NASILJE ILI DOZVOLJENA UPOTREBA SILE?

Nakon pobune u sarajevskom zatvoru, na redu IPTF

AIM, SARAJEVO, 29.06.98. U sarajevskom Okruznom zatvoru, u noci izmedju 3. i 4. juna izbila je pobuna. Prvi zesci bunt zatvorenika u posljednje vrijeme u ovom zatvoru je i ugusen. Pobunjenici, njih osam iz jedne sobe, savladani su suzavcem i batinama. Za akciju su bile angazovane specijalne snage policije. Moguci razlog pobune je nezadovoljstvo lijecnickim tretmanom, koji se provodi u Okruznom zatvoru. Sve to, kao i druge pojedinosti medijima je obznanila Jasminke Dedic, majka jednog pritvorenika, ucesnika u pobuni. Kao i mnogo puta do sada javnost o ovakvim dogadjajima redovno doznaje iz "trece ruke", dok su nadlezni i pored trazenja da se zvanicno oglase, uglavnom ostajali nijemi.

• Zna li IPTF? Moj sin je najvise pretucen. Nije mi dozvoljeno da ga vidim. Oni sute o svemu, valjda hoce da im te modrice nestanu, pa da kazu kako niceg nije bilo. Pitam se zna li IPTF sta se desavalo u zatvoru? - kaze Jasminka Dedic. Od Ministarstva pravde Federacije trazene su informacije o "incidentu" u Okruznom zatvoru. Njihov jedini odgovor je bio da se obratimo Kantonalnom sudu u Sarajevu. Dugo vremena nakon pobune niko od nadleznih u Upravi zatvora i Kantonalnog suda nije nasao za shodno da objasni rodbini zasto su posjete u zatvoru smanjene i zasto je tezina paketa ogranicena na 5 kilograma. Umjesto kontakta sa zatvorenicima, rodbini je dostavljena krvava odjeca. Prema onome sto je uspjela doznati, Jasminka Dedic "pobuna je pocela 3. juna oko podneva. U jednoj od soba, u kojoj je smjesteno osam zatvorenika, napravljena je barikada od kreveta. Navodno trazili su bolji tretman u lijecenju. Jedan od njih, Izet Imsirovic, taj je dan prijetio sudiji na sudjenju da ce se isjeci".

U zatvoru je navodno trazio narkotike - kaze Jasmina Dedic. "Naduravanje" je trajalo do kasno u noc. Pobunjenici su porazbijali stakla na prozorima. Prema tvrdnjama nekih zatvorenika, koji su izasli iz zatvora u medjuvremenu, oko ponoci, pozvani su specijalci, koji su s vanjske strane ubacili suzavac u sobu. Zatvorenici su pobjegli u WC, ali im je i tamo ubacen suzavac.

• Vrata su otvorena bonsekom, nakon cega je uslijedilo zestoko pendrecenje. Nije mi jasno zasto su ih morali tuci, kada su oni sigurno vec bili savladani upotrebom suzavca? Vjerovala sam u ovu drzavu i sistem, a sada ne znam vise kome da vjerujem - razignirano objasnjava Jasminka Dedic. O sudjelovanju specijalnih jedinica u gusenju pobune nema zvanicnih informacija. Zapravo svi negiraju da takve specijalne jedinice uopste i postoje, dok u Kantonalnom sudu tvrde kako su ovaj incident "ugusili" zatvorski cuvari.

Jedan od zatvorenika iz pobunjenicke sobe Izet Imsirovic (25), protiv kojeg se na Kantonalnom sudu u Sarajevu vodi postupak za teski slucaj razbojnicke kradje pokazivao je na sudskom pretresu krvavu majicu. Na istom pretresu, odrzanom 15. juna, receno je da se radi o osobi koja je ovisna o narkoticima i kod koje je evidentan takozvani PTSP (postraumatski stresni poremecaj), zbog cega je preporuceno da se Imsirovicu odredi mjera obaveznog psihijatrijskog lijecenja zatvorenog tipa. Na istom pretresu, Imsirovic je pokazivao svoju krvavu majicu, a vjestak neuropsihijatar je naglasio da je "nedavni incident u zatvoru" mogao uticati na Izetovo psihicko stanje. Drugi "pobinjenik", sedamnaestogodisnji D. Dedic, sin Jasminke Dedic, tereti se za ubistvo Kasima Blekica, 23. decembra 1997. godine. Jasminka Dedic je od pocetka upozoravala da se njen sin nalazi u teskom psihickom stanju, zbog cega mu je bila neophodna adekvatna lijecnicka njega. Potvrdu o tome Dedici dobijaju od sudskog vjestaka Marije Kaucic, koja je kod Dedica primijetila postojanje PTSP-a izrazeno kroz produzenu depresiju. Poznatao je da osobe, koje boluju od posttraumatskog sindroma imaju nagon za suicidom. D. je imao tri poksaja samoubistva. -Tri mjeseca smo trazili da ga smjeste na lijecenje. U zatvoru su ga drogirali tabletama. Za njih je bilo bitno samo da bude miran, kaze Jasminka Dedic. Nakon tri pokusaja samoubistva, dvaput rezanjem vena i treci put gutanjem kasika. D.Dedicu je dozvoljeno da se lijeci na Neuropsihijatrijskoj klinici u Sarajevu. Ostao je 15 dana i vracen je tacno na dan pobune. Zasto je moj maloljetni sin stavljen u celiju sa odraslima, pita Jasminka Dedic, potvrdjujuci staru boljku naseg zatvorskog sistema, u kojem maloljetnici nemaju adekvatan tretman. Uplasena za psihicko zdravlje svog sina, odlucna je da ide do kraja, kako bi se ispitao cijeli dogadjaj, vezan za gusenje pobune 3. juna.

