PRESTROJAVANJE MINISTARSTVA OBRANE

AIM, ZAGREB, 8.6.1998. Cim je bivsi ministar zdravstva Andrija Hebrang dosao na mjesto nedavno umrlog Gojka Suska, izjavio je da mu je kao novom ministru obrane prvenstveni zadatak racionalizacija izdataka za vojsku. Kako je prethodno Hebrang pod istim geslom "sredio" zdravstvo, srezavsi mu toliko troskove (otprilike napola) da je to ugrozilo normalno funkcioniranje ove djelatnosti, cak su i neki nezavisni mediji pozeljeli novom ministru da bude jednako efikasan i na novoj duznosti.

Hrvatska izdvaja za vojsku preko dvije milijarde dolara, uz stopu od pet posto nacionalnog proizvoda, koja je skoro duplo visa od prosjeka drugih zemalja u susjedstvu i sire. Razina izdvajanja za vojsku nije bitno smanjena ni tri godine poslije zavrsnih operacija proteklog rata (Oluja), i tek od sljedece godine najavljuje se njeno postepeno smanjivanje. Hebrangovo imenovanje za ministra obrane ocito je u toj funkciji. No, glavni zadatak koji bi trebalo obaviti u ministarstvu zapravo je skriven iza pitome fraze "racionalizacija".

Poznato je, naime, da je MORH za Suskova zivota bio neformalno ministarstvo za Hercegovinu, gdje su se u vrijeme rata ali i kasnije odlijevala velika sredstva, i to mimo drzavnog proracuna, ili preciznije sakrivena u njegovim stavkama, tako da ih je gotovo nemoguce kontrolirati. Uz ovo, Susak je od samog MORH-a napravio kljucni punkt hercegovackog lobija u Hrvatskoj, koji je bio kadrovski skrojen gotovo iskljucivo po zavicajnim kriterijima. O tome svjedoce povremene ostavke razocaranih sluzbenika tog ministarstva koji su se zalili da su kao ne- Hercegovci bili izrazito neprivilegirani, no te zalopojke brzo su padale u zaborav. MORH se u relativno kratkom vremenu pretvorio u svojevrsnu paralelnu vlast, sto je Tudjman tolerirao samo za Suskovo zivota, jer je u njega imao neizmjerno povjerenje, ali je kasnije ocito procijenio da bi bilo neoprezno to dalje tolerirati.

Stvar je postla jos aktualnija nakon izbornog sabora HDZ BiH, gdje je hercegovacka struja izvrsila svojevrsni puc, izabravsi za novog predsjednika stranke, protivno izricitoj zelji Franje Tudjmana, Antu Jelavica. Jelavic je bivsi glavni logisticar Hrvatskog vijeca obrane, hercegovacke inacice Hrvatske vojske, i smatra se da je izabran uz diskretnu ali punu podrsku hercegovackih generala, koji imaju veliki utjecaj i u HV-u, odnosno MORH-u, gdje dio njih uostalom i sluzbuje. Nije nikakvo cudo da se Hebrang nedugo nakon dolaska na novu duznost tajno sastao s Jelavicem. Vjerojatno je trazio od njega da dezangazira hercegovacki lobi u njegovom ministarstvu, iako je javno okvalificirao susret s Jelavicem kao rutinski, a svoje dobre odnose s Hercegovcima u MORH-u kao dobre, cak kao iskreno prijateljstvo iskovano u vrijeme rata.

Pa ipak, ubrzo je ta obilno zazecerena idila razotkrivena. Jedan od Hebrangovih pomocnika Markica Rebic, za kojeg se zna da je uzivao veliko povjerenje Gojka Suska, podnio je ostavku. Istodobno je procurilo da je doslo do ostrog, cak fizickog sukoba Hebranga i s generalom Ljubo Cesicem-Rojsom, miljenikom patrijarha Suska, koji ga je osobno oblikovao iz svog vozaca u jednog od najmocnijih generala hercegovacke loze. Ovo je odmah demantirano od sluzbenih predstavnika MORH-a, ali kuloari se nisu nimalo obazirali na to. Zasolili su pricu s jos vise detalja, navodeci da je do fizickog obracuna doslo nakon obznanivanja Hebrangovog plana racionalizacije, a neposredno je, navodno, izbio kada je Cesic Rojs ustanovio da su iz nekadasnje Suskove radne sobe u MORH-u uklonjene vjerske slike i krunica.

