Igre zmurke

aim/pod/pubs/zi

CRNA GORA - SRBIJA

TXT: Informacija koju su objavile podgoricke "Vijesti" - da se crnogorska vlast dogovorila sa Beogradom o zajednickoj razradi platforme za pregovore sa Hrvatskom oko rjesavanja problema Prevlake - mnoge u Crnoj Gori prilicno je iznenadila. Samo nekoliko dana ranije, crnogorski ministar spoljnih poslova Branko Perovic ostro je kritikovao ponasanje Savezne vlade koja je, bez konsultacija sa zvanicnom Crnom Gorom, uputila Ujedinjenim nacijama prijedlog razgranicenja sa Hrvatskom. To je u Podgorici protumaceno kao jos jedan u nizu pritisaka Milosevica na crnogorsku vlast, koja od imenovanja Momira Bulatovica za saveznog premijera, ne priznaje legitimitet Savezne vlade.

A sada se, bukvalno u toku noci, desio neocekivani obrt: "nepriznata" Savezna vlada Momira Bulatovica i "legitimna" Vlada Crne Gore zajednicki ce u nekoliko narednih dana formulisati zavrsnu verziju platforme za rjesavanje spornog pitanja Prevlake. Da li je rijec o zaokretu u politici Mila Djukanovica? Naime, u toku izborne kampanje, ali i nakon nje, crnogorski drzavni vrh se nije libio teskih politickih kvalifikacija prema Milosevicu, SPS i njenim koalicionim partnerima SRS i JUL. I druga strana, naravno, nije bila nimalo njezna prema crnogorskim reformistima, nazivajuci ih lopovima, svercerima... Tenzije su nakon izbora dodatno narasle usvajanjem u crnogorskom parlamentu Rezolucije kojom se zahtijeva od vojnog vrha povratak crnogorskih vojnika sa Kosova, kao i drskom odlukom vojnog vrha o premjestanju regruta iz Crne Gore u kasarne sirom juzne srpske pokrajine.

Sto se u medjuvremnu dogodilo pa su iznenadno odnosi zvanicnog Beograda i Podgorice ponovo uspostavljeni? Naime, kada je prije cetrdestak dana ustolicen na mjesto saveznog premijera Momir Bulatovic javno je porucio da novi posao nije preuzeo kao uhljebljenje ili bijeg od izbornog poraza u Crnoj Gori. Napotiv, predsjednik SNP je tvrdio da nije "privremeno rjesenje" vec ozbiljno namjerava, u koordinaciji sa saveznim predsjednikom Milosevicem, da konacno "deblokira rad savezne administracije". I zaista, iako politicki uzdrman porazom vlastite partije na izborima, Bulatovic nije sjedio skrstenih ruku. Savezna administracija ubrzo je pred javnost izasla sa nacrtom rjesenja problema Prevlake, pokazujuci time da Crnoj Gori nece prepustiti inicijativu bilateralnih dogovora sa hrvatskom stranom. Samo nekoliko dana kasnije, savezna administracija proglasila je novi bojkot slovenacke robe, pravdajuci taj potez odmazdom prema Sloveniji, zbog njihovog stava u rjesavanju pitanja Kosova. Tako je, postujuci odluku Milosevica i njegovih koalicionih partnera iz JUL-a I SRS-a, Savezno ministarstvo za spoljnu trgovinu naredilo Saveznoj upravi carina da se roba iz Slovenije do daljneg - ne carini. Vjerovatno je preko noci donesena uredba pogodila mnoga preduzeca u Srbiji, koja su pocela obnavljati saradnju sa slovenckim preduzecima, ali je - bez dileme - najvise ostecena Crna Gora: 179 motokultivatora u vrijednosti od oko milion i osamsto hiljada maraka, odjednom je ostalo "zamrznuto" u Luci Bar bez mogucnosti carinjenja. Takode, ovim aktom savezne administracije onemogucena je i realizacija vec potpisanog kreditnog aranzmana kojim se Slovenija obavezala da u Crnu Goru, u oblasti poljoprivrede i turizma ulozi do kraja ovog mjeseca 4,5 miliona maraka. Podatak da je Savezna vlada proglasila bojkot slovenacke robe bez prethodne konsultacije Skupstine SRJ, samo je dokaz da je Milosevic smatrao da se radi o vrlo znacajnoj politickoj odluci koju ne treba odlagati dugatrajnim skupstinskim raspravama.

Treci potez saveznog vrha najjace je odjeknuo u Crnoj Gori. Savezni premijer koga crnogorska vlast ne priznaje u jednom se danu lisio usluga 22 savezna funkcionera sa crnogorske kadrovske liste. Kriterijum je bio jednostavan i otuda ekspeditivnost. Bulatovic nije imao milosti: svi koji su, makar I posredno, iskazali lojalnost prema Djukanovicu i ostalima iz vrha crnogorske drzave dobili su kartu za Podgoricu u jednom pravcu - sef saveznog protokola, savjetnici premijera, pomocnici i sekretari ministara... Mnogi su posljednju Bulatovicevu odluku protumacili kao gest politicara koji ne podnosi da gubi.

