KOLIKO PARA TOLIKO MUZIKE

150 dana nakon Sarajevske deklaracije

AIM, SARAJEVO, 27.06.98. Kada Carlos Westendorp, Visoki predstavnik UN za civilna pitanja u BiH, nekoga markira kao prepreku izvrsavanja zadace medjunarodne zajednice u BiH, taj neko ostaje bez posla. Tako se desilo i u slucaju sefa Uprave za rjesavanje problematike u stambenoj oblasti Kantona Sarajevo - Harisa Trnke. Koliko god se vrh Stranke demokratske akcije BiH, koji je Trnku imenovao na to mjesto, trudio da uvjeri javnost da je Trnka otisao s tog mjesta zbog "zamora i iscrpljnosti", isto toliko je Westendorp bio jasan u intervjuu jednom ovdasnjem politickom magazinu - "covjek za cije ime nisam siguran, mislim da se zove Trnka, uocen je kao prepreka sprovedbi Sarajevske Deklaracije i smijenjen je, njegova stranka ga je morala ukloniti". Da je Westendorpova bliza istini govori cinjenica da i sam Trnka ukazuje na to kako mu bas nisu bile dostupne sve informacije i kako ga se bas i nije mnogo pitalo, a nadalje isti gospodin, "umoran i iscrpljen", odmah nakon svoje "ostavke" dobiva novo, vrlo uticajno i vazno, radno mjesto. Toliko o njemu, a da medjunarodna zajednica nije zadovoljna sprovedbom ili realizacijom procesa povratka u Federaciju, prvenstveno u Kanton Sarajevo, govori i nedavna izjava ambasadora SAD u BiH, Richarda Kauzlaricha prilikom njegovog proslonedjeljnog sastanka sa predsjednikom i potpredsjednikom Federacije BiH, Ejupom Ganicem i Vladimirom Soljicem. Na zalost, ovu Kauzlarichevu primjedbu ovdasnji mediji jedva i da su pomenuli.

Istovremeno, da li istinski ili samo zbog sirom otvorenih ociju medjunarodne zajednice ni vlasti Kantona Sarajevo nisu zadovoljne povratkom i to posebno manjinskim, dakle povratkom nebosnjaka. "Ni 145 dana nakon Sarajevske Deklaracije nisu postignuti ohrabrujuci rezultati", kazao je kantonalni ministar za izbjeglice Beriz Belkic. Da podsjetimo - Sarajevska Deklaracija predvidja povratak 20.000 nebosnjaka u Sarajevo, do kraja tekuce godine, ali tretira i njihove stambene probleme i zaposljavanje.

Belkic je kao osnovnu prepreku povratku iznio problem nedovoljnog stambenog fonda - od 3.692 porodice koje su se prijavile za povratak na svoje prijeratne adrese, u 2.113 slucajeva radi U uredu savjetnika ministra za izbjeglice i raseljena lica, Fadila Crnogorac ustupila nam je posljednje informacije o broju prijavljenih za povratak - 8.231 porodica. Od ovog broja najvise je Bosnjaka - 3.741, potom Srba - 2.746, Hrvata - 1.431 i ostalih - 313. Ovo su prijavljeni iz kantonalne evidencije, a u uredu ombudsmena, Grett Haler, operiraju cifrom od 50.000 prijavljenih porodica, ali upozoravaju da taj broj nije tacan - moguce su dvostruke prijave, samostalne ili u okviru kolektivnih. Potom, ured ombudsmena je trazio u svojoj nedavno zavrsenoj anketi da se prijave samo zainteresovani za povratak u Federaciju sa tacnom adresom na koju se zele vratiti, ali pristigao je veliki broj prijava u kojima je samo ime. Treba reci i to da se u Kanton Sarajevo do pocetka maja vratilo 2.110 ljudi od kojih je najveci broj bio Bosnjaka.

