VIRGO INTACTA

Zahvaljujuci delikatnom polozaju koji zauzima u vezi sa kosovskom krizom, Makedonija se nasla razapeta izmedju ranije preuzetih medjunarodnih obaveza i zadataka koji proisticu iz aktuelnog politickog trenutka.

AIM Skopje, 23.06.1998

Da li je moguce biti malo, dakle djelimicno trudan? Ova dilema, mada iskustvo uci da ona zapravo ne postoji, ipak muci onaj politicki dio Makedonije. Pojavila se poslije upozoravajuceg aeromitinga zdruzenih vazduhoplovnih snaga Natoa, izvedenog polovinom juna iznad Albanije i Makedonije, a u cilju pritiska na SR Jugoslaviju u vezi sa zaustavljanjem nasilja na Kosovu. Iako sofisticirane letjelice, zbog visine na kojoj su "egzercirale", nisu vidjeli cak ni oni Makedonci sto sjede na najvisim polozajima, a o njima su samo slusali iz raporta specijalnih izvjestaca iz Avijana, cini se da su Natovi manevri vise uzbudili ovdasnju javnost nego onu kojoj su bili namijenjeni.

Toj su cinjenici djelimicno doprinijeli i makedonski zvanicnici koji su se u citavom slucaju doimali poprilicno zateceni, pa su svoje podanike obasipali nizom kontradiktornih informacija, obecanja i procjena. Pokazalo se, naime, kako su Natovi vojni planeri donijeli odluku davno prije nego li je obezbedjeno formalno odobrenje makedonske vlade, a glavni domaci akteri u ovom igrokazu, ministri za spoljne poslove i za odbranu, naprosto su se utrkivali koji ce plasirati vise, u najmanju ruku, dubioznih informacija u vezi sa planiranim naletima mocne avijacije trinaest clanica Alijanse. Istu vecer dok je sef drzave odrzavao hitno sazvani samit sa liderima relevantnih politickih partija, a Vlada vanredno zasjedala, sve u cilju "davanja odobrenja" trazenog iz Brisela za manevre sto ce se odrzati za dva dana, elektronski mediji su naprosto brujali od izjave sefa diplomatije Handjijskog kako se makedonska teritorija ne smije koristiti za vojne pritiske i intervencije na susjedne zemlje i one Lazara Kitanovskog, ministra vojnog, kako se zapravo nesto slicno planira, ali ce se detalji razradjivati tek kad Makedoniaj pristane, a to ce pak trajati barem dvije sedmice. Istim su sadrzajima bile okicene i sve ovdasnje novine naredno jutro, kad je premijer Crvenkovski vec obnarodovao istorijsko "da".

Politicki vrh je, naime, procijenio kako Natovi zracni manevri, pored svoje osnovne namjene, imaju za cilj i ocuvanje makedonske bezbjednosti i teritorijalnog integriteta, sto je za sve dobronamjerne neopoziva cinjenica. Zvucalo je nekako kao izvinjenje (komu?) nadopuna saopstenja, po kojoj se odobrenje daje jednokratno i kako ce Nato u svakom narednom slucaju morati traziti suglasnost od makedonskih vlasti za slicne poteze. Mora se reci da je evidentno da makedonske vlasti imaju apsolutno utemeljenje za svoju odluku, svojevrsni pravni okvir koji proizilazi iz fakta da je Makedonija clanica Partnerstva za mir i da je potpisala takozvani SOFA-dogovor koji legalizira boravak stranih trupa na njenim prostorima. Njena medjunarodna pozicija, a posebno spoljnopoliticka strategija koja podrazumijeva sto skoriju integraciju u planetarni bezbjednosni sistem, isto tako, ovu drzavu cini obaveznom da ucestvuje u inicijativama medjunarodne zajednice. To joj moze osporavati samo neko ko vjeruje u navodni zagovor "baba Roge" zvane Novi Svjetski Poredak protiv svekolikog srpstva.

Neutralnom posmatracu zato su se ucinila nepotrebnim neka pozivanja na politicke kategorije koje su prema definiciji otvorene za razlicite interpretacije. Stice se, naime, dojam kako su ovdasnji zvanicnici nekome htjeli dokazati makedonsku intaktnost u vezi sa akcijama medjunarodne zajednice usmjerenim prema sjevernom susjedu. Pojedini ce krugovi ustvrditi kako taj "neko" sjedi u Beogradu, pojedini, pak, da je "on" u Moskvi, buduci je "cednost" sugerisana i u promptnom razgovoru Kire Gligorova sa ruskim ambasadorom Dobroserdovim, a u povodu susreta Jeljcin-Milosevic. Najprije ce, medjutim, biti da se jos jednom pokazalo kako je svaka spoljna politika samo izvedenica unutrasnje i da je, u krajnjem slucaju, svaka politika u sustini kadrovska. Pred Makedonijom su ove jeseni, cijeni se veoma neizvjesni, parlamentarni izbori. Moglo bi se, naime, desiti da dio domace javnosti pretpostavi kako makedonska vlast, uzimajuci ucesce u nastojanjima medjunarodne zajednice da pacificira Kosovo, ustvari navija za Albance i to upravo u vrijeme kad se, barem u Skopju, svaki gol jugoslovenske reprezentacije na Svjetskom nogometnom prvenstvu pozdravlja burnim ovacijama, a sa ponekog prozora i istrelima iz vatrenog oruzja. Masovnije uvjerenje biraca u navodnu naklonost aktuelne vlasti prema albanskoj strani u kosovskom sukobu moglo bi imati vise nego neprijatne posljedice na predstojecoj politickoj licitaciji.

