POSLUSNA PRAVDA

Mada je izricanjem prvostepene presude za neke aktere najvece makedonske finansijske mahinacije jedan iscrpljujuci proces priveden kraju, javnost nije saznala gotovo nista u vezi sa pitanjima koja je stvarno interesuju.

AIM Skopje, 03.06.1998

Poslije jednogodisnjeg tumaranja izmedju prava i pravde, izmedju kriminala i politike, zahtijeva javnosti i interesa vlasti Opstinski sud u makedonskom gradu Ohridu izrekao je prvostepene kazne za sedmoro optuzenih u nadaleko cuvenoj "aferi TAT". TAT je, podsjecanja radi, naziv najvece ovdasnje piramidalne stedionice koja je propala pocetkom prosle godine, u crno zavijajuci nekih dvanaest hiljada stedisa i dovodeci u upit sam monetarni sistem drzave. Mada jos uvijek nije utvrdjeno kolika je bila aktiva, a kolika pasiva ove privatne stedionice, smatra se da je netragom nestalo nekoliko desetaka miliona maraka, sto za jednu relativno siromasnu zemlju, kakva Makedonija u sustini jeste, nije suma za potcjenjivanje. Na protiv. Zbog toga je i makedonski premijer Branko Crvenkovski, na jednoj parlamentarnoj sesiji posvecenoj TAT-u, obecao radikalne korake i primjerene kazne za sve aktere najveceg makedonskog finansijskog skandala.

Nekih godinu dana poslije, sudski organi su "poslusali" premijera i izrekli, mozda cak i drakonske, kazne grupi okrivljenih, ali dosadasnja istraga i cinjenice koje je sud utvrdio i kojima se rukovodio prilikom izricanja kazni, nisu donijeli odgovor na osnovna pitanja, prije svih na ona kamo su se zametnule pare stedisa i u kojoj su mjeri zvanicni drzavni organi bili ukljuceni u produciranje monetarne krize i prevaru velikog broja gradjana. Elem, prvooptuzena vlasnica propale stedionice Sonja Nikolovska, ocigledna kopija beogradske gospodje Dafine, prema odluci prvostepenog suda "zaradila" je osam godina robije. Zanimljivo je, medjutim, kako Nikolovska nije osudjena za "teza" krivicna djela koja su joj na samom pocetku skandala pripisavana, kao na primjer eklatantna masovna obmana stedaca, pronevjera ili ugrozavanje drzavnog monetarnog sistema. Ukoliko visa sudska instanca ne odluci drugacije, sto bi reklo ne smanji kaznu, Sonja-"nacionale" morace se osam godina kajati zato sto nije uredno prijavljivala porez i zato sto je zloupotrebila sluzbeni polozaj. Kazna je kumulativna za ove dvije inkriminacije, a zloupotreba polozaja pripisana je i drugooptuzenoj Julijani Atanasovoj, bivsoj direktorki bitolske filijale Zavoda za platni promet, koja ce "lezati" pet godina jer je "omogucila" Nikolovskoj da radi ono sto, barem prema sudskom rjesenju, nije radila, dakle pronevjerila stotinjak miliona maraka i obmanula dvanaestak hiljada stedisa. S obzirom na iskustva ovdasnjih sudova kazne su relativno visoke i u prvim komentarima se smatra kako su one izrecene da djeluju psiholoski. Prvi utisak je da su tako i djelovale, buduci je pomenuta Atanasova dozivjela nervni slom i prenesena u bolnicu, a Nikolovska odmah privedena u bitolski zatvor kako bi je onemogucili da svjesno ili u nervnom rastrojstvu, do pravosnaznosti presude, nestane negdje u inostranstvu.

Sa druge strane, bitolski gradonacelnik Siljan Micevski i njegova supruga Violeta, za koje se sumnjalo kako su "do guse" upetljani u citav skandal, dobili su uslovne i novcane kazne, pa se za njih ovdje smatra kako su prakticno oslobodjeni od svake odgovornosti. Prve analize sudskog procesa vodjenog najprije u Bitoli, a poslije preseljenog u Ohrid zbog masovne involviranosti bitolskih sudija u aferu, ukazuju kako su, s obzirom na vlastite mogucnosti uticanja na rad piramidalne stedionice, najgore prosli optuzenici koje su bili obicni pioni na velikoj tabli gdje je poteze vukla Sonja Nikolovska i neke licnosti iz politickog i monetarnog vrha Makedonije. Takodje zbog zloupotrebe sluzbenog polozaja, te zbog pomaganja pri vrsenju krivicnog djela, troje nizih finansijskih sluzbenika propale stedionice, provesce izmedju tri mjeseca i godinu dana iza resetaka, a da niko nije ubijedjen kako je takva presuda pravedna. To da li je pravno utemeljena donekle relativizira sam pristup koji je sud imao kad je zauzimao stavove u vezi sa ostalim optuzenim.

