Kuku, Jovo

Skupstina RS

Srpska skupstina najvise lici na srpsku pijacu 90-ih: za robu kojom trguju manje je kupaca nego prodavaca, kojima ne preostaje drugo nego da svoje prisustvo opravdaju proizvodnjom viska galame

Banjaluka, 18. jun 1998. godine (AIM)

Kada su smijenjeni predsjednik i potpredsjednik skupstine Dragan Kalinic i Nikola Poplasen u utorak napustili sto za predsjedavajuceg (i skupstinsku salu) izmedju Momira Malica, generalnog sekretara Skupstine, i Jovana Mitrovica, potpredsjednika, ostale su da zjape dvije prazne stolice. Vjerovatno se sjetivsi kako je isto bilo i u gluvo doba noci onog

1. januara, kada je parlament bez poslanika SDS-a izglasao mandat premijeru Miloradu Dodiku, Malicu se otelo: "Kuku, Jovo, opet ti i ja sami". Odmah zatim za potpredsjednika Skupstine izabran je Safet Bico, ginekolog iz Cajnica, u slobodno vrijeme nosilac "zlatnog ljiljana", najviseg ratnog priznanja u Armiji BiH. Recenica koja se tog dana otela Malicu vjerovatno je najbolje ilustrovala raspolozenje koje je vladalo medju srpskim poslanicima i njihovim biracima u zemlji koja definitivno ima samo tri konstante: sirotinju, borbu za vlast i predizbornu kampanju.

SPORO ODUMIRANJE SDS

Zasto je pao Dragan Kalinic. Najprije, njegovu smjenu zahtijevao je Karlos Vestendorp, buduci da SDS i radikali nisu ispostovali sporazum od 12. januara, kada je potpisan sporazum srpskih stranaka da na mjesta predsjednika i dva potpredsjednika zasjednu Kalinic, Poplasen i Mitrovic, a da parlament promijeni Ustav i otvori mjesto za jos jednog potpredsjednika iz Izetbegoviceve koalicije za suverenu BiH. Drugi razlog Kalinicevog pada bilo je sporo odumiranje SDS-a ili, preciznosti radi, sporo pustanje korijenja vladajuce koalicije kao neprikosnovenog vladara u RS. Naravno, zvanicno objasnjenje za Kalinicevu smenu, kako vec biva, govorilo je o trecim stvarima: o njegovom pristrasnom vodjenju sjednica, proteziranju opozicionih poslanika i koristenju parlamenta u predizborne svrhe. Istina, malo toga nije bilo tacno, s tim sto su poslanici vladajuceg bloka mogli da smisle i neko obrazlozenje, a da ne zakace i sebe, koji, ne manje od SDS-a i radikala, Skupstinu koriste kao kucu u kojoj monolozi traju duze nego u Sekspirovim dramama, koji se prema poslanicima iz vlastitih redova ponasaju kao prema trudnicama u gradskom prevozu i koji parlament dozivljavaju kao predizborni miting o drzavnom trosku.

Sto se tice prvog (stvarnog) razloga za Kalinicevo penzionisanje pozicija RS je takva da se Vestendorpova zelja morala postovati. Ono sto se u BiH jos uvek eufemisticno zove medjunarodna zajednica shvatilo je da u ovom trenutku parlament za SDS znaci isto ono sto su mu za sedam srecnih godina znacili "Centreks" i "Selekt impeks". Rijec je, koliko god paradoksalno, o poslednjem izvoru njihove moci. Jer, nekoliko posljednjih zasijedanja definitivno je pokazalo da koalicija na vlsti u parlamentu funkcionise jedino na nivou podizanja ruku, buduci da, potomognuti federalnim partijama, uspijevaju da blokiraju SDS i radikale. Ali na promotivnom nivou, u skupstinskim polemikama i diskusijama, SDS (pa i radikali) pokazali su se mnogo agilnijim, bezobraznijim i upecatljivijim od poslanika vladajuce koalicije. Naime, sva zasijedanja, od januara pa do poslednjeg junskog, pokazala su da SDS ima barem petoricu redovnih diskutanata kojima iz vladajuce koalicije ne moze da parira niko, osim povremenih nastupa Mile Dodika i povremeno uspjesnih diskusija Nenada Bastinca i Svetozara Mihajlovica.

