NEMA MIRA U MEDIJIMA

AIM, ZAGREB, 19.6.1998. Sve je manje medija u Hrvatskoj koji uspijevaju odoljevati naletima vlasti i mafijaskim obracunima, ali i medjusobnim neslaganjima unutar samih redakcija. Pretragicna slika takvog stanja u medijima same ih je pretvorila u vijest, pa vise nije vazno sto mediji pisu, vec sto se pise o medijima. Cak ni pojava novih dnevnih listova ili magazina ne moze ublaziti medijsku tragediju koja je zarobila Hrvatsku dolaskom HDZ-a na vlast. Sistematsko unistavanje nezavisnih medija i zatiranje svakog oblika slobodnog izvjestavanja svakodnevno dobija nove oblike, a svakako je najtragicnija cinjenica da i sami novinari u tome sudjeluju, zabijajuci noz u ledja svojima dojucerasnjim kolegama, pa cak i najboljim prijateljima.

U ranim jutarnjim satima u cetvrtak 17. lipnja pred ulaznim vratima redakcije tjednika Imperijal eksplodirala je improvizirana eksplozivna naprava. Staklene krhotine, razvaljeni dovratci, raspadnute stolice i rupe u zidu tek su vidljivije posljedice eksplozije od koje su stradali i prozori iznad redakcije koja se nalazi u samom centru Zagreba, u Ilici 17, a ostecena su i vrata jednog privatnog stana. Nitko nije ozlijedjen, ali da su medijske igre postale igre sa zivotom - tragicni je zakljucak koji nije moguce pobiti. Iako Imperijal spada u tjednike opskurne provenijencije, koji se u svojim prljavim napadima na javne licnosti nece libiti ni snimanja gacica politicarki niti ce imati ikakvih skrupula pri ispisivanju seksualnih sklonosti pripadnika tajnih policija, bomba na njihovim vratima zastrasujuca je opomena novinarskoj profesiji.

Sve losije prolaze i novinari Vecernjeg lista, dnevne novine koja bi, barem zbog vaznosti koju ima za opstanak HDZ-ove vlasti, trebala uzivati sve blagodati pripadnosti tzv. drzavotvornim strujama u hrvatskoj politici. Kolicina sukoba koje su u zadnje vrijeme Vecernjakovi fotoreporteri imali s policijom vec je dobrano premasio dvoznamenkasti broj. Uglavnom se radi o sukobima pri snimanju priloga za Crnu kroniku, a to je rubrika u kojoj je vec nekoliko puta ispisivano sto je sve policija spremna uraditi npr. zatvorenicima istraznog zatvora u Zagrebu da bi izvukla od njih priznanje za navodno pocinjena kriminalna djela.

No, dok Vecernjakovi novinari muku muce s jakim snagama policije, fantomski vlasnik iste te novine svakim je danom sve vidljiviji. Odnosno, on je cijelo vrijeme bio pred nosom javnosti, samo sto nitko sa sigurnoscu nije mogao tvrditi da je to bas Miroslav Kutle, najmiliji predsjednikov tajkun i jedan od onih koji imaju Hrvatsku, takorekuc doslovno. Glavni akter afere oko Dubrovacke banke, posljedica koje je konstantno trosenje bankarskog tla, medju ostalim medijima ima i vlasnicki udio u Vecernjem listu. Naime, Kutlino ime vezano je i uz aferu u Istarskoj banci kod koje je dizao kredite, a medju mnogobrojnim hipotekama na njegovu imovinu nalazi se i hipoteka na tiskaru Vekon. Vlasnici te tiskare oficijelno su Vecernji list i glavno glasilo Katolicke crkve u Hrvatskoj Glas koncila, ali ako je Kutle tu tiskaru davao pod hipoteku - sto je u nedavno intervjuu potvrdio predsjednik uprave Istarske banke Mario Floricic, nesumnjivo je da joj je morao biti i vlasnik.

Vec drugi dan Floricic je svoje navode demantirao, ustvrdivsi kako s doticnom tiskarom Istarska banka ima perfektnu suradnju, ali da se tiskara ni u kom slucaju ne nalazi pod hipotekom, bar ne od Istarske banke. Iako je u spomenutom intervjuu do najsitnijih detalja obrazlozio odnose izmedju Istarske banke i Globus Grupe Miroslava Kutle, prema demantiju proizlazi da se zabunio bas u tom sitnom detalju oko tiskare Velkom. I sam je direktor Vecernjeg lista Branko Lovric ubrzano demantirao da je Kutle ikakav vlasnik ili suvlasnik Vecernjaka, pa ako je sve to netocno, ostaje pitanje cemu je nastala takva panika i pomutnja u vlastitim redovima? Uostalom, teza da je Kutle vlasnik Vecernjeg lista nije nova. Novo je samo sto je netko (slucajno?) otkrio na koji su nacin povezana ta dva faktora hrvatske nesrece.