• Ja sam uvijek bila dobro primljena od strane upravnika zatvora i nemam primjedbi na njih, ali trazicu da se objasni zasto je moj sin pretucen. Moj sin jeste ubio, ali se radi o bolesnom djetetu, koje treba da bude lijeceno - tvrdi Jasminka Dedic.

Nekoliko dana nakon objavljivanja u medijima, nadlezni u Okruznom zatvoru potrdili su da se 3. juna ipak desio incident. Kantonalni sud u Sarajevu saopstio je kako je zamjenik predsjednika Kantonalnog suda "od pocetka do kraja bio informisan o svim desavanjima nasilnickog ponasanja pritvorenika". Uprava Okruznog zatvora je o svemu dostavila izvjestaj, koji je na Kantonalnom sudu u cijelosti prihvacen kao tacan. U izvjestaju je navedeno kako je u celiji broj 168 doslo do problema, jer su se pritvorenici zabarikadirali. U celiji su bili uglavnom narkomani, koji su zahtijevali vecu kolicinu narkotika. Vec otprije se upozoravalo na problematicno ponasanje D. Dedica, koji nije postivao pravila. Pregovori su trajali dugo i, kako je navedeno, pritvorenici su prijetili samopovrijedjivanjem ako se udje u njihovu celiju. Razmatralo se da li ce upotrijebiti silu ako to bude potrebno. Na Kantonalnom sudu objasnjavaju kako nikakve upotrebe suzavca nije bilo, nego je koristen sprej, koji zene, inace, koriste za samoodbranu. Sprej je, navodno, napravljen na biljnoj bazi i potpuno je bezopasan za zdravlje.

Nakon procjena, uslo se u celiju a sredstva sile su upotrijebljena u najmanjoj mjeri, jer je u celiji bilo i maloljetnika. Prema izvjestaju Upravnika zatvora, pritvorenici nisu pretuceni, nego se radi o povredama nastalim od samopovredjivanja, sjecenjem komada stakla. Takodjer je navedeno da su u ovom incidentu tri strazara povrijedjena obrazlozeno je u Kantonalnom sudu te da se o ovom slucaju ne moze govoriti kao o pobuni, jer nije doslo do nasilnickog ponasanja svih zatvorenika. U ovom slucaju radilo se samo o jednoj sobi. Objasnjeno je i da je celija broj 168 potpuno devastirana i da su se nakon incidenta u njoj nalazili komadi stakla obavijeni platnom, cime se prijetilo strazarima. Navodno, ljekar je nakon incidenta napravio izvjestaj, a pritvorenici rasporedjeni po drugim sobama. Osim toga, objasnjeno je da se po zakonu maloljetnici nekad mogu smjestiti u celiju sa odraslima, sto odlucuje sudija za maloljetnike. U pravilu, oni bi trebali biti izdvojeni.

Prema nekim saznanjima, od nedavno u Okruznom zatvoru Sarajevo preduzete su neke mjere, vezane za zatvorsku bezbjednost i obezbjedjenje. Naime uvedene su tzv. mjere "demokratskog" obezbjedjenja sa velikom restrikcijom ovlastenja zatvorskog osoblja. Trazeci podrobnije objasnjenje, upuceni smo na Ministarstvo pravde FBiH i od Dzemala Husica dobili smo negativan odgovor, s obrazlozenjem da se nacin obezbjedjenja kaznenopopravnih organizacija ne moze javno publikovati. Tada, a i sada nam je zelja bila da ispitamo da li je nekim mjerama, dobijenih prema uputama IPTF-a moglo doci do ugrozavanja bezbjednosti zatvorskih strazara, ciji je posao zbog njegove specificnosti prilicno nezahvalan i opasan. Nakon toga, desilo se sta se desilo

Porodice zatvorenika uputili su svoje zalbe Helsinskom komitetu za ljudska prava i prema rijecima Srdjana Dizdarevica, sefa njihovog ureda u Sarajevu oni su vec uputili zahtjeve IPTF i OHR-u da se ispita ovaj slucaj kako bi mogli od Federalnog ministarstva pravde traziti objasnjenje o prekoracenju ovlascenja zatvorskog osoblja, neadekvatnog lijecnickog tretmana zatvorenika te smjestaja maloljetnih pritvorenika u istu celiju sa starijim zatvorenicima.

Da li ce i ovaj slucaj progutati vrijeme zavisi od upornosti porodica pritvorenika da istraju u trazenju svojih prava. Medjunarodne institucije koje pokusavaju ovdje uvesti malo vise demokratije vec su pokrenule svoje mehanizme mada jos nema nikakvih reakcija od zvanicnih institucija a izgleda ni volje da se nesto mijenja.

Eldin KARIC (AIM, Sarajevo)