VLAST DRAZA OD DATE RIJECI

Nakon Izetbegoviceve kandidature za Predsjednistvo BiH

AIM, SARAJEVO, 16.06.98. Posljednjih se tjedana u sarajevskim medijima povlacilo pitanje hoce li se Izetbegovic kandidirati i za rujanske izbore ove godine. Bila je to neka vrsta politickog kladjenja, otvorenog njegovom ne tako davnom izjavom "ako budem ove pameti necu se kandidirati za septembarske izbore". A kladiti se na izjave politicara, i na njihova obecanja, ovdje znaci unaprijed gubiti.

Izetbegovic je promijenio pamet i ipak ide na izbore. Medjutim, opravdanje je nasao u tome da na Balkanu politicari vladaju dozivotno, a on je morao i popustiti pred zahtjevima "iz baze" koja je to od njega trazila, jer ovaj politicar eto tako slusa svoj narod.

Ocekivanja da se ovaj put nece kandidirati imala su kao nikad dosad jaka uporista, jednako snazna kao sto je snazna i opcepoznata Izetbegoviceva "volja za moc". Snazni pritisci medjunarodne zajednice bitno su oslabili najprije SDS, potom i HDZ, sto ovih dana napose dramaticno eskalira, da bi tronozac bh. vlasti sa SDA-om uopce mogao vise kvalitetno funkcionirati. I koliko god su u SDA likovali zbog slabljenja pupcanih blizanaca s kojima su dijelili i dobro i zlo posljednjih osam godina, to im se vracalo kao bumerang. Medjunarodna zajednica je na tu neprirordnu trokraku vagu imala sto staviti i SDA-u i redovito je stavljala. Kako su, sto fizicki sto politicki, umirali Izetbegovicevi politicki partneri u BiH, a i on sam, uz infarkt, postao i fizicki i politicki nepopravljivo ranjiv, bilo je normalno da pocne razmisljati o povlacenju. No, sto je u politicara normalno? Argument za povlacenje, mada ga on i apologeti njegova povlacenja nikad nisu, niti bi spomenuli, je i cinjenica da je vec osam godina (najdulje u povijesti!) na vlasti s jednogodisnjim mandatom, te da od jeseni, po prvi put, nece biti predsjedavajuci Predsjednistva a da bi tesko podnio da mu netko drugi, ovaj put Srbin ili Hrvat, bude "sef" pa makar i u instituciji koju ni sam nije postivao.

Drugi argument je proizvod prvoga. Buduci da nikada vlast nije pocivala u institucijama sistema, on bi izisao iz njih i putem Stranke, kojoj je i dalje zelio ostati na celu, potpuno kontrolirao situaciju tamo dokle se pruzaju kraci SDA-ove vlasti. Nesto poput Kardzica u ranoj fazi SDS-a. Naravno, tu su i razlozi koje su iznosili njegovi savjetnici. Posto je "babo" bolestan i star bilo bi dobro razmisljati o nasljednicima i podjeli imovine za zivota, jer se nakon "babine" smrti i najbolji sinovi posvade - hajde da se to uradi na vrijeme. Odnosno, da ostane na onoj vec cuvenoj "i poslije Tita - Tito". Kao da je to uopce ikoga ikada obvezivalo!? Onaj drugi je razlog da se od populistickog Alijinog pokreta uistinu pocne praviti stranka, a on je, medju ostalima, obecao i pravljenje gradjanske stranke od SDA. Ima jos razloga! Trebalo je dokazati da Aliji nije vlast sve kao Tudjmanu ili Milosevicu, pogotovu ne to da je on neki novi Tito. A onda je list koji izrazava stavove SDA ("Dnevni Avaz") objavio istrazivanje po kome Izetbegovic od svih danasnjih lidera najvise slici Titu. I to je trebao biti kompliment! Trebalo je pred medjunarodnom zajednicom pokazati demokratsku superiornost Izetbegovica i SDA naspram diktatora s lijeva i desna, tj. iz Hrvatske i Srbije. I nista!

