PRIVREDNE REFORME - VELIKI IZAZOV

Obnova i razvoj BiH

AIM, SARAJEVO, 12.06.98. Iako tematski usmjeren pod nazivom "Bosna i Hercegovina - rekonstrukcija i mogucnosti investiranja", Treci Investment forum '98, odrzan u Sarajevu, bavio se vise postignutim rezultatima u dosadasnjoj rekonstrukciji i obnovi nego samom mogucnoscu buducih investicija u BiH. Podsjecajuci da je BiH u cetverogodisnjem ratu pretrpjela stetu procijenjenu na vise od 40 milijardi americkih dolara, ucesnici skupa (svjetske diplomate, finansijeri, te domaci politicari i privrednici) istakli su, izmedju ostalog, da se privreda ove drzave krajem 1995. godine pocela dizati gotovo iz pepela zahvaljujuci, prije svega, medjunarodnoj zajednici. Svijet je pri tome postavio sebi tri osnovna cilja: sanirati ratom unistenu privredu, uspostaviti centralne i regionalne investicije i osigurati uspjesnu tranziciju drzave ka trzisnoj privredi. Za realizaciju ovih zadataka izradjen je medjunarodni program hitne obnove BiH za koji je planirano utrositi oko 5,1 milijardu dolara.

Sta je od ovoga do sada postignuto?

Dosadasnji rezultati obnove - prema ocjeni Aziza Hadzimuratovica, sefa Sektora za rekonstrukciju i medjunarodnu pomoc pri Ministarstvu vanjskih poslova BiH - vidljivi su u svim sektorima privrede, a posebno u infrastrukturi, energetici, industriji, transportu, stambenoj oblasti i sl. Mada je polazna osnova za utvrdjivanje parametara u startu bila niska, ostvaren je, ipak, veliki napredak: privredni rast u prvoj poslijeratnoj godini povecan je 50 posto, a u 1997. oko 35 posto, dok je za ovu godinu predvidjen rast od oko 30 posto. Istovremeno, stopa nezaposlenosti je smanjena sa 90 posto za polovinu u Federaciji i na 60 posto u RS, a prosjecna placa je dostigla 300 DEM u Federaciji i 130 DEM u RS.

I u ostalim oblastima rezultati opravka su vidljivi: u potpunosti - uz ostalo - su popravljene dvije hidroelektrane a djelimicno tri termoelektrane, zatim je sanirano oko 550 kilometara dalekovoda, popravljeno oko 900 kilometara puteva i 12 mostova, te 500 skola i 50.000 kuca i stanova. U privredi je otvoreno oko 18.000 novih radnih mjesta, a 450.000 izbjeglica vratilo se kucama, od cega 250.000 iz inostranstva.

Mada su ovo samo djelimicni pokazatelji obnove, sarajevski Forum je ocijenio da je to do sada najefikasnija implementacija jednog programa obnove koji finansira medjunarodna zajednica. Ipak, strucnjaci ocjenjuju da BiH jos ovisi od humanitarne pomoci, a potrebno je jos popraviti najmanje 70 posto stambenog fonda. Posto industrija radi sa svega 20 procenata od predratnih kapaciteta, neophodno je i nju dalje osposobljavati za rad. Domace planere raduje cinjenica da medjunarodna zajednica i dalje pokazuje veliki interes za pruzanje pomoci BiH, sto je potvrdjeno i u maju ove godine na Donatorskoj konferenciji u Briselu kad je odobreno novih 1,25 milijardi dolara pomoci, sto ce - sa ranijim sredstvima od oko tri milijarde dolara - stvoriti infrastrukturne pogodnosti za realizaciju programa revitalizacije privrednih kapaciteta i dobru osnovu za prelazak na trzisno privredjivanje. Osim toga, Vlada BiH je u saradnji sa Svjetskom bankom i drugim institucijama stvorila uvjete za oporavak malih i srednjih preduzeca otvaranjem kreditnih linija. Najveci donatori i kreditori su bili do sada Evropska unija, SAD i Svjetska banka. To je omogucilo da je realizacija prve faze Projekta hitne rekonstrukcije infrastrukture u BiH pri samom kraju, a druga - o uvodjenju kljucnih ekonomskih reformi - vec pocinje.

Kada se sve ovo zna, postavlja se logicno pitanje: je li to dolazi vrijeme povlacenja stranih donatora iz BiH? Sudeci prema raspravi na Investment forumu '98, postoji jos potreba da medjunarodne institucije pruzaju pomoc BiH, posebno u obnovi infrastrukture, procesu privatizacije preduzeca i banaka, pa se i u narednom periodu ocekuje znacajnije priticanje stranog kapitala. Ovo tim prije sto je svjez kapital nuzan za stvaranje uslova za samoodrzivi razvoj privrede. Djelimicno ti uslovi su stvoreni (mada nedovoljno), sto je nedavno potvrdio i Medjunarodni monetarni fond konstatujuci da je bosanskohercegovacka strana spremna suociti se sa izazovima pravog makroekonomskog menadzmenta, a to je zapravo korak naprijed u izgradnji moderne BiH. Naravno, za takve iskorake nije potrebna samo pomoc stranaca vec i domacih institucija, prije svega Vlade.

Zato je veoma indikativna izjava Patrice Dafour, savjetnika u Svjetskoj banci, da je zelja svjetskih donatora da u BiH naprave savremena preduzeca koja ce u buducnosti moci sama da uspjesno posluju. Za tako sto u tranziciji na trzisnu ekonomiju biznismeni se moraju suociti sa bolnim rezovima, a drzavne institucije osigurati pravno, zakonsko, fiskalno i drugo povoljno okruzenje za pravljenje uspjesnog biznisa. Ako bi se dalje rasclanjivali pravci privrede, onda se mora poci od dvije veoma bitne cinjenice: nuzno je stvoriti da dohvat ruke resurse i finansijska sredstva, daleko veca od planiranih sudeci da se BiH jos uvijek ubraja medju rizicna podrucja za investiranje, finansijeri se djelimicno zaobilaze. Druga zapreka brzem dotoku svjezeg kapitala izgleda da je veca od samog rizika. Naime, kasnjenje u procesu privatizacije umnogome odvraca strance od ulaganja u BiH. Jer, oni ne zele ulagati u drzavna vec samo u privatna preduzeca koja su daleko efikasnija u radu i garant su povratka ulozenog kapitala. Otuda ne cudi ni izjava Harolda Rosen, direktora IFC za centralnu i juznu Evropu, da ova medjunarodna finansijska korporacija pri Svjetskoj banci ceka realizaciju programa privatizacije u BiH pa da tek onda sire otvori kesu sa novcem.

Dakle, tek nakon uspjesnog okoncanja procesa privatizacije u nasoj drzavi moze se ocekivati brzi plasman kapitala u firme, a to znaci i brzu obnovu i razvoja BiH.

Samuel SKOPIJAK (AIM, Sarajevo)