IGRA NERAVA IZMEDjU PODGORICE I BEOGRADA

aim/pod/pubs/zi

Prevlaka

Tajni susret crnogorskog predsjednika Djukanovica sa Slobodanom Milosevicem prije desetak dana u Beogradu, vec cini svoje: ono sto je izgledalo malo vjerovatnim - zajednicki srpsko-crnogorski nastup oko rjesavanja problema Prevlake - postalo je izvjesno.

Od Crne Gore "nepriznata" Savezna vlada na cijem celu je Milosevicev izabranik Momir Bulatovic, zestoki protivnik crnogorskog predsjednika Mila Djukanovica, i Vlada Crne Gore maltene preko noci su zakopali ratne sjekire i usaglasili zajednicku platformu za pregovore sa Hrvatskom oko spornog pitanja polusostrva Prevlaka. Suprotno nedavno formulisanom predlogu Savezne vlade - upucenom Ujedinjenim nacijama bez konsultacija sa Crnom Gorom - sto je razbuktalo politicki rat na relaciji Beograd-Podgorica, ovoga puta prihvacene su neke sugestije crnogorske strane i dogovoren zajednicki nastup na pregovorima.

Na predstojecem susretu ministara Jovanovica i Granica u Zagrebu, oko 15.jula, bice pokrenuto pitanje otvaranja granicnog prelaza Debeli brijeg, na cemu je Crna Gora posebno insistirala, jer je kopnena granica sa Republikom Hrvatskom nesporna. Novi crnogorski predsjednik Djukanovic i premijer Vujanovic vise puta su javno kazali da se ne slazu sa dosadasnjom praksom bivseg crnogorskog predsjednika Bulatovica i Savezne vlade da spustenom rampom na Debelom brijegu ucjenjuju Hrvatsku. Tim prije sto, prema nekim procjenama, i Crna Gora zbog toga ima velike gubitke: procjenjuje se da privreda i stanovnistvo gube zbog blokade Debelog brijega oko 80 miliona dolara godisnje.

Na upravo odrzanim konsulaticijama funkcionera saveznog i republickog ministarstva inostranih poslova, donesena je platforma za koju je ovdasnja vlast ustvrdila da je usvojila sve crnogroske zahtjeva, zbog cega su u delegaciju koja ce ici u Zagreb ukljucena i dva clana crnogroske ekspertske grupe za Prevlaku. Rijec je, tvrdi ministar inostranih poslova Crne Gore Branko Perovic, o potpuno novom odgovoru i drugacijem pristupu od onog koji je nedavno brzopleto i bez uvazavanja crnogorskih sugestija poslao Momir Bulatovic Ujedinjenim nacijama. Beograd je, podsjetimo, suprotno trazenju Podgorice, predlozio prvo razgranicenje, pa tek onda otvaranje granicnih prelaza Debeli brijeg i Konfin, plus produzetak kontrole UN. Po tom predlogu, rt Ostro i Prevlaka ostaju Jugoslaviji, sto je u Hrvatskoj javnosti i politickim krugovima ocijenjeno "skandaloznim", te da "Beograd ne odustaje od teritorijalnih pretenzija u odnosu na Prevlaku".

Zvanicno urucujuci svoj prijedlog sporazuma srpskom ministru u Zagrebu Veljku Knezevicu, Hrvatska je ponudila definitivno morsko razgranicenje i asimetricnu demilitarizaciju pojasa oko Prevlake pri cemu bi ona "duge cijevi" povukla pet kilometara a Crna Gora samo dva. Naravno, uz uslov da se ne diraju sadasnje teritorijalne granice u okviru kojih je Hrvatska medjunarodno priznata. Hrvatska, naime, Prevlaku posmatra samo kao bezbjednosni problem pa predlaze da "drzavnu granicu na terenu utvrdi mjesovito hrvatsko-jugoslovensko povjerenistvo, a da se njegov nacin rada i sastav odrede posebnim sporazumom". Uz "razvojacenje kopnene zone" predlaze se otvaranje dva granicna prelaza - Debeli brijeg i Konfin.

