ANKETOM NA ANKETU
Cetiri mjeseca prije jesenjih parlamentarnih izbora makedonska javnost je naprosto bombardovana istrazivanjima javnog misljenja koja imaju za cilj da uvjere ljude kako su u pravu sto misle onako kako misle. Ali, ocigledno, sve partije imaju vlastiti "reprezentativni uzorak".
AIM Skopje, 06.07.1998
Sudeci prema broju razlicitih ispitivanja javnoga misljenja, strucnih i nestrucnih sondaza birackog raspolozenja i, uglavnom amaterskih izvodjenih, telefonskih anketa po brojnim medijima, mogao bi se izvuci zakljucak kako su parlamentarni izbori u Makedoniji vec naredni mjesec, a ne da ce se na njih cekati najmanje do sredine oktobra. Jednostavno, stce se dojam kako je borba za glasacke duse iz svog prirodnog politickog ambijenta, presadjena u cifre koje navodno izrazavaju stanovista obicnih ljudi, i to sa jedni jedinstvenim ciljem da te iste ljude ubijedi da su u pravu kad misle kako misle. Vecina anketa, zapravo, pokazuje zaprepascujucu partijsku obojensot, pa je tesko vjerovati da u njima neko uopste i ucestvuje. Ili je razlog upravo u tome sto se javno misljenje "ispituje" u partijskim kabinetima i izbornim stabovima, pa ucesnici zapravo nisu ni potrebni.
Bilo kako bilo, iz ovih silnih sondaza namece se jasan zakljucak kao je makedonsko biracko tijelo apsolutno podeljeno po etnickoj liniji. Oni mediji koji pisu na makedonskom jeziku, ali i nejveci dio istrazivanja, jednostavno podrazumijevaju kako dio glasova koji "prirodno" idu albanskim politickim partijama ne mogu bitnije uticati na buduce uloge u makedonskoj vlasti, pa on i ne podlijeze o ozbiljnijim analizama i procjenama. Ocigledno, borba za vlast vodice se izmedju "makedonskih" partija, mada nacionalno biracko telo makedonskih Albanaca sacinjava gotovo pa cetvrtinu ukupnog. Medju partijama makedonskog nacionalnog predznaka, pak, a tu se cini da su sve ankete saglasne i odrazavaju realno stanje na terenu, ponovno se izdvajaju strai favoriti i ljuti ideoloski protivnici od vremena kada je "demokratija dosla u nas kraj". Na jednom polu cvrsto stoje Socijaldemokratski savez, partija koja bastini tradiciju bivseg SK i okosnica je aktuelne makedonkse vlasti. Na drugom je VMRO-DPMNE, partija naglasenih nacionalnih boja koja se uspjela osloboditi nekih ranijih hipoteka i sigurno je nece ponoviti katastrofalnu politicku gresku sa proslih izbora, kad se dobrovoljno povukla iz procedure.
Ove dve partije, inace, imaju najrazvijenije insfrastrukturu i najpostojanije biracko tijelo, pa se i ocekuje kako ce biti predvodnice dviju opcija. Ostalo je samo pitanje koja od njih ce privuci vise koalicionih partnera. Ako je suditi prema rezultatima vecine dosadasnjih anketa, ove dvije partije mogle bi racunati sa podjednakim brojem glasova na pretstojecim izborima, a radi se o nekih osamnaesetak procenata. Jedna anketa objavljena proslog mjeseca, a pravljena od DATA-PRES, istrazivackog tima koji u Makedoniji uziva visok rejting, kaze kako je za sadasnju partiju na vlasti okruglo 18 otsto anketiranih, a da najznacajnija i najbrojnija opoziciona partija moze racunati na 17,29 odsto glasova. Neki ovdasnji krugovi, medjutim sugerirali su kako je u prcvoj verziji ove ankete zapravo bila ova mala razlika,a li u korist VMRO-a i da je ona ispeglana u provladinom dnevniku "Nova Makedonija", koja je ujedno i maticna kuca ugledne istrazivacke agencije. Nekako u isto vrijeme objavljeni su i neki detalji iz jednog veoam opsnog istrazivanja javnog misljenja sto ga je za vlastite, ali i za potrebe makedonskih partija, radio americki Medjunarodni republikanski institut. Rezultati tog istrazivanja pokazace kako bi, prema trenutnom rasplozenju biraca, najzadovoljniji bili VMRO-ovci, buduci bi njima glas dalo nesto vise od 27 pricenata ljudi, a odmah iza njih je SDSM sa nepto manje od 16 - odstotnim poverenjem.
