ANTIZAPADNA KAMPANJA

AIM, ZAGREB, 21.6.1998. Jedva se stisala polemika izmedju americkog ambasadora u Hrvatskoj Williama Montgomeryja i predstavnika hrvatske vlasti nakon poziva sestorici opozicijskih prvaka da posjete SAD, a Montgomery je na istu adresu uputio novi izazov. U intervjuu tjedniku Globus on je izjavio da Sjedinjene Drzave nece priznati rezultate narednih izbora u Hrvatskoj, ako se odmah ne promijeni izborni zakon. Rijec je o starom zahtjevu koji se u hrvatskoj opoziciji postavljao mnogo godina prije nego sto je Montgomery dosao u Zagreb (koncem prosle godine), i tice se uvodjenja visestranacke kontrole izbora te ukidanja dvanaest zastupnickih mjesta u parlamentu koji su zajamceni dijaspori (sto se prakticki svodi na "Herceg-Bosnu"). Ali, tek kada je taj zahtjev ponovio i Montgomery, digla se velika prasina, koja je kao i vise puta proteklih mjeseci, dotakla rub histerije. U glavnom Dnevniku Hrvatske televizije americki ambasador s visoka je upozoren da je HDZ osam puta pobijedio na izborima, i to uz odaziv biraca kojim se ne mogu pohvaliti ni "tzv demokratske" zemlje, koje si daju pravo neprestano kritizirati hrvatsku vlast i njene postupke.

Amerikancima je, dakle, otvoreno poruceno da ako neko nekome treba davati lekcije iz demokracije, onda bi oni trebali slati delegacije u Zagreb, a ne obratno. Stovise, ton koji je odabran ostavlja dojam kao da su SAD trazile od Hrvatske neku samoubilacku zrtvu, a ne unapredjenje demokratskog sistema na sto su se njeni najvisi predstavnici i sami obavezali. Nakon sto je izdrzao prvu kanonadu kritika, na to je ukazao i Montgomery, podsjecajuci da je Hrvatska pri uclanjenju u Vijece Evrope potpisala 21 uvjet, a jedan od njih odnosi se i na izmjenu izbornog zakona.

Prema tome, zakljucio je americki ambasador, nisu tocne stalne optuzbe Zagreba o "pritiscima" koji se na njega vrse. Ako netko nekoga pritisce onda je to drzavni vrh Hrvatske, koji trazi od medjunarodne zajednice da na nju primijeni "drukcije standarde od onih koji vrijede za druge". S ovim dopunskim didaskalijama Montogemry je samo jos vise razbijesnio vrhusku HDZ-a. Dan kasnije oglasio se i potpredsjednika Sabora Vladimir Seks, cije politicke akcije u posljednje vrijeme ubrzano rastu, tako da je nedavno kooptiran i za jednog od popredsjednika HDZ-a, umjesto umrlog Suska.

Seks je, ni manje ni vise, zatrazio da se, Montogmeryja proglasi personom non grata u Hrvatskoj, zbrojivsi mu nekoliko teskih faulova koje je napravio u posljednje vrijeme (kvalificiranje Hrvatske kao "rugla" cijelog svijeta zbog sudjenja novinarima, a Hrvatske televizije kao "karcinoma Hrvatske"). Premda su hrvatsko-americki odnosi u posljednje vrijeme izrazito hladni, ovakva ekskalacija zlovolje ipak nadilazi sva ocekivanja, i lako je pogoditi da su tome pridonjeli najvise unutrasnjopoliicki razlozi. U posljednje vrijeme zaostrio se, naime, sukob izmedju proevropske i izolacionisticke struje u HDZ-u, a jednom umetnutom recenicom to je indicirao i sam Seks.

Rekao je da bi Montgomeryja trebalo indeksirati kao nepozeljnu osobu "posredstvom Ministarstva vanjskih poslova", sto bi u svakoj drugoj prilici zazvucalo kao tehnicki opis postupka, ali ovdje ne. Bas je, naime, Ministarstvo vanjskih poslova oznaceno kao glavni stozer proevropske struje, i protiv njega je u posljednje vrijeme vodjena ljuta kampanja u nekim rezimskim glasilima, te u samome HDZ-u. Ministarstvo Mate Granica optuzeno je da previse popusta vanjskim pritiscima, i to ne iz nekakve takticke nepromisljenosti, nego zato sto je previse potpalo pod zapadne utjecaje. Zbog ovoga su javno opomenuta trojica hrvatskih ambasadora, Janko Vranyczany Dobrinovic (EU), Miomir Zuzul (SAD) i Darko Bekic (OESS), a posljednji je cak i smijenjen, odnosno degradiran (premjesten je za ambasadora u Portugalu).