To su, medjutim, pitanja kojima ce se ubuduce baviti strucna javnost, ali i vise sudske instance. Prevarenim stedisama, ali i onom dijelu makedonske populacija koja se ponadala kako ce aktuelna vlast imati snage da se suoci sa lancem kriminala, a koji je sam premijer Crvenkovski imenovao kao "oktopod", ostaje da se nadaju kako ce se tako nesto desiti nekom drugom prilikom. Valja podsjetiti da su prvotna saznanja u vezi sa aferom TAT sugerisala kako je u citav slucaj umijesan i jedan broj visokih monetarnih cinovnika, a sumnjalo se cak i na umijesanost nekih ministara. Tadasnji ministar za pravdu Vlado Popovski bio je neobicno eksplicitan za drzavnog sluzbenika koji rukovodi tako delikatnim resorom, nazivajuci to sto se desavalo u Bitoli organizovanim kriminalom. Izjava se smatrala posve indikativnim buduci pojam "organizovanog kriminala" po definiciji podrazumijeva umijesanost drzavnih organa, pa je javnost ocekivala odgovarajuce provjetravanje drzavnih institucija. Desilo se, medjutim, da Popovski vise nije ministar za pravdu, mada se promjena radnog mjesta ne dovodi u vezu sa pomenutom izjavom. U svojoj udobnoj fotelji nije vise ni nekadasnji makedonski monetarni poglavica Borko Stanoevski. Bivsi guverner NB pokusao je ukupnu krivnju za sve propuste koje je vrhovna monetarna vlast imala u izgradnji i etabliranju paklene piramide iz Bitola prebaciti na svog zamjenika Tometa Nenovskog, ali, ako je suditi prema toku odvojenog postupka koji se protiv ovoga vodi, tesko je povjerovati kako ce sudbeno vijece u to povjerovati. Sam Stanoevski dovoljno se upetljao u bitolsku kontroverzu, pa je iz razumljivih razloga, u toku prosle godine adaktiran. Ni nekadasnji ministar za gradjevinarstvo Jorgo Sundovski vise ne rukovodi ovim resorom. On je odstupio iz "moralnih razloga" buduci su njegovu suprugu uhvatili sa prstima umazanim pekmezom Sonje Nikolovske.

Tako otprilike izgleda inventura "zrtava" TAT-a koje bi, zapravo, trebalo da zadovolje "osvetnicku zedj" stvarnih zrtava finansijskih mahinacija vlasnice stedionice, ali i finansijskih i drugih nadleznih organa koji su Sonji Nikolovskoj dozvolili da prevari ljude sto su joj vjerovali i "zaturi" desetke miliona maraka. Ukoliko joj je to bila ambicija aktualna vlast je, bez obzira na nezadovoljstvo koje javnost i dalje iskazuje, do kraja uspjela. Po svemu sudeci, u realizaciji ove nakane na ruku joj je apsolutno islo i bitolsko-ohridsko rociste. Tamo se, naime, sudilo iskljucivo ljudima koji su pokusali da sacuvaju piramidalnu stedionicu TAT od propadanja, prije i poslije pucanja bruke. One licnosti sto su doprinijele da se ona oformi na sumnjivim temeljima i kasnije uzdigne do finansijske institucije zavidnog boniteta, jednako kao one sto su odredile tajming kad ce se i kako piramida srusiti, za pravosudne organe ocigledno nisu interesantne. Mozda i zbog toga sto bi jedan takav proces, izmedju ostalih, odgovorio na kljucna pitanje: gdje je novac prevarenih gradjana i ima li uopste smisla da se veselnici nadaju kako ce im ga jednom neko vratiti. Jedno sudjenje je zavrseno, zatvoreni su neki ucesnici afere, ali ne afera sama.

AIM Skopje

BUDO VUKOBRAT