UBRZATI OSNIVANJE TRZISTA KAPITALA

Kako tece proces privatizacije

AIM, SARAJEVO, 18.06.1998.
Nedavni susret premijera Federacije BiH Edhema Bicakcica i predstavnika Americke agencije za medjunarodni razvoj (USAID) Craiga Bucka u Sarajevu nije u javnosti ostavio neki upecatljiviji utisak mada se po temi, koja je bila u fokusu, moze uvrstiti u sam vrh ovdasnjih aktuelnih dogadjanja. Naime, razgovaralo se o mjerama koje treba poduzeti kako bi se proces privatizacije u BiH odvijao bez zastoja i poteskoca. O ovoj temi dugo se vode polemike, ali iz sturog saopstenja objavljenog nakon pomenutog susreta krije se zapravo finis cjelokupnog procesa privatizacije. Nije gospodin Buck bez razloga u prioritetne probleme ubrajao i donosenje paketa zakona o trzistu kapitala bez kojih se ne moze okoncati privatizacija.

Tvrdnju da se kasni u procesu privatizacije generalno ne prihvataju vodeci ljudi u Agenciji za privatizaciju, jer - kazu oni - u vecini slucajeva su ispostovani predvidjeni rokovi i za godinu dana, koliko ovaj proces traje, donijeto je sest zakona iz pomenute oblasti, kao i 16 podzakonskih akata, a Zakon o investicijskim fondovima je u toku donosenja.

U cjelokupnom procesu privatizacije trziste kapitala predstavlja neophodnu infrastrukturu preko koje ce se u praksi provoditi ukupne aktivnosti. Svoje ozivotvorenje privatizacija, odnosno dionicarstvo stice tek na trzistu u ponudi i traznji vrijednosnih papira. Kako je privatizacija jos uvijek u fazi utvrdjivanja zakonskih okvira za njeno djelovanje, jasno je da se u BiH jos nije doslo do precizno utvrdjenih zakonskih normi u ponasanju ucesnika u ovim aktivnostima. Predstoji donosenje paketa zakona o trzistu kapitala koji je za kraj ovog mjeseca najavio premijer Federacije. No, kad budu i donijeti zakonski akti, osnivanje trzista kapitala nece ici tako lako i bez problema buduci da je ovo veoma slozen proces.

Zbog nepostojanja trzista kapitala i berze, finansijski eksperti smatraju da i priliv stranih investicija u BiH tece sporo jer nepostojanje mehanizma - koji cine brokerske kuce, berza i manje formalno trziste kapitala - proizvodi kod ulagaca pravnu nesigurnost. U uredjenim trzisnim odnosima ulagaci su navikli na ovakav mehanizam koji im garantuje tacnost i provedivost promjena na berzi. Zato Ljiljana Weissbarth, direktor Odjela razvoja i marketinga u Brokerskoj kuci FIMA Varazdin (koja ima svoje istoimeno preduzece u Sarajevu), smatra da pomenute finansijske institucije treba u BiH sto prije osnovati zeli li se uci u privatizaciju i dokapitalizaciju. Potrebno je da trziste kapitala, berza i depozitna agencija sto prije prorade i pusti im se da djeluju. U tom slucaju dotok stranog kapitala bio bi brzi, obimniji i efikasniji. Uporedjujuci period stvaranja i pocetak rada ovih institucija s jedne strane u Republici Hrvatskoj i s druge sada u BiH, Ljiljana Weissbarth ocjenjuje da bi osnivanje pomenutih institucija u BiH trebalo ici paralelno i istovrmeno, posto iskustvo iz Hrvatske ukazuje da njihovo odvojeno osnivanje kasnije koci neke procese. Uostalom, u BiH proces masovne privatizacije ce biti takav da ce se uskoro moci trgovati ne samo dionicama iz Markovicevog perioda vec i certifikatima koji daju pravo na dionice.