Sve ostale partije, dakle, imaju manje poverenja medju gradjanima, ali us, objektivno gledano, i njihova ocekivanja od narednih izbora razmjerno skromnija. Liberalno-demokratska partija, koja trenutno ima cak cetvrtinu mjesta u Parlamentu, ali ih je "zaradila" kao bivsa clanica pobjednicke koalicije iz koje je, kasnije, istupila mogla bi racunati sa nesto manje od deset odsto glasova. Socijalisticka partija koja je iz prakticnih razloga jos uvijek u koaliciji sa SDSM, mogla bi racunati maksimalno sa tri procenata biracnog pverenja, a najmladja ovdasnja partija Demokratska alternativa, bivsejugoslovenskog funkcionera Vasila Tupurkovskog, za samo dva tri mjeseca postojanja priskrbila je sebi pristojnih oko 8 procenata povjerenja. Nema indicija kako bi se rasplozenje birackog tijela moglo radikalno promjeniti u narednih cetiri mjeseca, pa je vec sad izvjesno da u Makedoniji ni jefna partija pojedinacno ne moze osvojiti vlast. Buduci je neizvodljivo da se, u ovalvim politickim okolnostima, zahednicki nadju dvije najmocnije partije SDSM i VMRO-DPMNE, pretpostavlja se kako bi one mogle postati stubovi buducih koalicija.
Vladajuca partija, barem sasada, doima se dosta samouvjereno i nema oficijelnih najava o mogucem predizbornom partnerstvu. Njeni lideri vjerovatno racunaju kako ce samostalno osvojiti dovoljno glasova da mogu formirati postizbornu koaliciju i tako ostati na vlast. Uz svog tradicionalnog partnera, albansku partiju PDP SDSM-ovci pretpostavljaju da bi opet s njima posli i Sociajlisti, mada su u poslednje vrijeme pokazane izuzetne razlike izmedju ovih dveju partija. Najveci konkurent, opoziciona VMRO-DPMNE trenutno transparira istovjetno samopouzdanje, racunajuci kako za kolaiciranje ima vremena. Iza vrata, mesutim, vode se intenzivni pregovori o grupiranju opozicionih partija i njihov zajednicki nastup na izborima. Ako se partijski vrh tome i suprotstavlja, kod najveceg broja intelcektualaca okupljenih oko VMRO-a, sazrelo je misljenje kako se aktualna vlast ne moze ukloniti osim zajednickim nastupom nejvecih partija iz opozicije. Moguci najvazniji partner, pomenuta Liberalno-demokratska partija, rado bi da prije izbora ucvrsti svoje kasnije pozicije i mada je njneo potencijalno biracko tjelo znatno manje, vec sada trazi polovinu ucesca u vlasti. Niko ne vjeruje da ce toliko dobiti, ali da ce dve partije sklopiti posao u to se uzda najveci dio makedonske javnosti koji bi pozdravio promjenu vlasti. Ovom bi se bloku mogle priljuciti i neke manje opozicione partije, pa se sve racunice sa promjenom vlasti zasnivaju na udruzivanje. Vladajuce partije su na proslim izborima, preko koalicije "Savez za Makedoniju" pregazili opoziciju, pa slute odakle im zapravo dolazi prava opasnost. Ova cinjenica prouzrokovala je jednu, na prvi pogled, paradoksalnu situaciju. Mediji koje kontrolisu partije na vlasti, posredstvom svojih tekstova, komentara i navodnih istrazivanja jsvnog misljenja, namjerno podizu rejting svom najopasnijem konkurentu VMRO-DPMNE, kako bi ga uvjerile u mogucnosti da ce samostalno pobjediti na izborima.
I mnogobrojne ankete u vezi sa popularnosti pojedinih licnosti, ocigledno se koriste u propagandne svrhe pred izbore. Mediji bliski vlastima cvrsto se drze vec pominjanog istrazivanja DATA-PRES-a, prema kome su najpopularnije licnsoti u Makedoniji zef drzave Kiro Gligorov i Vsil Tupurkovski, lider DA, ali ni ostale licnosti iz drzavnog vrha ne zaostaju previse. Opoziciona stampa, pak, forsira jedno istrazivanje po kome je Branko Crvenkovski, premijer i lider vladajuce partije, medju najneomiljenijim licnostima u drzavi. Posebno zanimnaje izazvali su neki, naknadno publikovani, detalji iz vec pomenutog istrazivanja americkog republikanskog instituta. Medju mogucim predsjednickim kandidatima nadmocno prednjaci Vasil Tupurkovski, koji je zasluzio povjerenje vise od 37 odsto ispitanika. To je pet puta vise nego aktualni sef drzave i cak sedam puta vise nego ostali njegovi potencijalni nasljednici. Ovakvi se rezultati sasvim lijepo uklapaju u stare spekulacije oko toga kako ce Vasil Tupurkovski pomoci svojoj ideoloskoj sabraci da ostanu na vlasti, a ovi ce se njmeu revansirati na predsjednickim izborima. Firma- anketar, sa svoje strane, samo svjedoci kako je za ovakvo razresenje i SAD.
AIM Skopje
BUDO VUKOBRAT