Ono sto je najspornije i sto donekle slabi odusevljenje Crnogoraca novousvojenom platfromom koja se bazira na njihovim zahtjevima i interesima, je stav iz beogardske platfrome vezan upravo za granicne prelaze. Naime, u jednom od clanova tog dokumneta sa kojim ce se ici u Zgreb, izbjegava se reci da granicni prelaz treba otvoriti na Debelom brijegu, vec se neodredjeno kaze na dijelu puta od Dubrovnika do Herceg Novog!? Manevar je, ocit - pristajanjem na otvaranje granicnog prelaza na Debelom brijegu, jugoslovenska strana bi prakticno priznala hrvatski suvereniteeet nad Prevlakom. Ovako, Beograd kao da zeli pregovorima da pomjeri granicnu liniju i zadrzi pravo nad poluostrvom. Naravno, takva mogucnost je u sferi fantastike, Hrvatska na problem Prevlake nikad nije gledala kao na teritorijalni vec kao na bezbjedonosni problem, tako da je cilj ovog clana vise da se njime iznova zamajava crnogorska strana i prelaz granica prema Hrvatksoj drzi zatvorenom.

Ako se zanemari hrvatska uzdrzanost u izjavama oko ovog sporazuma i otvaranja granice sa Crnom Gorom - uzrokovana razumljivim izbjegavanjem uplitanja u beogradsko-podgoricke nesuglasice - kao i nemoc crnogorske drzave da bilo sto promijeni bez rizika od slovenackog sindroma, prirodno je pitanje koliko bi dvjema susjednim drzavama znacilo konacno rjesenje. Prakticno od 1991. godine Crna Gora je izolovana sa hrvatske strane (i godinu i po sa Albanijom) i danas radi podrske razvijenog svijeta njenom reformisanom kursu otvorene granice su jedina sansa za bijeg iz novog kruga pakla, cega je svjestan i Milosevic.

S druge strane, crnogorska javnost stice utisak da se i Hrvatska ne trudi da prikaze kako joj previse stalo da podigne rampu prema Crnoj Gori. Prema tvrdnjama "Monitora" nizi zvanicnici povremeno politicki neodmjereno istrcavaju, poput dubrovackog gradonacelnika, koji se u cijelom problemu oko Prevlake i granice pobojao od sverca cigareta, oruzja, narkotika pa cak i ljudi i priliva izbjeglica u Hrvatsku. Bitnija od toga je cinjenica o obostranoj svijesti da se dubrovacko podrucje i Boka Kotorska najbolje prodaju kao cjelovita turisticka regija. Otvaranjem Debelog brijega dolazak turista iz Juzne Italije u Dubrovnik bio bi olaksan. Hrvatska za dalju buducnost ima saobracajni interes prema ovoj strani, s obzirom na to da je u planu gradnja autoputa Zagreb - Dubrovnik koji bi se mogao nastaviti preko Crne Gore i Albanije dalje prema istoku.

Morsko razgranicenje sa Hrvatskom je u neposrednoj vezi sa teritorijalnom granicom koju Hrvatska drzi konacnom. Hrvatska insistira na primjeni medjunarodnog prava, posebno Konvencije UN o pravu mora iz 1982. godine i nacelu crte sredine tj. podjednake udaljenosti. U Bokokotorskom zalivu to je crta sredine izmedju poluoostrva Prevlake rta Ostro na Hrvatskoj i poluostrva Lustice i ostrva Mamula na crnogorskoj strani u smjeru pucine. Kako se povlacenje crta vezuje za kopneno vlasnistvo jasno je da ima svoj odraz i u morskom razgranicenju. No, taj prakticni razlog o kojem su se mogle sporazumno dogovarati najprije ekspertske grupe a potom drzavni organi do sada nije bio presudan na odluku Beograda da prolongira konacno rjesenje ovog pitanja.

Promjenom ritma na relaciji Beograd-Podgorica, sto se vezuje sa Milosevicevim teskocama na Kosovu, kao da se nazire kraj daljem prolongiranju rjesavanja granicnog pojasa Crne Gore sa Hrvatskom. To, naravno, ne znaci da ce do otvaranja granice, a jos vise do teritorijalnog razgranicenja na izmedju SRJ i Hrvatske, doci lako i brzo. Pomenuta formulacija iz jugoslovenske platforme o otvaranju prelaza negdje izmedju Dubrovnika i Herceg Novog najbolje govori da zvanicni Beograd jos nije spreman da prizna granicu na Debelom brijegu i ostavi Prevlaku Hrvatskoj. Cini se da ta nespremnost ima vise veze sa odnosima Beograda i Podgorice nego li Beograda i Zagreba.

Branko VOJICIC (AIM, Podgorica)