Zasto taj tako zeljeni proces ide sporo? Potpredsjednik SDA, Ejup Ganic, kaze da je zakazala medjunarodna zajednica kod obezbjedjivanja sredstava, a portparol iste ove stranke elaborira opsirnije: "Sarajevskom deklaracijom predvidjen je povratak 40.000 (!?) ljudi, a to je blizu 12.000 porodica i isto toliko stanova i kuca. Za opravku jednog stana ili kuce potrebno je 20.000 DM, a to znaci 240 miliona DM za sprovedbu zakljucaka Sarajevske deklaracije. Medjunarodna zajednica do sada je implementirala samo 10 posto od potrebnih sredstava". Portparol Grbo kaze i to da se i u okviru same SDA pitaju "da li se mozda radi o nekim tihim sankcijama Sarajevu, o otporima medjunarodne zajednice povratku u Sarajevo i provedbi Sarajevske deklaracije?". Ovi problemi mogli bi uskoro biti otklonjeni ako se uzme u obzir da je na posljednjoj (IV) donatorskoj konferenciji u Briselu, za potrebe povratka, sama Evropska unija izdvojila 191,54 miliona USD, a SAD za iste potrebe - 12 miliona USD, uz manje iznose drugih zemalja.

No, nije sve u novcu - voli da kaze nas narod, nesto je i u nekretninama, i tu je nastavak price. Set imovinskih zakona i zakona vezanih za stambenu problematiku, koji u mnogome olaksavaju proces povratka usvojen je samo u Federaciji BiH. Uz to, i drzavni Sabor Republike Hrvatske ovih je dana usvojio program i plan povratka svojih izbjeglih Srba, ali Vlada Republike Srpske to jos nije uradila. Ovo sve je jako vazno jer se povratci u BiH i njene entitete ne mogu posmatrati odvojeno jedni od drugih ali ni odvojeni od povratka hrvatskih Srba kojih je najveci broj upravo ovdje, u BiH, u RS. Tako je na sceni sljedeci omjer brojeva (primjeri uzeti iz pisanja jednih sarajevskih dnevnih novina): u RS se do sada vratilo samo 5.000 ljudi, 80 porodica iz Dervente zeli da se vrati kucama, ali, uz novac koji je potreban za opravku veceg broja ovih kuca (vise od milion DEM), u njima zive Srbi iz dijelova Federacije pod kontrolom HVO-a. Sarajevski Srbi nastanjeni u Brckom zele svojim kucama, ali Bosnjaci protjerani i izbjegli iz Brckog ne mogu u svoje kuce - ukazuje Belkic nedavno. Istovremeno, od 3.110 anketiranih prijeratnih stanovnika Sokoca njih 3.077 napustilo bi stanove i kuce u Sarajevu i vratilo se u Sokolac, pod uslovom da im se omoguci povratak u njihove kuce - vele u udruzenju izbjeglih Sokocana. Iz udruzenja Focaka ukazuju da bi se, ukoliko se ne bude istrajalo na dvosmjernom povratku, samih Focaka na ulici naslo - 20.000. Uz sve ovo, premijer Vlade Kantona Sarajevo ukazuje na cinjenicu po kojoj jednosmjerni povratak, htio to neko ili ne, ima svoje limite oko 3-4 hiljade ljudi. Po svim ovim naznakama - problem je zakonodavstvu u RS, a po ocjenama nekih politickih partija Vlada RS namjerno odugovlaci sa donosenjem imovinskih zakona i zakona iz stambene problematike (jer jos uvijek nije sigurna da je stekla povjerenje glasaca). Sve do tada - jedan entitet ce biti opravdanje drugom, pogotovo kada kantonalne vlasti u Sarajevu malo "pogledaju kroz prste" onima koji bi morali biti delozirani ili onima koji bespravno koriste vise od jedne stambene jedinice. No, pocetkom jula, u skladu sa preporukama ombudsmena, prestaje "vaziti" postojece zakonodavstvo u RS i tamosnje resorno ministarstvo poziva sve zainteresovane za povratak (vlasnike, posjednike i korisnike) da pocnu sa podnosenjem svojih prijava, odnosno zalbi, koje ce, istina, biti rjesavane tek nakon usvajanja novih zakona - rekao je ministar za izbjeglice i raseljena lica u Vladi RS, Slavko Peric za jedne sarajevske novine.

