BEZOCNA PLJACKA SUMSKOG BOGATSTVA BOSNE?

Nekontrolirana sjeca sume u Hercegbosanskoj zupaniji

AIM, LIVNO, 03.06.98. Masovna i nekontrolirana eksploatacija sumskog bogatstva na podrucju Kantona 10, odnosno Hercegbosanske zupanije zapocela je vec krajem

1. godine, odmah po zavrsetku vojnih operacija "oslobadjanja" sireg prostora opcina Drvar, Bosansko Grahovo, Glamoc i Kupres. U to vrijeme u BiH je registrirana tvrtka "Finvest", cije je glavno sjediste u mjestu Cabar, kod Delnica, u susjednoj Hrvatskoj. Vecinski vlasnik "Finvesta" je Marijan Filipovic, biznismen i politicar porijeklom iz srednje Bosne koji vec desetljecima zivi u Hrvatskoj.

Filipovic je neko vrijeme bio gradonacelnik Cabra i zastupnik u Saboru Republike Hrvatske, a u zagrebackim politickim krugovima slovi kao covjek koji jos iz tog vremena ima bliske politicke i poslovne veze s hercegovackim lobijem unutar HDZ-a. Bosanskohercegovacki "Finvest" osnovan je zajednickim ulaganjem s Agencijom za restruktuiranje i razvoj Herceg-Bosne, koja egzistira iz 1993. godine iz vremena postojanja "HR HB". Prema povjerljivim izvorima omjer unesenog kapitala od strane osnivaca u to vrijeme bio je 5:1, odnosno "Finvest" je ulozio 31,5 milijun DEM, a Agencija 5 milijuna DEM, koliko su procijenjena osnovna sredstva koja su u to vrijeme zatecena u pilanama u Drvaru i Glamocu.

Tko je vrsio procjenu vrijednosti imovine u ove dvije pilane nije poznato, ali se pouzdano zna da je stvarna vrijednost imovine bila znatno veca. Dovoljno je spomenuti da je pilana DP "Sator" u Glamocu obnovljena neposredno prije pocetka rata, kada je opremljena najsuvremenijom tehnologijom za preradu drveta. Kako u ovom gradu nije bilo vecih razaranja tijekom rata, po okoncanju vojnih operacija u ljeto 1995. godine, zatecena imovina bila je u odlicnom stanju, kao i u slucaju pilane DP "Grmec" u Drvaru.

Po dogovoru "Finvestov" ulagacki kapital dijelom je trebao biti u gotovinskim sredstvima, a dijelom u opremi za nova postrojenja i voznom parku. Uz znanje i suglasnost odgovornih ljudi u zupanijskoj Agenciji, novi vlasnik je vrijednost uvezene opreme prikazao knjigovodstveno barem desetak puta vecom. Umjesto novih postrojenja i vozila, uvezena je uglavnom rabljena oprema na cemu je ostvarena usteda od nekoliko tisuca maraka.

Kupovinom ovih dvaju velikih drvnopreradjivackih kapaciteta, Filipovic postaje i stvarni vlasnik sumskog bogatstva HB zupanije koje od kraja 1995. do danasnjih dana bespostedno i bezocno eksploatira. Gospodarski uspon ovog tajkuna najbolje se mjeri brojem slepera koji svakodnevno preko dva granicna prijelaza - Kamensko i Strmica - odvoze na desetke kubnih metara najkvalitetnijeg bosanskog drveta prema Splitu, Zagrebu i Rijeci, a odatle dalje u zapadnoeuropske zemlje.

Monopol poduzeca "Finvest" na sumsko bogatstvo HB zupanije ne bi bio moguc bez JP "Sume Herceg-Bosne", cije je sjediste u zapadnom Mostaru. Iako ovo poduzece formalno-pravno postoji bez zakonskog uporista u legislativi FBiH, a sumskim bogatstvom Hercegbosanske zupanije "gospodari" nelegalno, ovo javno poduzece jedino je ovlasteno za nadzor i eksploataciju suma na ovim prostorima. Vlasnik bilo koje pilane na dijelu Federacije pod nadzorom hrvatskih vlasti dozvolu za rad dobija u ovom poduzecu. U sjedistu ovog poduzeca odredjuju se i kolicine drveta koje se moze posjeci na nekom sumskom lokalitetu kao i cijena po jednom kubnom metru. Shodno tome, u sjedistu JP "Sume" vrse se i sve uplate, tako da su prihodi od prodaje drveta pod izravnim nadzorom ovog poduzeca.