Ukoliko oko ovakvog stanovista vladajuceg establismenta ima nekih dilema, onda one potpuno nestaju kad je opozicija u pitanju. Naravno ona makedonskog nacionalnog predznaka. Jos dok su ovdasnji mediji opisivali "nevidjene" manevre, lideri Liberalno-demokratske partije, koja ima tridesetak zastupnika u zakonodavnom domu, zatrazili su hitno zasjedanje parlamneta i usvajanje odgovarajuce rezolucije koja bi ubuduce izuzimala prostore makedonskog suvereniteta, dakle zemlju, vazduh i vodu, za izvodjenje vojnih operacija protiv bilo koje susjedne zemlje. Da ne bi, ne daj boze, zaostali, vladinu su odluku ostroj kritici podvrgli i u najmocnijoj i najuticajnijoj opozicionoj partiji VMRO-DPMNE. Ova se stranka naglasenih nacionalnih boja principijelno zauzela za sacuvanje apsolutne neutralnosti Makedonije prema sukobljenim stranama na Kosovu. Vlada je, prema njihovoj interpretaciji, narusila tu neutralnost i, stavise, napustila proklamovanu politiku ekvidistance. Ta cinjenica, misle VMRO-ovci, moze izazvati konfrontaciju izmedju albanske i srpske manjine u Makedoniji, ali i prouzrokovati trajno neprijateljstvo sa SR Jugoslavijom. Da bi biracima pokazali vlastitu inventivnost u vodjenju drzavnih poslova, nadosli su na ingenioznu ideju, a po kojoj je Makedonija, kad je vec bila primorana odluciti onako kako je odlucila, trebalo insistirati na istivremenom uvrstavanju u ravnopravno clanstvo NATO-a. Dakle, onako u sred noci, naloziti veselom Solani da je registruje u Alijansu i odredi kancelarije za makedonske generale gore u Briselu. Tek kao dekor, valja zabiljeziti i primjedbe dviju manjih opozicionih partija, Demokratske koja se postidjela uvredljivog nacina na koji su svjetski mocnici komunicirali sa makedonskim vlastima, te MAAK-konzervativne koja je optuzila Vladu da ide na ruku albanskom separatizmu i terorizmu.

Potpuno su oprecne reakcije politicki lidera ovdasnjih etnickih Albanaca. Kosovo je oduvijek drzalo udruzene, na vecini drugih pitanja ljute suparnike, Partiju demokratskog prosperiteta, koja ucestvuje u vladinoj koaliciji i radikalnu Demokratsku partiju Albanaca, koja odnedavna djeluje izvan institucija sistema. Na stranu cinjenica sto pojedini medju njima od demonstracija sile ocekuju mnogo vise nego li medjunarodna zajednica zeli postici, mora se priznati da prema predmetnoj odluci makedonske vlade imaju apsolutno principijelan stav. Makedonija je, uz davno uspostavljeni konsenzus svih relevantnih politickih subjekata i uz legitimne odluke donesene u Parlamentu, stupila u odredjene medjunarodne aranzmane. U skladu s tim, ona mora odgovarati preuzetim obavezama, a ne samo konzumirati pogodnosti svoje pozicije. U ovome trenutku, ona je dakle duzna "iznajmljivati plac", bez obzira da li se to nekome dopadalo ili ne.

Na kraju, vrijedno je podsjetiti na jednu izjavu Mevljana Tairija, PDP-ovog zastupnika u Sobranju koja je u ovdasnjoj javnosti prosla pomalo neprimijecena. On je, u povodu dilema oko (zlo)upotrebe makedonskog teritorija, za nazavisni "Dnevnik", rekao kako bi veliki broj ovdasnjih Albanaca zelio da se makedonski prostori drugacije koriste u vezi sa rjesavanjem kosovskog problema. Makedonija bi, misli Tairi, trebala voditi racuna i o odnosima sa Republikom Kosovo kao svojim susjedom, a ne samo sa Srbijom i SR Jugoslavijom. Ova drzava, dakle, ne bi trebalo unaprijed da otezava svoju poziciju u gradjenju dobosusjedske suradnje, jer se - izuzimajuci svoje teritorije za operacije u korist Albanaca - pozicionira na strani Srbije. Tairi naravno prejudicira buduce rjesenje tamosnje krize ali i u slucaju da medjunarodna zajednica sacuva princip nepromjenljivosti granica, za sta se zdusno zalaze, Makedonija bi mogla steci novog susjeda na sjeveru.

AIM Skopje

BUDO VUKOBRAT