Toliko o novcu i nekretninama, no kao uslov povratka pominje se i jos nesto - sigurnost i na cijeloj teritoriji BiH za sve njene gradjane, ali i zaposljavanje. Sigurnosti nema bez multietnicke policije u cijeloj BiH, a ona tesko da ce biti izgradjena u skoroj buducnosti. Istovremeno, nerijetko se pominju i tajni spiskovi optuzenih za ratne zlocine, ne samo oni haski, nego i "privatni". U ovoj grupi prepreka stoje i krsenja Zakona o amnestiji na obje strane bh. medjuentitetske granice, istina - nasitno, na koji dan zatvora uz izvinjenje nakon toga, ali... Istovremeno, zaposljavanje ce biti jos teze postici, s obzirom na izuzetno losu ekonomsku situaciju u cijeloj drzavi, u oba njena entiteta, ali je cinjenica i to da od, naprimjer, svih Srba ostalih u Sarajevu nakon reintegracije niti jedan jos nije dobio posao, niti dvije i po godine nako reintegracije?! Uz pitanje da li se radi samo o nepostojanju novih radnih mjesta postavlja se i drugo - kako onda ubijediti neke druge da se vrate?

Ovdje se, kao prepreka cijelom procesu, javlja i problem stvarne volje ili zelje. Naime, sve vise na snazi gubi teza da se svi Bosnjaci zele vratiti u RS, ali da se niko od Srba ne zeli vratiti u Federaciju. Nedavno je jedan predstavnik sarajevskih Srba, ostalih u svojim domovima nakon reintegracije, ukazao na cinjenicu da je "mnogo ljepse zivjeti u Sarajevu nego u Konjevic Polju, Cerskoj, Visegradu, Trebinju, Foci, za Bosnjake ili, za Srbe u Banjaluci, nego u mjestima odakle je rat pokrenuo njihove stanovnike. Nadalje, raseljeni unutar cijele BiH, koji sticajem ratnih okolnosti zive na teritoriju koji kontrolisu ekstremi iz njihovog nacionalnog korpusa, bivaju jakom propagandom, odnosno antipropagandom, ili cak silom, zadrzani tamo gdje ih je rat odveo. Znacajan elemenat je i zaposlenje, odnosno ekonomska sigurnost koja nije sasvim izvjesna u mjestu prijeratnog stanovanja, za one koji zive na teritoriju gdje su "vecina" i gdje su se, raseljeni, nastanili - i to je element na koji ukazuje Medjunarodna grupa za krize u jednoj svojoj nedavnoj analizi.

Predstavnici medjunarodne zajednice ukazuju i na slozenost administracije koja je takodje velika kocnica povratku, a po nekima njena slozenost je namjerna kako bi se sve usporilo. Istovremeno, ovdje ima smisla pitanje da li se uopste u prvih 150 dana, na sveopsti haos u stambenoj problematici i moglo uraditi vise? Formirana su sva tijela i komisije koje je Deklaracija predvidjela, otvoreni su uredi za povratak sirom BiH, ali istovremeno je i cinjenica da dok god su na vlasti iste one politicke strukture koje su i dovele do raseljenja i izbjeglistva tesko je ocekivati da ce se nesto znacajnije promijeniti. Neke promjene u RS ukazuju na bolje, ili bar drugacije vjetrove, ali popusta strpljenje i u ocekivanju poteza "te strane". Sam Westendorp je, u vec pomenutom intervjuu, ukazao na to da ce i te nove strukture vlasti u RS morati uraditi neke konkretne poteze. Dok god na bilo kojoj strani u BiH, ali i u Republici Hrvatskoj i SR Jugoslaviji izostaje i najmanji, potrebni potez, dotle ce to biti opravdanje drugoj strani za slicna izostajanja, a sve to je dobar osnov za "pune ruke posla" Westendorpu, posebno u oblasti "markiranja pojedinaca".(kraj)

Rubina CENGIC (AIM, Sarajevo)