Osim ovih direktnih ataka na Granica - kojeg je Seks i izravno prozvao u javnosti da pazi sto govore njegovi ambasadori, kako ne bi bilo sumnje tko stoji iza tih ataka - protiv njegova Ministarstva poduzeti su i neki suptilniji koraci. Nakon sto je Montgomery dao izjavu o neprihvacanju izbornih rezultata po sadasnjem izbornom zakonu, prvo je reagiralo Ministarstvo vanjskih poslova, protestirajuci da se ministarstvo mijesa u stvari koje su u iskljucivoj nadleznosti hrvatske zakonodavne vlasti. Vrlo je vjerojatno da Granicevo Ministarstvo nije uputilo ovaj demars na svoju ruku, nego je na to natjerano od suparnicke struje u drzavnom vrhu kako bi se kompromitiralo kod svojih zapadnih prijatelja.

Na ovo ukazuje cinjenica da je nakon sto je Ministarstvo vanjskih poslova izaslo sa svojim saopcenjem, vrlo brzo reagirao i sam Montgomery. U novom intervjuu, kojeg smo prije spomenuli, on je ulozio primjetni trud da olaksa polozaj prozapadnoj struji u hrvatskoj diplomaciji, ublazavajuci neke formulacije iz prvog intervjua. Tako je na pitanje novinara Jutarnjeg lista sto je mislio pod nepriznavanjem izbora izjavio: "Glavni smisao moje izjave Globusu bio je da ako ne dodje do promjena, medjunarodna zajednica nece moci priznati izbore kao potpuno demokratske i u skladu sa zapadnim standardima. To ne znaci da necemo priznati duznosnike izabrane na izborima, ali cemo vrlo vjerojatno izbore opisati rijecima koje je senator Paul Simon upotrijebio u svojstvu voditelja promatraca OESS-a na posljednim izborima: 'Slobodni, ali ne i pravedni'".

Na kraju, zasto se uopce Ministarstvo vanjskih poslova naslo na nisanu? Lov na Granicevu momcad koincidira s dosad najvecom podjelom u HDZ-u, koja je najjasnije dosla do izrazaja u HDZ BiH, koji se raspao na dva krila, hercegovacko (Ante Jelavic) i bosansko (Kresimir Zubak). Da bi sprijecio tu podjelu, Tudjman je pokusao uspostaviti kontrolu nad dvjema frakcijama i pomiriti ih, a istodobno je pokusao uspostaviti kontrolu i nad potencijalnim posestrinskim frakcijama u samoj Hrvatskoj. S tim ciljem novi ministar obrane Andrija Hebrang, koji je zamijenio umrlog Suska, proveo je ostre mjere stednje i kadrovskog pospremanja u tom ministarstvu u kojem dominiraju Hercegovci (citaj "jelavicevci"). Istodobno, pak, pocele su kritike iz HDZ-a i na racun hrvatskih diplomata, kojima je u ovoj sematskoj podjeli pripala uloga "zubakovaca".

Ubrzo je, medjutim, kampanja u Ministarstvu obrane jenjala, nesto zbog zilavog otpora hercegovackog lobija u njemu, a jos vise zbog nemogucnosti Tudjmana da pomiri posvadjane frakcije u HDZ BiH, nakon cega se on odlucio podrzati brojniju i organiziraniju - Jelavicevu. Istog trenutka kada je pala takva odluka, moglo se pretpostaviti da ce kampanja protiv Ministarstva vanjskih poslova biti prebacena u vecu brzinu, i to se doista dogodilo. Montgomery nije, dakle, morao reci sto je rekao, a ipak bi se naslo nacina da se otvori antizapadna kampanja koja sada traje. No, kada se ta izjava pojavila, HDZ-u je pao u krilo i povod za nju. Tako je kampanja mogla smjesta poceti i vec u startu probiti zvucni zid zapomaganja i histeriziranja.

MARINKO CULIC