Da je ova ocjena tacna, potvrdjuje i dosadasnji tok pustanja u opticaj vojnih deviznih knjizica, koje su na nelegalan nacin vec (u simbolicnom obimu) promijenile vlasnike (pa je tako i otpocelo rad crno trziste kapitala u BiH), ali i sasvim legalno placanje sa ovih knjizica komunalnih usluga u nekim kantonima.

Direktor druge Brokerske kuce u Sarajevu IFM (Investicije, finansije i menadzment), Alma Mulaomerovic smatra da ce trziste kapitala krenuti uskoro i to od stare devizne stednje i vojnih knjizica kao certifikata, pa najavljuje da ce IFM uskoro - cim se za to stvore zakonske mogucnosti - poceti sa otkupom certifikata (vojnih deviznih knjizica) kako bi te sitne iznose ukrupnjavali i kako bi ova brokerska kuca na taj nacin mogla na berzi da ulozi kapital u vece investicije. Ona ujedno procjenjuje da ce otvaranje trzista kapitala biti dosta tezak i dugotrajan postupak, smatrajuci da je za BiH najprihvatljivije skandinavsko brokersko trziste, a americki nacin rada.

Tezina prilagodjavanja tih stranih iskustava nasim upravo i jeste izvor mogucih teskoca. Ta strana iskustva valja selektirati i ona neprimjerena nasem radu odbaciti a ona druga (slicna) prihvatiti. Zahtijevace to besumnje dugo vremena i strpljenja.

Od toga za kakav cemo se model odluciti, zavisice i tip berze i ostalih institucija koja prate njen rad. Vec sada je izvjesno da ce za formiranje trzista kapitala trebati dosta pravne regulative, a edukacija kadrova pogotovo. Dvije pomenute brokerske kuce iz Sarajeva vec su u inostranstvu osposbile svoje kadrove za ove i druge slicne poslove, a FIMA International vec godinu dana u saradnji sa Privrednom komorom BiH radi i na edukaciji kadrova u vecim firmama.

Sve to ukazuje na cinjenicu da se pripremama za osnivanje trzista kapitala ozbiljno prislo, mada opet sve zavisi od donosenja paketa zakona iz ove oblasti. Hoce li kasnjenje a kasnije i mesetari stvoriti crno trziste certifikata i nelegalno sekundarno trziste pravih vrijednosnih papira, tesko je sada reci. U svakom slucaju, tamo gdje drzava na vrijeme ne uspije da uspostavi svoj zakonski mehanizam na trzistu, javljaju se samonikli nezakoniti regulatori prodaje i kupovine vrijednosnih papira. U tom slucaju gubi i drzava i prvobitni vlasnici vrijednosnih papira.

U kontekstu svega recenog postavlja se pitanje: hoce li sadasnji certifikati - a i kasnije nakon provedene privatizacije - i dionice imati realnu vrijednost na trzistu kapitala? Posto su berze svojevrsni indikatori kretanja u privredi i drustvu uopste, ocekivati je da vrijednosni papiri postanu regulatori i najavljivaci svake i najmanje promjene kod nas. U pocetku ce vjerovatno na trzistu vladati prava poplava vrijednosnih papira, jer ce vecina stanovnistva zeljeti da se oslobodi papira a dodje do kesa (sto vec sada potvrdjuje i slucaj sa starom deviznom stednjom). Tada ce doci do pada vrijednosnica. Jer, poznato je da veca ponuda na trzistu smanjuje cijene. Mozda ce raznovrsnost certifikata dobijenih po vise osnova ipak donekle amortizovati ovaj pad cijena vrijednosnica. Ako je suditi po iskustvu iz Hrvatske, i u BiH bi se - prema najavi strucnjaka - mogla ocekivati realna vrijednost certifikata od dvije trecine do tri cetvrtine od njihove nominalne cijene. Eksperti tvrde da ce realna vrijednost certifikata biti tim veca ukoliko promet vrijednosnica bude organizovaniji, dakle na zvanicnom trzistu. Zna li se sve ovo, nije tesko zakljuciti da je u interesu i drzave i pojedinca da se paket zakona o trzistu kapitala sto prije donese.

Samuel SKOPLJAK (AIM, Sarajevo)