Na podrucju HB zupanije postoji pet poduzeca na razini opcina koja nadziru eksploataciju drveta: u Livnu, Drvaru, Glamocu, Kupresu i Bosanskom Grahovu. Ova poduzeca nemaju nikakvih ovlasti osim da na osnovu potvrda koje izdaje JP "Sume Herceg-Bosne" odredjuju lokalitete za sjecu. Zbog toga sto od prodaje drveta opcine nisu imale nikakve materijalne koristi, vlasti HB zupanije krajem prosle godine zatrazile su da se sjediste JP "Sume" izmjesti u jednu od opcina ove zupanije sto bi bio samo prvi korak u formiranju novog javnog poduzeca na razini zupanije. Na taj nacin zupanijska Vlada bila bi u mogucnosti nadzirati eksploataciju drveta, ali i puniti svoju kronicno praznu kasu.

Inace, sadasnje grube procjene govore da je u protekle tri godine samo tvrtka "Finvest" sa podrucja HB zupanije izvezla vise od 75 tisuca kubika drveta. O kakvoj se bezocnoj eksploataciji radi, mozda najbolje ilustrira podatak da je u pitanju izmedju 25 i 30 tisuca posjecenih stabala, a sukladno zahtjevima trzista u Hrvatsku i zapadnoeuropske zemlje isporucuje se samo najkvalitetnije i najskuplje drvo: bor, jela i bukovina.

U pravom kolonijalnom maniru "Finvest" iz BiH izvozi uglavnom nepreradjeno drvo, sto je u susjednoj Hrvatskoj, koja pretendira biti ekoloskom drzavom, zakonom zabranjeno. Istodobno, ova tvrtka krsi tradicionalna pravila i kodekse o obaveznom posumljavanju goleti radi obnove sumskog fonda, a to, dugorocno promatrano, prijeti da izazove pravu ekolosku katastrofu u podrucjima Federacije BiH gdje su sume jedino prirodno bogatstvo.

Pored spomenutih drvopreradjivackih kapaciteta na ovom podrucju postoji i nekoliko privatnih pilana u Kupresu, Sujici i Bosanskom Grahovu, ali njihovi su kapaciteti u odnosu na "Finvest" gotovo zanemarivi.

"Finvest" je privilegiran od zupanijskih vlasti i kad je u pitanju placanje racuna za isporucenu oblovinu. Naime, krajem prosle godine ova je tvrtka JP "Sume HB" dugovala oko 8 milijuna DEM, radi cega je u nekoliko navrata zupanijska Vlada donosila odluku o zabrani isporuke drvenih trupaca svim drvopreradjivacima koji ne izmiruju svoje racune, a medju njima najveci duznik je "Finvest".

Kolika je moc i utjecaj vlasnika "Finvesta" u zapadnohercegovackim poslovno- politickim krugovima potvrdjuje i cinjenica da sleperi ove tvrtke natovareni balvanima bez ikakvih zapreka prelaze granicni prijelaz Strmica izmedju Bosanskog Grahova i Knina, koji je inace otvoren samo za prelazak civila, dok promet roba nije dozvoljen.

I dok "Finvest" bezocno pljacka sumsko bogatstvo BiH i "kroji kapu" svim drvopreradjivacima s podrucja HB zupanije i FBiH pod nadzorom hrvatskih vlasti, dotle poduzece drvne industrije "Cincar" iz Livna prozivljava najteze dane od svog polustoljetnog postojanja. Doduse, ovo drustveno poduzece jedino na ovom podrucju nije pristalo da postane vlasnistvom gazde "Finvesta", pa se u tome, mozda, i krije njegova zlosretna sudbina koja ga je dovela do potpunog rasula i ruba stecaja. Od prijeratnih oko 500 radnika u ovom poduzecu danas ih radi jedva jedna desetina, a i oni su vecinom "na cekanju".

Nesvjesnom i nedomacinskom gazdovanju sumskim bogatstvom umnogome je doprinijelo i heterogeno organizirano gazdovanje sumama, a od nekoliko stotina privatnih pilana na podrucju BiH samo oko 10 posto posjeduje zvanicnu suglasnost nadleznog ministarstva za obnavljanje ove djelatnosti. Sve to, kao i politicki razlozi i podjele, u velikoj mjeri doprinosi kaoticnom stanju u ovoj oblasti, a tamo gdje vlada kaos, tu je na sceni i hajducija, odnosno najobicnija i najbezocnija pljacka drzavnog bogatstva za racun beskrupuloznih pojedinaca.

Dodatni problem, ali nikako ne i glavni razlog da se ne ucini sve kako bi se zastitilo sumsko bogatstvo BiH, jest i nepostojanje Zakona o sumama koji jos nije prosao skupstinsku proceduru. Bude li se i dalje oklijevalo s njegovim donosenjem, kao sto je to slucaj u posljednje tri godine, mozda ce njegovo usvajanje postati beznacajno jer ce do tada bezocna i nekontrolirana sjeca potpuno devastirati sumsko bogatstvo Bosne.

Robert N. GRANOV (AIM, Livno)