Zanimljivo je da su odmah nakon sto su kuloari dojavili te paprene indiskrecije, proradili suparnicki kuloari koji su preko stranica provladine Slobodne Dalmacije javili da je Cesic Rojs unaprijedjen u pomocnika ministra obrane za graditeljstvo. Time se ocito zeljelo demantirati ne samo glasine da je doslo do tuce izmedju njega i Hebranga, nego i starije glasine kako je ovaj tvrdi i prgavi general odlucio povuci svu mehanizaciju Hrvatske vojske kojom zapovjeda, angaziranu na vise cestovnih gradilista u zemlji, u svoj hercegovacki zavicaj. Nakon toga, Hrvatska televizija je napadno opsjedala gradilista prikazujuci Rojsove buldozere u akciji na dionicama auto-ceste Zagreb-Rijeka, a objavljeno je i da ce njegovi inzenjerci raditi na uredjenju prostora za jesenasnji docek pape Ivana Pavla II. Time je trebalo definitivno zacepiti usta i najnapasnijem dijeli osicavih kuloara.

Da bi smirio glasine koje se pocinju plesti oko dosad, kao pecatnim voskom, zatvorenog ministarstva, i sam Hebrang dao je nekoliko intervjua, sto mu, istina nije tesko palo, jer je i dosad bio prononsiran kao najbrbljiviji hrvatski ministar. U njima je pokusao objasniti Rebicevu ostavku, te nagadjanja da bi moglo doci i do smjenjivanja generala Cesica-Rojsa te generala Vladimira Zagorca (glavnog referenta za nabavku oruzja te direktora agencije "Alan", preko koje se navodno odlijevaju milijuni maraka u Hercegovinu i u privatne dzepove). Izjavio je da je okupio sve suradnike i rekao im da zadrzavaju svoja mjesta slijedeca tri mjeseca, a nakon toga ostat ce samo oni koji prihvacaju njegova rjesenja i metode. Prema Hebrangu, Rebic nije htio pristati na takve uvjete i premda ga je on, navodno, razuvjeravao, odlucio se povuci (prema nekim nezavisnim listovima, Rebic je zapravo otisao jer je unaprijed testirao svoju poziciju, trazeci da dobije generalski cin, koji mu je navodno obecao jos Gojko Susak, ali to nije prihvaceno).

Sto se tice Rojsa i Zagorca, Hebrang nije potvrdno odgovorio na novinarsko pitanje da li slijedi njihovo smjenjivanje zbog upletenosti u financijske malverzacije. Ali, nije to ni zanijekao. Tako je sam isprovocirao nova nagadjanja kako odlaskom Markice Rebica nije zatvoren krug kadrovskih premetaljki, i kako glavne smjene tek slijede. Kako ce one izgledati tesko je predvidjeti, ali vjerojatno kuloarske spekulacije ne grijese u osnovnom pravcu kojim ce one ici. Uostalom, ni sam Hebrang ne bi trebao biti nezadovoljan tim spekulacijama, a vjerojatno i nije, jer one ne dovode u pitanje jedino njega, koji kao novopeceni ministar sasvim sigurno ne djeluje na svoju ruku, nego pod strogim uputama onoga koji ga je na to mjesto i postavio.

Doduse, mozda kuloari ne pogadjaju bas u milimetar kako ce dalje zamahivati kadrovska kosa u MORH-u. Cesic-Rojs bio je jedan od Tudjmanovih izaslanika koji su pokusali sprijeciti izbor Jelavica za predsjednika HDZ-a BiH (premda je jasno da je po svim odrednicama - politickim, zavicajnim itd. - on, dusom, na njegovoj strani), i mozda ga to, barem privremeno spasava od kadrovske ropotarnice. Osim toga, i sam Tudjman mora voditi racuna da se previse ne zamjeri dojucerasnjim miljenicima Hercegovcima, koje bez obzira na naknadna tajna i javna uvjeravanja Jelavica te zagrebacko mirenje njega sa suparnickom strujom Kresimira Zubaka, on vise ne kontrolira kao prije.

Ali, ako Tudjman vise nije u stanju nadzirati Hercegovce na njihovom krsevitom terenu, on ce svakako htjeti da ih stroze kontrolira barem kod kuce. To znaci da ce ministarstvu obrane svakako nastojati oduzeti neformalne prerogative hercegovackog generalskog gremija, koji u eventualnom metezu posttudjmanovske Hrvatske moze iskazati apetite i na sam hrvatski drzavni vrh. Sigurno nije slucajno sto je Tudjman poslao u MORH bas fanaticno odanog i kaplarski strogog Hebranga, a vjerojatno je jos manje slucajno sto se ovaj nedavno prvi put deklarirao kao "antifasista jakih nacionalni osjecaja".

MARINKO CULIC

MARINKO CILIC