KOSOVSKI VJERSKI CVOR

Beograd Jun 17, 1998

Crkva, drzava i civilno drustvo

Ponavlja se prica o "mudzahedinima" na malo drugaciji nacin nego sto je to bio slucaj u ratu u BiH

AIM, BEOGRAD, 17. 6. 1998.

Iako se medjunarodni skup Crkva, drzava i civilno drustvo nedavno odrzan u Beogradu u organizaciji Demokratskog centra, na kome su ucestvovali naucnici, teolozi i istrazivaci (iz SRJ, BiH, Hrvatske, Makedonije, nekoliko evropskih zemalja i SAD), nije bavio sukobima na Kosova, u neposrednim kontaktima ovaj problem bio je prisutniji nego zvanicna tema.

Nametnulo se i pitanje: Da li sve ono sto se dogadja u ovoj pokrajini ima i vjersku dimenziju? Jedan politikolog izjavio je nedavno da je "na Kosovu uvek bilo vise islama nego u BiH". U razgovoru sa AIM, sociolog religije iz Nisa, dr Dragoljub Djordjevic, kaze:

  • To je ekstremna izjava, ako se misli na politicku instrumentalizaciju islama. Ako su zakgovornici ove teze mislili na manifestovanje islama kao religije, kulture, nacina zivljenja cinjenica je da je islam na Kosovu nesto rigidnijeg karaktera nego sto je to slucaj sa BiH i drugim delovima bivse Jugoslavije. U ovom trenutku se ne moze govoriti o verskoj dimenziji sukoba. Nisam naisao na izjave verskih velikodstojnika niti komentare ozbiljnih autora u kojima se sukobima daje i verska dimenzija, cak ni na spoljasnjem planu; nema rusenja bogomolja niti se (zlo)upotrebljavaju verski simboli.

Njegov kolega, Bogdan Djurovic, pravi paralelu ponasanja Srpske pravoslavne crkve u proteklom ratu i sada:

  • Za vreme rata u Hrvatskoj i BiH, pojedini visoki dostojanstvenici Srpske pravoslavne crkve bili su involvirani u taj sukob, podstrekavajuci cak i ekstremne nacionalisticke stavove. Odnos SPC prema kosovskim zbivanjima je sasvim drugaciji; nema pojedinacnih ispada crkvenih velikodstojnika u ekstremnom nacionalistickom smislu niti huskanja ljudi na rat. Nasuprot! Zajedno sa Srpskim pokretom otpora episkop rasko - prizrenski, Artemije, zdusno radi na tome da se sukob eliminise, ili makar stisa, i da se konacno zapocne sa stvarnim a ne fingiranim dijalogom kao sto pokusava srpska vlada. Pri tome treba imati u vidu da sudeci po intenzitetu, opremi, strategijskim i taktickim dejstvima sukobi na Kosovu imaju oblik, takoreci, vojnih operacija, bez obzira sto su u pitanju policijske snage.

Sagovornici, medjutim, tvrde da religija, kao i proteklom ratu, sluzi kao "identifikator", zato sto se na Balkanu najcesce mijesa nacionalna i vjerska pripadnost, sto moze doprinijeti produbljavanju sukoba. Istovremeno, Djurovic podsjeca da su Albanci relativno kasno islamizirani i da je kod njih nacionalna pripadnost, ipak, na prvom mjestu uz napomenu da mu nije poznato djelovanje Islamske zajednice, jer se ona nije isuvise javno eksponirala.

Stvaranju utiska u javnosti da sukob poprima i vjerske dimenzije doprinose i izjave da se na Kosovu, na strani Albanaca, bore i "mudzahedini" iz islamskih zemlja, o cemu je govorio predsjednik Srpskog pokreta obnove, Vuk Draskovic, na konferenciji za stampu (9.06.1998.). On je insistirajuci na tome da se dozvoli dolazak posmatraca i novinara na Kosovo, izmedju ostalog, rekao:

  • Neka vide da je ovih dana na delu etnicko ciscenje Srba, koji odlaze pod naletima velikoalbanskih terorista medju kojima su i "psi rata" (strani placenici), narocito iz nekih islamskih zemalja.

Ponavlja se stara prica iz rata u BiH o "mudzahedinima", koju tada nije potencirao Draskovic, ali ona uvijek u javnosti u Srbiji asocira na, izmedju ostalih, "islamsku zavjeru protiv Srba".

Niko do sada, medjutim, nije mogao da dokaze da li se na strani Albanaca bore dobrovoljci "iz nekih islamskih zemalja", pogotovo ako se ima u vidu da medju kosovskim Albancima ima znacajan postotak katolika.

U nekim beogradskim politickim krugovima preovladava misljenje da se povremenim stavljanjem "u opticaj verskog faktora u sukobima na Kosovu" skrece paznja sa sustinskih problema". Jedan od njih je cinjenica da srpska strana nije izgradila zajednicku platformu za razgovore sa predstavnicima kosovskih Albanaca, te da stalno pozivanje na istoriju vise "ne pije vodu", s obzirom da Albanci u ovoj pokrajini cine izrazitu vecinu.

Pomalo je cudno da se jos uvijek nisu sastali predstavnici Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice Kosova. Koliko je poznato, takvih ideja nije ni bilo, sto dovoljno govori samo za sebe.

Pored opstijih tema o odnosima Crkve, odnosno vjerskih zajednica i drzave u bivsim socijalistickim zemljama, u zavrsnici skupa najvise polemika izazvalo je upravo vjersko obrazovanje u skolama i na fakultetima.O tome se se godinama javno govori, ali od toga ocigledno u skorije vrijeme nece biti nista.Ovome u prilog ide i upozorenje dr Radovana Bigovica, profesora Bogoslovskog fakulteta SPC u Beogradu da su danas SRJ i Albanija jedine dve zemlje u Evropi u kojima ne postoji neka forma verskog obrazovanja.

Ejub Stitkovac (AIM)