LOV NA GRESKAMA DRUGOG

Traljav i amaterski parlamentarni nastup poslanika SNS, SNSD i socijalista, koji obicno pred glasanje budu potpuno obezglavljeni od ljutih SDS-ovih diskutanata, navelo je medjunarodnu zajednicu da se ozbiljno zamisli i shvati da, cak ni to sto su cvrsto zagrizli vlast, tim strankama ne pomaze da SDS-u uoci septembarskih izbora definitivno oduzmu poslednju pomisao da ce ponovo zasjesti na mjesto odakle su krajem prosle godine sisli. Proslonedjeljna skupsina SDS na Palama pokazala je, doduse, da i ta stranka ima taman toliko ideja za oporavak koliko moze da stane u torbu Momcila Krajisnika. Ali kod Srba u politici odavno vise niko ne racuna sa sopstvenim kvalitetima, vec sa glupostima protivnika, sto ce reci da su i jedni i drugi ne samo usli u predizbornu kampanju vec su prve poene za vladajuci blok povukli upravo s Pala. Naravno, iz Banjaluke im nisu ostali duzni. Ali, za sada je ocigledno da, kao nesto mladji na vlasti, vise sopstvene stete proizvode poslanici iz tabora Dodika i Plavsiceve, koliko god se SDS-ovci svojski trudili da im uzvrate. I zato srpska skupstina lici na srpsku pijacu devedesetih: za robu kojm trguju manje je kupaca nego prodavaca, kojima ne preostaje drugo nego da svoje prisustvo opravdaju proizvodnjom viska galame.

Time je ne samo u medjunarodnoj zajednici vec i u SDS-u stvoreno uvjerenje da ta partija jos uvijek nije za otpad, gdje je odavno cekaju knjige Lenjina i Josipa Broza, a poslednjih dana se sve cesce moze naci nesto pod imenom "Godine raspleta". Ohrabreni prvim predizbornim sondazama, koje pokazuju da ce se na izborima za pojedinacno prvo mjesto sa dosta izgleda boriti protiv SNS-a Biljane Plavsic, SDS je povjerovao da ce se vlast ponovo valjati ulicama i da ce samo trebati doci i pokupiti je.

U cijeloj prici posebno mjesto imao je Kalinic. Kao jedini afirmisan srpski politicar zapadno od Drine koji je prosao sve selekcije od nekadasnje omladinske do ratne, Kalinic je, naravno, poznavao mehanizme kojima ce u parlamentu raditi za sopstvenu partiju. Ali, njegova smjena ipak je vise govorila o slabosti protivnicke strane nego o njegovoj moci da najobicnijim drvenim cekicem mijenja odnos snaga. Istovremeno, ono sto moze posebno da zabrine, jeste cinjenica da je Kaliniceva smjena izvedena sa toliko malo politickog stila da je zasmetala i najokorelijim protivnicima SDS-a poput Miodraga Zivanovica, koji ju je nazvao skandaloznom.

Vladajuci srpski blok moze da bude zadovoljan: otjerali su oslabljenog Kalinica, a dobili, doduse na mjestu potpredsjednika Safeta Bicu, cija poslanicka grupa je u parlamentu sve jaca. Sljedeci motiv Kaliniceve smjene bila je i puka zelja za vlascu, gdje vladajuca koalicija ima sve manje fotelja za raspodjelu. Kalinicevu je tako dobio Brcak Petar Djokic, koji se odmah deklarisao kao socijalista time sto su mu prve rijeci poslije izbora bile da je Skupstina legitimna i time sto je vec dan po izboru potrcao na sluzbeni put u Beograd, gdje je vidjen u sjedistu SPS-a.

STVARANJE APSTINENATA

Krajni efekt Kaliniceve smjene tako ne izlazi iz domena predstojecih izbora, koje i jedni i drugi cekaju kao posljednji cin prije definitivnog medjusobnog obracuna. A tu su izgubili i jedni i drugi. Naime, cjelokupno biracko tijelo SNS-a cine razocarani glasaci SDS-a. Slicno, samo u nesto manjoj mjeri je i sa glasacima socijalista i Dodikovog SNSD-a. Ukoliko razocarenje biraca pred cinjenicom da svaka sjednica parlamenta potvrdjuje tezu da je "Srbin Srbinu vuk" bude takvo da odustanu od dalje podrske nekoj od tih stranaka, iskustva pokazuju da se nece vratiti ni SDS-u, nego ce, uz obaveznu recenicu da su svi oni isti, sjesti na sve duzu klupu izbornih apstinenata.

Zbog toga nikoga ne treba da cudi ako Malic u septembru pored biracke kutije ugleda Jovana Mitrovica i ponovo mu kaze kao u utorak: "Kuku, Jovo opet ti i ja sami".

Zeljko Cvijanovic