Povratak - samo san

Kosovske izbjeglice u Ulcinju

tekst:

Najnoviji talas izbjeglica sa Kosova zapljusnuo je i Ulcinj, najujuzniji grad na crnogorskoj obali, nastanjen pretezno Albancima. Prema podacima Povjerenistva za izbjeglice i raseljena lica, trenutno je ovdje registrovano dvije hiljade prognanika, ali se vjeruje da je taj broj bar dvostruko veci. Covjek koji je ovih dana najzaposleniji u opstini Ulcinj, povjerenik Crvenog ksrta Djok Skrelji, kaze da se uglavnom radi o djeci, zenama i starijim osobama albanske narodnosti. "Posljednjih dana u prosjeku stize oko 200 osoba dnevno, sto nam, bez obzira na izuzetnu gostoljubivost i spremnost Ulcinjana da pomognu, vec stvara velike probleme", istice on, nezadovoljan sto se Vlada Crne Gore aktivnije ne ukljuci u rjesavanje ovog problema i pravno ne regulise status ovih ljudi.

Veliku pomoc pri identifikaciji i smjestaju izbjeglica pruzaju clanovi Opstinskog odbora za prihvat izbjeglica i ljudi iz Savjeta prognanika, koji prakticno citav dan provode u maloj kancelariji Povjerenistva, koja se nalazi u prizemlju zgrade Skupstine opstine Ulcinj.

Clan Povjerenistva Tahir Perazic zali se na veoma malu pomoc koju za sada pruzaju humanitarne organizacije. "Iako su ovdje nedavno boravili eksperti Medjunarodnog komiteta Crvenog krsta i Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR), i sami se uvjerili da je stanje alarmantno, konkretne pomoci jos nema", kaze Perazic.

U najtezoj situaciji su, cini se, najmladji. Prema saopstenju nedavno osnovanog Odbora za ljudska prava u Crnoj Gori, sa sjedistem u Ulcinju, ovdje ima oko hiljadu djece, starosti do sedam godina. "Njima prijeti glad, jer ni njihovi roditelji ni domacini nijesu u mogucnosti da im osiguraju neophodne zivotne namjernice", upozoravaju iz ovog Odbora i pozivaju medjunarodne i republicke humanitarne organizacije da hitno pruze pomoc djeci.

Najveci broj izbjeglica na ovom podrucju je iz Decana, Peci, Kline, Srbice i Djakovice. Svi su oni, uglavnom, smjesteni kod rodjaka ili prijatelja, ili pak u svojim kucama. Isticu da se ljubazno primljeni i da imaju zelju da se sto prije vrate. O paklu koji su prezivjeli nerado govore.

Arben Citaku, 45-ogodisnji ucitelj iz okoline Kline, stigao je u Ulcinj sa zenom i troje maloljetne djece. Smjesten je kod rodjaka na Velikoj plazi. "Moje selo, Grabanica, je od 22. maja napusteno, zapaljeno i opljackano. Ima mnogo ubijenih, cija tijela nijesu zakopana. Veliki broj ljudi je nestao, stoka luta selom", kaze Arben.

On istice da je od februara, 60 profesora osnovnih i srednjih skola i oko 200 ucenika iz Kline muceno i zatvarano, a skole u selima Kpuzu, Ceroviku, Glarevu i Grabanici su tesko ostecene.

"Stigao sam svojim automobilom i bio primoran da jednom srpskom policajcu platim 1.500 maraka za dolazak do crnogorske granice. Ovdje smo dobro primljeni. Nemamo se vise gdje vratiti. Nista ne znam o mojim rodjacima, koji su zivjeli u selu Ceroviku".

