PRIVID A NE STVARNOST

aim/pod/pubs/zi

Ima li pomirenja izmedju Milosevica i Djukanovica

tekst:

Tacno sest mjeseci nakon inauguracije Mila Djukanovica za predsjednika Crne Gore, federalni sef Slobodan Milosevic sazvao je Vrhovni savjet odbrane, kolektivni organ koji rukovodi Vojskom Jugoslavije. Ova iznenadna odluka predsjednika SRJ, koji se pola godine oglusivao na zahtjeve iz manje federalne jedinice za neophodnoscu sazivanja ovog tijela, izavala je brojne rekacije i spekulacije. Crnogorska vlast je odmah kliknula kako je pozivanjem Djukanovica na sjednicu Vojnog savjeta Milosevic konacno priznao posljednjih mjeseci toliko osporavanog predsjednika Crne Gore, dok su iz Bulatoviceve partije uzvracali kako je pristajanjem da na toj sjednici prisustvuje i njihov lider Momir Bulatovic, Djukanovic priznao njega kao saveznog premijera. Bulatovic je odmah dao i izjavu iz koje je bilo ocito da on Djukanovicu nudi taj kompromis - mi smo tebe priznali za predsjednika Republike, priznaj ti mene za saveznog premijera. Medjutim, druga strana je odbila ponudu. I Djukanovic i njegovi saborci uzvratili su kako je za njih Bulatoviceva vlada nelegitimna, kako se radi o neformalnoj grupi koja sjedi u Palati Federacije i kako Crna Gora ocekuje da ce u najskorije vrijeme mjesto saveznog premijera i sedam ministarskih resora biti ponudjeni vladajucoj koaliciji "Da zivimo bolje".

U tom kontekstu neki mediji su odmah poceli da licitiraju sa imenom novog premijera, sa imenima buducih saveznih ministara, uzimajuci kao gotovu stvar navodnu pogodbu MIlosevica i Djukanovica, po kojoj crnogroski predsjednik nece rusiti Milosevica, a ovaj ce obustaviti medijski rat protiv Crne Gore i dati joj ingerencije koje joj po Ustavu, na saveznom nivou, pripadaju. Na ruku takvim kalkulacijama isla je i iznenadna polemika izmedju prvaka Djukanoviceve partije i demokrate Djindjica, sto se ovdje tumacilo kako postepeno distanciranje crnogorskog vrha od lidera srbijanske antimilosevicevske opozicije. Onda je doslo i do prisustva Djukanovica proslavi Dana VJ u Beogradu, gdje je zaogrnut maskirnom kabanicom izgledao prilicno "patriotski", kao prije koju godinu u Konavlima, kraj Dubrovnika. Takodje, ovdasnji drzavni mediji su znacajno umeksali svoj stav spram zvanicnog Beograda, tako da se Milosevic vise ne predstavlja u tako crrnom tonu kao za proteklih godinu dana. U tu sliku o mogucem pomirenju dva predsjednika uklapao se i zaokret u ponasanju Beograda spram Poidgorice - Miloseviecva propagnada je znacajno reterirala nu vidjenju crnogroskih prilika, a na tom tragu je i portparol SPS Ivica Dacic, samo nedjelju dana nakon sto je crnogorske izbore nazvao policijsko-mafijaskom ujdurmom, rekao kako su crnorgorski izbori i njihovi rezultatai "unutrasnja stvar druge zemlje, i mi se u to ne mijesamo". Bilo je napisa u stampi da je, uoci sjednice Vrhovnog savjeta odbrane, MIlosevic u Podgoricu poslao cefa KOS-a Dimitrijevica, koji je pripremio teren za ovo popustanje tenzija izmedju dva rukovodstva.

Medjutim, i pored svega toga, pitanje je koliko se moze govoriti o pomirenju Djukanovica i Milosevica a koliko o iznudjenom primirju koje ce trajati "do prve prilike". Naime, zbog rata na Kosovu, i jednom i drugom se ovo primirje namece kao nuzda - Milosevicu jer mu je itekako vazno da u zlocin koji je sam organizovao uvuce i Djukanovica, dok crnogorski predsjednik ima malo prostora da mu po pitanju Kosova uzmakne a da ne zaradi etiketu izdajnika i saborca "siptarskih terorista". Radi se o igri pokera u kojoj Milosevic vec gubi ali i zeli da taj minus podijeli s nekim drugim, dok Djukanovic pokusava da se postavi kao kibicer, koji nista ne rizikuje i nista ne dobija, sto mu moze poci za rukom samo ukoliko nijedan regrut iz Crne Gore ne pogine na Kosovu. U suprotnom, Djukanovic, koji je vec na velikoj zeravici jer ga i roditelji i opozicija i njegovi koalicioni partneri pritiskaju da povuce regrute u granice Crne Gore, bio bi i na velikom politickom i moralnom gubitku, cak tolikom da bi se urusio njegov trenutno vrlo visok kredibilitet koji ima kod gradjana svoje republike. U momentu dok se pise ovaj tekst, tece skupstinsko zasijedanje na kojem je usvojena Rezolucija povodom dogadjanja na Kosovu koja predvidja da se crnogorski regruti u slucaju uvlacenja vojske u rat na odmah povuku na teritoriju ove republike. Uz to, na samom zasijedanju, lider Narodne stranke koja je clan vladajuce koalicije, Novak Kilibarda, zatrazio je da se, u slucaju potpune konfronatacije SRJ sa medjunarodnom zajednicom i bombardovanbja NATO aviona, organizuje referendum na kojem bi se gradjani Crne Gore pitali da li zele da zive pod Milosevicevim rezimom.

Ali, cak i vise od svega toga na nepremostiv jaz izmedju Beograda i Podgorice ukazuje skupstinsko usvajanje novog, vecinskog Zakona o izbora poslanika za Vijece republika, kojim je crnogorska delegacija unaprijed eliminisala Bulatovicevu partiju i u svoj sastav izabrala iskljucivo poslanike iz redova vladajuce koalicije. Tim cinom, Crna Gora je zauzela cvrst gard spram Milosevica i on, sada, prakticno i formalno nijednu znacajniju odluku na nivou federacije ne moze donijeti jer ce biti blokiran u Vijecu republika glasovima monolitne crnogroske delegacije. Bulatovicevi poslanici su zbog izlasavanja ovog Zakona napustili Parlament, sam Bulatovic se sa porodicom preselio za Beograd, savezni sudovi su najavili da ce razmatrati legitimnost nove crnogrokse delegacije, sto su sve cinjenice koje ukazuju da ce, koliko sjutra, front izmedju zvanicnog Beograd i Podgorice opet biti aktiviran.

Naravno, Kosovo je sada u centru zbivanja i ono ce diktirati razvoj dogadjaja na ostalim Milosevicevim bojistima. Kataklizmicne varijante epiloga, u ovom casu, izgledaju relanije nego neke optimisticne, ali ono sto Crnu Goru ovog puta moze da koliko toliko sacuva je vecinsko rasplozenje za izvlacenje iz Milosevicevog smrtonosnog zagrljaja.

Marko VUKOVIC AIM Podgorica