IZOSTALA PRIVREDNA REFORMA

Ekonomski tokovi

AIM, SARAJEVO, 26.06.98. Ocjenjujuci ovih dana stanje u privredi Federacije Bosne i Hercegovine, pedesetak privrednika na sjednici Upravnog odbora Privredne komore BiH konstatovali su da je situacija teska, dramaticna pa cak i katastrofalna uz naglasak da se ona i dalje pogorsava. Ukljucujuci alarm vise usljed inertnosti Vlade i drugih drzavnih organa zbog njihove nezainteresovanosti za brze rjesavanje ovog problema a manje zbog vlastite nesposobnosti, privrednici su svoje ocjene potkrijepili i neumoljivim statistickim pokazateljima. Dok je prosle godine industrijska proizvodnja rasla 35 odsto u odnosu na 1996, u prva cetiri mjeseca 1997. njen rast je usporen i iznosi oko 18 odsto od obima iz istog razdoblja prosle godine. Dramatika privredjivanja nije sadrzana samo u ovim elementima vec i u rastu nezaposlenosti, mjesecima zakasnjelim isplatama placa, te sve ucestalijim socijalnim buntovima zaposlenih.

Nizak obim privredjivanja u duzem periodu doveo je do finansijskog iscrpljivanja preduzeca, sto se najostrije manifestuje u dugom lancu medjusobnih dugovanja i potrazivanja, ali i hronicnoj nestasici kapitala, posebno za obrtna sredstva. Zbog dugovanja ceste su blokade ziro racuna, pa to preduzecima dodje kao omca oko vrata buduci da je ovom blokadom njihov rad paralisan. Rezultati ovakvog stanja su ogromni gubici koji su samo u prosloj godini premasili milijardu i 280 miliona DEM, od cega je cak 88 odsto negativnog salda evidentirano u drzavnim firmama.

Otkuda ovako tesko stanje u privredi? Prema misljenju vecine privrednika, u prosloj pa i ovoj godini utvrdjene mjere ekonomske politike usljed raznih okolnosti nisu dale ocekivane efekte. Izostala je, prije svega, reforma privrednog sistema, izmjene vlasnicke strukture su usporene, integracija jedinstvenog trzista u BiH se tesko ostvaruje, dinamiziranje proizvodnje i vanjskotrgovinskog prometa zaostaje za planovima, brze zaposljavanje kaska, a stvaranje profita i investicionog potencijala je minimalno.

Umjesto da nakon dvije i po godine od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma BiH i njena privreda iz faze obnove predju u etapu razvoja, one su jos uvijek u pocetnoj fazi. Ne potvrdjuje li to najbolje statistika kada tvrdi da je obim industrijske proizvodnje tek petnaestak procenata od onog nivoa iz 1991. godine?

Govoreci o trenutnom stanju privrednici su skloni da kazu kako u Federaciji BiH postoje tri segmenta preduzeca: ona koja nakon zavrsetka rata nisu ni pocela raditi, druga, opet, rade sa tendencijom da svakog momenta ispadnu iz proizvodnog ciklusa i treca koja treba razvijati. Posto nadlezni organi i njihovo rukovodstvo nisu pronasli adekvatna rjesenja za pokretanje proizvodnje, danas ne rade integralno kapaciteti u crnoj metalurgiji, metalopreradi, kao ni proizvodnja saobracajnih sredstava i bazna hemijska industrija. U drugoj grupi su preduzeca - ona koja rade, ali postoje mogucnosti da zbog nefunkcionisanja zeljeznice mnoga od njih stanu, jer nemaju potrebnih sirovina i repromaterijala za rad. Dosta poucan primjer je lukavacke Tvornice sode koja je uz maksimalne napore tri sarajevske i dvije tuzlanske banke oko obezbjedjenja kapitala za pokretanje proizvodnje startala, da bi ovih dana usljed nefunkcionisanja zeljeznice ponovo stala. Tako su ugovori o izvozu dosli u pitanje. U trecoj grupi preduzeca (ona koja treba razvijati) nalaze se izvoznici koji - uprkos pomenutim teskocama

• uspjesno kroce svjetskim trzistem i donose drzavi devize.

Sansa privrede BiH i jeste upravo u izvozu. Jer, nase trziste je prostorno malo i nedovoljno za povecanje proizvodnje, posebno u nekim segmentima produkcije. Uostalom, i kapaciteti vecine predratnih fabrika programirani su za sire trziste, a razbijanjem predratnog jugoslovenskog trzista, izlaz je jedino u prodoru van granica BiH. Drugo je, medjutim, pitanje koliko su po kvalitetu nase firme spremne za utakmicu na svjetskoj pijaci?

O efikasnosti privredjivanja u Federaciji BiH ne moze se izreci neka optimisticka ocjena. Sam podatak da su u prosloj godini rashodi u privedi brze rasli od prihoda za gotovo devet odsto, ilustruje u sustini (ne)efikasnost. Rezultat toga su i gubici od oko milijardu i 288 miliona DEM, a dobitak tek 257 miliona DEM. Ne ilustruju samo ovi pokazatelji neefikasnost u radu. Slicno je i kod drugih parametara. Tako na jednog zaposlenog dolazi gotovo jedan penzioner, dok je u svijetu taj odnos daleko povoljniji: za jednog penzionera rade cetiri radnika. Kako onda i tamo gdje preduzeca dobro rade pokriti sve ove i druge drustvene obaveze?

Odsustvo sistemskih rjesenja za poboljsanje stanje u privredi, ali i drugim oblastima, po misljenju privrednika, glavni su razlog trenutnom stanju u ukupnoj ekonomiji. U sadasnjim okolnostima i u ovako uredjenom ekonomskom sistemu nemoguce je da preduzeca bolje posluju i povecaju svoju efikasnost. Kako ce biti rentabilni kad im nedostaje obrtni kapital a onaj bankarski sa visokom kamatom im je nepristupacan? Kako mogu biti kurentni na trzistu sa sadasnjim cijenama kad su drzavne granice suplje i u zemlju se uvozi sve i svasta, bez kontrole i zastite domace proizvodnje? Kako ce firme dovesti sirovine i repromaterijal te izvesti robu kad zeljeznica ne funkcionise a ono sto se prevozi drugim sredstvima ide preko skela? Kako uostalom biti efikasan kad su obaveze po osnovu poreza, doprinosa i carina tolike da ih ne bi mogle podnijeti ni svjetski poznate tvrtke (primjera radi preduzece "Lijanovici" iz Sirokog Brijega mjesecno po raznim osnovama u drzavnu kasu izdvaja oko dva i po miliona DEM).

Zbog svega ovoga vecina privrednika ne vidi izlaz iz zacaranog kruga. Jednostavno, osjecaju se nemocni u trenutnoj situaciji. Cini se da je dosta realnu dijagnozu u BiH dao dr. Anto Domazet, potpredsjednik Privredne komore BiH, konstatujuci da su privrednici nemocni u rjesavanju problema jer je izostalo provodjenje ekonomske reforme,a i drzava se u medjuvremenu nije mogla transformisati u modernu i efikasnu, sto je sve rezultiralo trenutno losom pozicijom preduzeca

Trazeci rjesenje privrednici ipak smatraju da bi bilo neophodno u BiH - uz otklanjanje pomenutih problema - preduzeti i mjere na uspostavljanju jedinstvenog podrucja u cijeloj drzavi, te ukinuti one propise koji ogranicavaju medjuentitski promet ljudi, robe i kapitala, ali i ujednaciti uslove privredjivanja, posebno kad se radi o porezu, doprinosima i carini.

Samuel SKOPLJAK (AIM, Sarajevo)