Pred kancelarijom Povjerenistva srijecemo 32-odisnju Ljutviju iz Peci. Dosla je sa cetvoro djece i pokusava pronaci smjestaj. "Morali smo pobjeci iz grada. Danima nijesmo smjeli izaci iz kuce. Hrane i lijekova ima veoma malo, a ono sto pristigne podijeli su Srbima i Cnrogorcima, besplatno. Nijesu dozvoljavali da cak kupimo ni mlijeko za nasu djecu. Svi Srbi su naoruzani, a policija i vojnici su u stanju pripravnosti. Gradom se prenose uzasne glasine, zivi se u strahu sto ce donijeti noc. Situaciju jos vise otezavaju oko tridesetak hiljada ljudi koji su stigli iz okolnih sela", kaze, uplakana, ova bivsa bankarska sluzbenica i dodaje da se, ukoliko dodje do nasilja u Peci, moze ocekivati dolazak mnostva izbjeglica u Crnu Goru. Ona je ogorcena na ponasanje svojih komsija Srba i Crnogoraca, sa kojima su, kako kaze, donedavno zajednicki dijelili i dobro i zlo.

Ljutvija naglasava da su je srpski policajci malteretirali na punktu Savina voda, naocigled djece. "Jos teze su prosli mladici iz naseg autobusa, koji su nekoliko puta odvodjeni do obliznje sume, gdje su muceni i gdje im je prijeceno klanjem. Da li ti ljudi imaju dusu i djecu", pita se ona.

Medjutim, po prici albanskih izbjeglica, najteze je stanje u podrucju Dukadjina, odnosno u sirem regionu Decana. Oko 80 odsto kuca je tu sruseno i opljackano. Oko 50 hiljada ljudi je napustilo svoja ognjista, koja su divljacki rusena svim vrstama oruzja, pa cak i avijacijom.

"Oko hiljadu pripadnika Osobodilacke armije Kosova pruza otpor srpskim vojnim, paravojnim i policijskim snagama. Nas glavni stab nalazi se u selu Glogjane", prica 33-odisnji Mehmet, koji se predstavlja kao pripadnik ove organizacije. On je u Ulcinju, kod prijatelja, smjestio svoju porodicu, i sada zeli odmah da se vrati na Kosovo, kako bi se, kaze, ukljucio u borbu.

• Mladici i odrasli drze front. Naoruzani smo automatskim puskama srpske i kineske proizvodnje, a posjedujemo i dva protivavionska topa od 80 mm. Ima dosta ubijenih srpskih vojnika, ali oni o tome ne obavjestavaju javnost,kao i o masovnim dezertiranjima iz njihovih redova. Imaju i pravo: nista ih ne obavezuju da ratuju i ginu, jer to nije njihova zemlja. Nema pregovora izmedju nas i Srba sve dok oni svakodnevno vrse masakre nad nasom bracom. Nema dijaloga pod paljbom topova, tenkova i aviona. Rezim i silu kasapina Slobodana Milosevica zaustavice samo nas svenarodni otpor. Za njega ne vaze dogovori, ni rezolucije, donijete na bilo kojem nivou. Sa njim se razgovara jedino sa pozicije sile. To cemo i uraditi. Zaustavicemo srpski i jugoslovenski drzavni teror, makar i po cijenu velikih zrtava. Na nasoj strani je moral, medjunarodna zajednica i vrijeme. Necemo napustiti Kosovo bez borbe, niti cemo ikada vise pristati da Kosovo bude u sastavu jugoslovenske federacije - govori Mehmet u jednom dahu.

"Nasa kuca u selu Laus je granatirana. Herojski otpor pruza nasa omladina, i Srbi nece uci u ovo selo i u Drenicu vise nikada. U ovom regionu do sada je ubijeno i masakrirano oko 130 Albanaca, preko 300 kuca je spaljeno, a 500 je tesko osteceno. Selo Jasarijevih je sasvim sravljeno sa zemljom, a srpska policija napada sela Turicevac, Broj, Kopilic, Vojnik i Citak", kaze dobrodrzeci starac Emin C. (70).

Albanske izbjeglice smjestene u Ulcinju povratak na Kosovo vide kao san, nakon svega sto su dozivjeli. "Nemam druge zelje, osim da poljubim tu zemlju, da jos jednom prodjem njom" dodaje Emin.

Mustafa CANKA (AIM Podgorica)