Eto, kandidirao se. Iznova ce biti lider SDA-Bosnjaka i prvi put nece biti formalno prvi. Istina, sad ce jos vise vlast preseliti u Stranku i otamo posto-poto biti presudno odlucujuci, dakle opet izvaninstitucionalno - prvi. Njegova nova kandidatura za clana Predsjednistva ispred SDA i Koalicije za cjelovitu i demokratsku BiH - kako se i dalje pateticno zove koalicija u kojoj je stranka Harisa Silajdzica i sama dovoljno uzdrmana njegovih ulaskom u koaliciju s SDA, te marginalne Gradjansko-demokratska stranka i Liberalna stranka - pokazuje da SDA i CD koalicija trpe ozbiljnu krizu koju jedino "karizmaticna licnost Alije Izetbegovica" moze ocuvati na okupu. Naime, SDA odavno vec ima snazne struje odredjene personalno, interesno, regionalno i politicki, a koje bi "dan poslije" pocele takvu frakcijsku borbu kakva nije vidjena od raspada jednog drugog "integrirajuceg" faktora - SKJ u bivsoj zajednickoj drzavi. Posebno bi lako pukla CD koalicija, jer bi se tek unutar nje otvorilo pitanje prvog covjeka. Cak i mali probni balon, pusten pred tjedan-dva, pokazao je da je SDA baza (uvijek taj poziv na bazu!) protiv Silajdzica kao moguceg predsjednickog kandidata i Izetbegoviceva nasljednika. A Bicakcic, Ganic, ili sve nazocniji mostarski gradonacelnik Orucevic, jos uvijek su preslabi da bi bili prvi nakon Alije. Ovo vjerojatno i njegovom voljom, jer on, kao i svi totalitarni lideri, cisti prostor oko sebe i tako stvara sliku o svojoj nezamjenjivosti, nenadoknadivosti, dakle - karizmaticnosti.

Kad je u pitanju ponovno Izetbegovicevo kandidiranje, treba imati na umu da "zelja baze" ukazuje na jos jedan vazan aspekt problema. O njemu ne moze biti javno govoreno u SDA, ali Izetbegovic, cija je slika u dijelu njegova naroda jos uvijek cista slika neupitnog vodje, potreban je ojacalim politokratsko- financijskim strukturama (moze se reci i mafiji!) koje u rukama drze svoj dio BiH, a Izetbegovic im je kvalitetna maska. U narodu Izetbegovic ima image postena covjeka, koji toboze ne zna sto mu se iza ledja radi, po onoj nekad spominjanoj "Tito je dobar, ali oni oko njega..." ili "Tito ne zna, oni sve to od njega sakrivaju...". Takav stav i Izetbegovicu odgovara, i naravno da niti on niti njegovi prezimenjaci ne moraju nista dokazivo imati, ali mafija stvari kontrolira obiteljski i uopce nije vazno na kome je koja firma, poslovni prostor, hotel ili sl.

A sto se tice Izetbegoviceve karizme, tek bi se o tome dalo govoriti. Jer, dok od njega i njegove karizme velik broj Bosnjaka bjezi ne samo iz BiH, nego i iz Europe, sve je manji broj ljudi koji su svoju sudbinu vezali za BiH a koji bi zeljeli njega za vodju. Veliki broj bivsih boraca, sehidskih porodica i invalida, pogotovu onih na koje su njegovi policajci digli pendrek, izbjeglica iz Podrinja koje su on i njegova stranka na razlicite nacine izdali, ne mogu ga dozivjeti kao vodju, pa jos karizmatskog. A sto tek mogu ozbiljni misleci ljudi misliti o covjeku koji jedno misli do podne drugo popodne, u rano proljece misli da se nece kandidirati, u kasno da hoce i tko zna kakave ce jos pameti biti, ako uopce "bude ove pameti". Ipak, on je lider! Lider svih onih kojima je iznenada SDA dala mogucnost da se preko noci obogate, da udju u tudje poslovne prostore, u tudje stanove, doveo ih nesposobne na funkcije na kakve nekad nisu ni sanjali pretendirati. On je lider onih izbjeglica koje jos uvijek drzi u tudjim stanovima, u Sarajevu naprimjer, uz obecanje da "nece valjda tjerati borce iz stana zarad neke babe iz Beograda". Medjutim, i njima jos ne zadugo, jer ce ponovo morati davati predizborna obecanja koja ce tesko drzati, pogotovu kad pocne privatizacija. Lider je i dijela jedne trecine BiH, buduci da je i samo drzavno Predsjednistvo i svoju funkciju u njemu sveo na lidersku poziciju na dio dijela BiH u kome ja vlast dijelio s predsjednikom opet dijela Federacije i nekim kantonalnim sefovima, a sve to u isto vrijeme dok se njegov kopredsjedavajuci Ministarskog vijeca, H. Silajdzc, upinjao za cjelovitu BiH na principima zbog kojih je i SFRJ bespovratno propala.

Zeljko IVANKOVIC (AIM,Sarajevo)