U trenutnoj konstelaciji snaga, u kojoj je Kutle opci sinonim za sve negativno u Hrvatskoj zadnjih godina, vladajucoj stranci nikako ne odgovara da je prozivaju zbog tajkuna od kojeg su poceli imati stetu. Zanimljivo je da svaki put kad treba pritisnuti Kutlu, Ministarstvo pomorstva, prometa i veza pritisne jedno od njegovih medijskih ceda, produkcijsku kucu TV Mreza. Iako je Mreza neraskidivo povezana sa zagrebackom Otvorenom televizijom koja prenosi program iz njene produkcije, zna se i da HDZ stoji iz OTV-a, a Mrezim program prenosi jos nekoliko lokalnih TV stanica. Mrezi to daje velik utjecaj, a kako su lokalne stanice do sada prenosile i reklame koje su emitirane tijekom pojedinih Mrezinih emisija, u Ministarstvu su se naglo sjetili kako takav oblik suradnje zakonom nije dozvoljen, te su lokalne stanice upozorene na neprimjerenost takve suradnje. Odgovor na pitanje zasto su to napravili bas sada, a ne prije godinu dana, ili jos ranije kad je takva suradnja zapocela, ujedno je i pojasnjenje odnosa izmedju Kutle i HDZ-a, prijatelja u pljacki i neprijatelja pri podjeli opljackanoga. Ako se jos pri tome zna i da je Mreza jedan od najozbiljnijih pretendenata za buducu nacionalnu koncesiju, mada se jos uvijek ne zna kakav ce biti novi zakon o Hrvatskoj televiziji koji bi trebao regulirati ustupanje njenog treceg programa, dobiva se zaokruzena slika stanja u kojem borba za medijsku prevlast ne bira sredstva.

Najtuznija je pak prica o Radiju 101, na kojem su medjuljudski odnosi kulminirali do granice nepodnosljivosti, sto je dovelo u pitanje i sam opstanak radija za kojeg je svojedobno 120 tisuca ljudi prosvjedovalo, radija koji je u svoju obranu digao mnoge medjunarodne institucije i zbog kojega je, na kraju, smijenjen ministar policije. U pitanju je borba za novac - koji dio novinara dobiva u velikim kolicinama, dok honorarni suradnici mjesecima taj novac ne vide.

Na te je sukobe, kao ulje na vatru, dosao i prijedlog da se Radio 101 iz drustva s ogranicenom odgovornoscu preoblikuje u dionicko, a za izradu statuta angazirana je odvjetnicka kancelarija Marijana Hanzekovica. Ista ta kancelarija vodila je poslove oko prodaje Vecernjeg lista britanskom Caritas Trust Foundu, a mjesecima se nije moglo utvrditi tko iza tog fonda stoji. Bas kao sto se ni sada nije moglo utvrditi tko iza tog fonda stoji. Bas kao sto se ni sada to ne bi utvrdilo da nije bilo spomenute neodmjerene izjave prvog covjeka Istarske banke. Jedino pitanje na koje do sada nije odgovoreno u javnim svadjama djelatnika Radija 101 jest - tko je potencijalni kupac radija i u cije se ime pojedinci zalazu da radio izvrsi pretvorbu u dionicko drustvo. Prema informacijama koje je jos uvijek nemoguce provjeriti, u igri je Europapress Holding, kojoj je vec jednom dodijeljena koncesija oduzeta Radiju 101, a tek je onih stotinu i nesto tisuca ljudi spijecilo da se ta odluka sprovede u djelo.

Velike su nade polagane u pokretanje Jutarnjeg lista, koi se sada ustalio u nakladi koja mu omogucava prezivljavanje. Ipak, ubrzo po njegovom pojavljivanju na trzisu, i oko njega su poceli izbijati skandali, i to ne zbog objavljivanja informacija, vec suprotno - zbog neobjavljivanja. U javnost je dospio podatak da je skoro 30 tisuca primjeraka priloga Studio, koji petkom ide uz Jutarnji list, unisteno zbog teksta o placama celnika Hrvatske televizije. Kako iza Jutarnjeg lista, iako nesluzbeno, stoji (opet) Kutle, a kako je njegov izdavac Europapress Holding, s Ninom Pavicem na mjestu direktora, ujedno i osnivac spomenute Mreze, svadja potencijalnog vlasnika potencijalne privatne televizije sa sadasnjim televizijskim mocnicima nikako nije bila primjerena buducim dobrim odnosima.

Sve to stavara novu nervozu na hrvatskom medijskom trzistu, koje konstantno pogadjaju novi skandali, mada se ni od prethodnih jos ne stigne oporaviti. Niz losih poteza samih novinara unistili su mnoge medije, ali novinari kao da su odlucili uporno opetovati i dokazivati tezu kako su oni, u stvari, propali politicari. Igranje za sto vecu placu u sto kracem roku i sa sto manje posla postala je prvorazredna zabava, dok su vijesti i izvjestaji tek nuzno prateca stvar u igri za tudje interese. Naprosto, novinar je postao roba za jednokratnu uporabu, krpa kojom politicari "u ime visih drzavnih interesa" brisu prasinu sa svojih cipela. A novinari... Oni kao da su sretni zbog takvog stanja, i bas kao da nista nisu naucili tijekom proteklih osam godina. I kao da im jedan Kutle i jedan HDZ nisu dovoljni.

MILIVOJ DjILAS