke i Poplasena u izbornoj kampanji. Posteri radikala, sa Seseljem i Poplasenom u istoj velicini i porukom 'uvijek uz svoj narod', vec su polijepljeni sirom RS. Biljana Plavsic bi mogla odgovoriti porukom 'sve za svoj narod', ukoliko povjeruje da biraci znaju da razlikuju nijase.

Branko Peric (AIM)