Iako ima razloga i za takve tumacenja, cini se, ipak, da se radilo o akciji sirih razmjera, kojom se potvrduje teza da Milosevic nece, uprkos Djukanoviceve uvjerljive pobjede na majskim izborima, prestati da pritiska Crnu Goru. Naime, odstranjivanjem iz saveznog vrha kadra lojalnog Djukanovicu Crna Gora je definitivno iskljucena iz procesa odlucivanja na saveznom nivou. U saveznom parlamentu odavno, zahvaljujuci poslanicima Bulatovicevog SNP, Milosevic ima neogranicenu vlast I cak mogucnost sprovodjenja mnogih, po Crnu Goru stetnih zakona. Istini za volju, crnogorski parlament je na posljednjem zasijedanju usvojio zakon kojim su iskljuceni Bulatovicevi ljudi iz sastava crnogorske delegacije u Vijecu republika. No, cinjenica da se sjednica saveznog parlamenta ne saziva govori da Milosevic nece tek tako dopustiti da mu Djukanovic blokira rad saveznog parlamenta i da, vjerovatno, ceka odluku Ustavnog suda SRJ kojom ce se crnogorski zakon proglasiti neustavnim. Na taj nacin bi se produzio mandat saveznim poslanicima iz redova SNP, a Djukanovic bi morao da nadje neki drugi nacin u ostvarivanju javno objavljene namjere o demokratizaciji federacije.

Sada je, dakle, Djukanovic osim blokade u saveznom parlamentu ostavljen i bez znacajnih informacija o desavanjima u federalnoj administraciji. Crnogorski predsjednik je, bas zahvaljujuci radu svojih ljudi na sluzbi u Beogradu, svojevremeno bio pravovremeno informisan o tajnim pripremama zakona o ujedinjavanju sluzbe bezbjednosti, kao i o drugim Milosevicevim zamislima, i, sto je bitnije, imao je vremena da medijski animira crnogorsku javnost na suprotstavljanje politici zvanicnog Beograda. Ubuduce ce crnogorska vlast za odluke savezne administracije znati tek - kada budu objavljene u medijima. To se narocito odnosi na diplomatske planove Beograda, kao i na akcije koordinacije savezne policije i vojnog vrha.

Tako izgleda da je Djukanovic sve dalji od mogucnosti uticaja na saveznu vlast, a Milosevic mu je jasno demonstrirao da, ukoliko uopste hoce funkcionisanje zajednicke drzave, mora kontaktirati direktno s njim, bas kao i na sjednici Vrhovnog savjeta odbrane. Jer, Djukanovic i dalje moze da se igra nepriznavanja Savezne vlade i Milosevicevih ljudi tamo, ali je ocigledno nemocan da sprijeci efekte djelovanja savezne drzave na Crnu Goru.

Da li je to splet razloga koji su crnogorskog Predsjednika natjerali na, makar i privremeni, dogovor sa Milosevicem? Prema informacijama iz vrha crnogorske vlasti Djukanovic je pocetkom ove nedjelje bio "oci u oci" sa Milosevicem. Nije poznato o cemu su razgovarali. Informacija o susretu nije objavljena, niti su u kabinetu Djukanovica voljni da je potvrde. Vijest o saradnji crnogorske i savezne vlade uklapa se takode u analize koje govore o otopljavanju odnosa Beograda i Podgorice. U tom smjeru je i informacija o buducoj uredivackoj koncepciji drzavnih medija. Naime, na ovonedjeljnom sastanku glavnih urednika TV Crne Gore, Radija i "Pobjede" sa drzavnim crnogorskim vrhom, predstavnicima crnogorskih drzavnih medija "toplo je preporuceno" da nadalje ne insistiraju na negativnim kvalifikacijama lika i djela Slobodana Milosevica, kao i da se umjerenije informise o dogadjajima na Kosovu.

Ipak, prerano je govoriti o definitivnom priblizavanju stavova Podgorice i Beograda. Jaz u razmisljanjima i strategiji razvoja zemlje suvise je velik da bi se tako lako mogao premostiti. Tesko je takode vjerovati da bi Milosevic ikada vise mogao povratiti vjeru u Djukanovica i reformiste iz Podgorice. A ni Djukanovic, koji je medunarodnu reputaciju izgradio na otporu Milosevicevoj politici, ne bi tako lako mogao stranim diplomatama objasniti kako to crnogorski reformisti grade mostove saradnje sa srpskim vozdom.

Rijec je, cini se, o necemu drugom: crnogorska je vlast, po svemu sudeci, zaigrala rizicnu igru nadmudrivanja sa Milosevicem, kako bi smanjila zestoki ekonomski i politicki pritisak na Crnu Goru. S druge strane, vjerovatno i saveznom predsjedniku odgovara da, dok je situacija na Kosovu uzarena, ne zuri u dalje obracune sa Crnom Gorom. Takvi manevri obje strane, vojnim zargonom receno, zovu se pregrupisavanjem snaga. Pitanje je samo: ko ce, kada dodje do novog sukoba, nakon sadasnje igre zmurke biti snazniji i spremniji za konacan obracun?

Drasko DjURANOVIC (AIM, Podgorica)